Gledatelji diljem svijeta iz tjedna u tjedan se smije uz Jamesa Cordena u popularnoj emisiji 'Carpool Karaoke', a sada će domaćim gledateljima dozu veselja i pozitive donijeti Dorijan Klarić. No, on je svoj novi show zamislio drugačije od svog britanskog kolege pa će gosti voziti njega. 'Pop Stop' će iz tjedna u tjedan svoju ekskluzivnu premijeru imati na Tportalu dok će nakon toga biti dostupan na kanalima društvenih mreža na Facebooku i Instagramu. Prvi Dorijanov gost bit će Luka Nižetić, a u raspjevanu vožnju 'upast' će i Antonija Blaće.

Novinar ste, pjevate, gostujete u spotovima. Odnedavno snimate video-serijal 'Pop Stop'. Kako ste ga koncipirali, što sve gledatelji mogu očekivati?

Koncept Pop Stopa zapravo je kombinacija stvarnih situacija iz moga života. Od polaganja vozačkog ispita prije petnaest godina nikad nisam sjeo za volan pa me uloga suvozača i 'žicera za prijevoz' prati odavno. Kad tome dodamo moju neizmjernu ljubav prema glazbi i odlične odnose s hrvatskim izvođačima te duboko poštovanje, čak i divljenje prema zanimanju glazbenika, nastaje format emisije, srčanog i iskrenog druženja u kojem se isprepliću životne priče, anegdote, razbijanje estradnih mitova i, naravno, glazba. Format vožnje s poznatim ljudima nije nov na medijskom nebu, ali smo ga ovom prilikom maksimalno personalizirali kako bi sadržaj bio iskonski, prirodan i neglumljen.

Koliko je zahtjevno ili izazovno raditi takav format, budući da ste u automobilu i s obzirom na epidemiološke uvjete?

Zahtjevno je iz dva razloga. Prvi je, naravno, pandemija i naša odgovornost prema situaciji u kojoj se nalazimo. Zato se prije svakog snimanja testiramo, ako netko čak i zakašlje u dolasku na set, sve odgađamo i s produkcijske strane doista ozbiljno pristupamo svemu tome. Usporila nas je ova neobična situacija, ali nema veze, uspjeli smo funkcionirati i napraviti odličan sadržaj. Ovo nije emisija za zaštitne maske i pleksiglas, u sinergiji ljudi u automobilu je i glavna 'kvaka' ovog projekta. Zato smo se odlučili na testiranje, a ja osobno, i na karantenu između epizoda. Druga zahtjevna stvar je upravo automobil, odnosno, činjenica da očito nisam prebolio morsku bolest iz djetinjstva. U prijevodu, ako krivo pogledam u krivom zavoju, kreće moja pasija, koja mi se čini još gorom kad su u mene uperene silne kamere. Malo je mazohistički s moje strane da sam od svih formata odabrao onaj u kojem se vozim, ali kao voditelju mi je to dodatni izazov - pričati, smijati se, pjevati, plesati i pritom ne pozeleniti.

Ugostit ćete mlade snage domaće scene. Po kojem principu birate goste?

Gosti su izvođači koje slušamo, uz čije smo pjesme odrasli, vlasnici aktualnih hitova, glazbenici koji su ostavili trag... Srećom, hrvatska glazbena scena i u najizazovnijim vremenima obiluje fantastičnim muzičarima te divnim i zabavnim ljudima, a oni su, čini mi se, na neki način još i spremniji na suradnju zbog trenutne nemogućnosti održavanja koncerata i uobičajene komunikacije s publikom.

Vaši sugovornici će imati i mini koncert. Kako ćete to izvesti? Hoćete li i vi zapjevati?

Da zapjevati... (smijeh) Pjevati iz petnih žila! U svakoj epizodi imam i svoju gitaru, što otvara mogućnost za akustične izvedbe, obrade i još srčanije muziciranje. Priprema za snimanje mi je posebno draga, danima slušam pjesme svog gosta, ponavljam stihove, kreiram harmonije. Volim u automobil ući štreberski spreman, dobro poznavati repertoar svog gosta i, na kraju krajeva, moći mu pjevački barem donekle parirati. Radi se o izuzetno talentiranim i uspješnim ljudima, pa bi mi, ako sam već najavio pjevanje, nešto čmoljiti u kutu bilo čak i sramotno. Nisam profesionalni pjevač, ali svakoj epizodi pristupam kao da imam koncert, iz poštovanja prema gostu i našim gledateljima.

Što je za vas suština dobrog razgovora?

Kaže se da je intervju kralj novinarstva i ja se potpuno slažem. Oduvijek sam bio fasciniran tom formom, a priliku za brušenje zanata i pronalazak vlastitog pečata sam dobio (ili izborio, ovisno s koje strane gledamo) još kao osnovnoškolac na Radio Šibeniku. Imao sam nevjerojatnu sreću da sam u tadašnjoj redakciji zatekao tzv. staru gardu, iskusne novinare koji su intervju kao format držali na pijedestalu. Možda mi je baš zato u ovom 'novom vremenu', u kojem se dobrim intervjuiranjem može smatrati i sprdanje, prenemaganje ili neukusna provokacija, važno iz sugovornika izvući nešto, rekli bismo mi u Dalmaciji, 'toč'. To ne mora biti žuto, možda ni medijski atraktivno na prvu, ali mora biti - nešto. Kod nekih gostiju to je topla ljudska priča, kod nekih iskreno priznanje, kod nekih trač. Iskreno slušanje je ključno, kao i nenametanje vlastite osobnosti do mjere koja bi gušila sugovornika. Gost je uvijek gost i njegova je priča važnija od moje. Osim toga, pobornik sam one dobre stare premise da ne postoji loš gost. Pravi novinar, ako je potrebno, mora znati napraviti intervju i sa ciglom.

Gdje god se okrenemo, svi pričaju o pandemiji korona virusa. Kako vi gledate na cjelokupnu situaciju? Bojite li se?

Možda je glupo, ali za sebe se u tom zdravstvenom smislu ne bojim. Da kucnem o drvo, ne spadam u rizičnu skupinu. Bojim se za starije članove svoje obitelji i trudim ih se sačuvati u ovoj čudnoj situaciji. Ono čega se bojim je ta ljudska priroda koja je u pandemiji isplivala na površinu. Apsolutni sam pobornik slobode govora, ali od te silne slobode došli smo do toga da neki na Trgu urlaju: 'Cijepite si mamu', a drugi, mislim tu na zdravstvene djelatnike, idu do krajnjih granica svoga postojanja kako bi nam pomogli.

Kako ispunjavate vrijeme kad ne radite, čime se zabavljate?

U zadnje vrijeme jako puno radim, što je dobro jer 'novo normalno' ne ostavlja puno kreativnosti po pitanju slobodnog vremena. Gledam glazbene dokumentarce koje u 'starom normalnom' nisam stigao pogledati, sviram gitaru, čitam autobiografiju Mariah Carey, a s obzirom na zatvaranje teretana, sad kao i - šećem. Besciljna šetnja mi je novost kao forma, ali, eto, trenutno mi služi kao nekakva blijeda kopija tjelovježbe.

Što vam najviše nedostaje iz 'normalnih' vremena prije korone?

Koncerti, jer spadaju u moja najljepša životna iskustva. Glazba iz glasnih zvučnika. Naš mediteranski način komunikacije koji uključuje zagrljaj, glasne razgovore po cesti, određenu taktilnost. Ipak, možda mi najviše nedostaju nasmiješeni ljudi - svi su stalno zabrinuti, a ono malo osmijeha uspješno prekriva maska.