Glazbom se bavi cijeli život, ali nikada nije od nje živjela. Kao trogodišnja djevojčica pjevala je 'Tihu noć' u crkvi, a s 15 godina je pohađala Akademiju za umjetnost zvuka u Darmstadtu, gradu u kojem je rođena i odrasla. Nakon nagrade za najizvođeniju pjesmu na Melodijama Jadrana 1998. i nominacije za Porin, imala je priliku započeti glazbenu karijeru, ali je  poslušala savjet roditelja te se nastavila školovati. Nakon zasnivanja obitelji njemačku adresu zamijenila je novom u Luksemburgu. Udana je za supruga Edija Zelića, magistra politologije zaposlenog u tajništvu Europskog parlamenta, s kojim ima dvoje djece, petogodišnju djevojčicu i četverogodišnjeg dječaka.

Zašto ste se povukli sa scene?

Moja je karijera zapravo obilježena pojavljivanjima i povlačenjima. Nakon 'Ima li nade za nas' htjela sam prvo završiti školu, a nakon pjesme 'Nema ništa novo' u prvom planu su mi bili obitelj i djeca. Glazba je svakako moja ljubav, ali nikad nisam željela karijeru pod svaku cijenu. Prisutna sam i uvijek negdje blizu, snimam pjesmu po pjesmu, spot po spot, radim to iz zadovoljstva, neopterećena bilo kakvim pritiscima.

Kako vam je živjeti u inozemstvu, nedostaje li vam Hrvatska? Koliko često dolazite ovdje?

Rođena sam i odrasla u Njemačkoj, ali trenutno s obitelji živim u Luksemburgu. Naravno da mi nedostaje Hrvatska. Kada cijeli život živite vani, osjećate posebnu povezanost s domovinom. Bitno je održavati tu vezu, očuvati identitet, jezik, kulturu, na svemu tomu radim svakodnevno i sa svojom djecom. Važan dio pri svemu tome je i boravak u Hrvatskoj. Dolazim barem jednom godišnje, uglavnom sam u Dalmaciji i Hercegovini.

Čujete li se još uvijek s Draženom Zečićem?

Naravno. Redovito se čujemo i nađemo se uvijek kad sam u Hrvatskoj ili kad Dražen ima neki koncert u Njemačkoj. Otpjevali smo zajedno tri vrlo uspješna dueta. Većina ljudi zna samo za dva, ali treći, božićni duet nalazi se na mom CD-u 'Na dobro vam došao Božić'. Zeko je vrlo dobar, pouzdan i iskren prijatelj. Njegovo iskustvo na glazbenoj sceni meni je vrlo dragocjena pomoć i često se posavjetujem s njime oko novih ideja i projekata.

Kako danas gledate na to razdoblje života?

Duet 'Ima li nade za nas' postao je evergreen. Dan danas ga često čujem na radiju. Velika je čast i sreća svakome pjevaču sudjelovati u jednom takvom hitu. Rado se sjetim trenutaka vezanih za nastanak i snimanje te pjesme, kada nitko nije ni slutio da će postati najslušanija na Melodijama hrvatskog Jadrana. Presretna sam što ju je publika tako dobro prihvatila.

Planirate li se vratiti na scenu?

I ne osjećam se kao da sam puno izostajala. Prije tri godine izdala sam samostalni CD božićnih pjesama i u adventsko vrijeme puno nastupam, tako i ove godine. Uz to redovito snimam nove stvari u splitskom studiju Lea Škare. Trenutno imam spremno pola materijala za svoj novi CD na kojem će biti raznih autora, a vjerujem da će se publika pomalo iznenaditi zvukom i stilom glazbe.

Kako danas izgleda vaš život? Čime se sve bavite?

Učim francuski. To mi je uz obitelj glavna preokupacija otkad smo se preselili u Luksemburg, a i važan preduvjet za zaposlenje. Sretna sam što smo se dobro integrirali u novoj sredini. Sve više je i Hrvata u toj maloj zemlji i dobro smo organizirani oko Hrvatskog društva i Katoličke misije.

Kako komentirate domaću scenu, sigurno pratite što se događa?

Mislim da je najvažniji preduvjet za uspjeh, ne samo na estradi, nego i inače u životu, da ljudi prepoznaju iskrenost u onome što radite, odnosno što pjevate. Kada se osjete emocije i ta neka posebna vibracija u zraku, onda će vas i publika  voljeti. U Hrvatskoj tek rijetki uspjevaju držati neku konstantu. Smatram da se javnosti nameću određeni stilovi i izvođači. Ali publiku ne možete prevariti.

Što je, po vama, presudno na sceni, talent ili izgled?

Kada usporedim festivale domaće glazbe prije 15, 20 godina s današnjim festivalima, primjetan je bitan pad kvalitete i pjesama i vokala. Često mi nije jasno kako i zašto se neki izvođači uopće mogu pojaviti na pozornici. Izokrenute su vrijednosti. Talent na sceni više nije presudan.

Što slušate od glazbe?

Glas sam počela razvijati uz pjesme Mariah Carey, Celine Dion i svoje omiljene pjevačice Whitney Houston. Dan danas slušam njihove pjesme. Ali isto tako volim poslušati Doris Dragović, Terezu Kesoviju te Vicu Vukova i Tomislava Ivčića. Slušam i noviju glazbu i imamo zaista vrhunske pjevačice i pjevače, ali im se ne daje dovoljno prostora na sceni. Kada god imam priliku odem na koncert jer se tamo može doživjeti najlijepši trenutak u glazbi, to jest kad se emocija publike i glazbenika spoji. Pratim također talijansku i francuski glazbenu scenu i, naravno, međunarodne top ljestvice.