Nova sezona 'Plesa sa zvijezdama' donijela je neka nova lica. Među njima i novi sastav žirija. U njemu sjedi naočiti Marko Ciboci, a on se može se pohvaliti time da je zahvaljujući plesnim vještinama, ustrajnosti i šarmu ostvario svoje snove. Iza njega je više od 35 godina iskustva i rada u plesnoj industriji u Americi, Aziji i Europi.

Cibocijeva biografija je impresivna, među ostalim je predsjednik Europskog plesnog vijeća (European Dance Council), predsjednik Nacionalnog plesnog vijeća Hrvatske te osnivač Svjetske i Europske plesne lige (World Amateur Ranking/European Dance Tour). Osim toga je međunarodni plesni sudac te finalist Svjetskog kupa (Theater Arts). Glavni je organizator najvećih svjetskih plesnih festivala kao što su Adriatic Pearl u Dubrovniku, World Pro-Am Superstar u Dubrovniku, Zagreb Christmas Ball, Montenegro Star Ball, Princess Ball (Bangkok) i Cream de la Cream Ball (Njemačka). Privatno, barem sudeći prema njegovu Instagramu, može se iščitati da naginje duhovnosti i prirodnim stilovima života, obožava tetovaže, a ples mu je otvorio vrata cijelog svijeta pa mu je društveni krug prijatelja nadnacionalan.

Jesu li vas dugo nagovarali da postanete jedan od članova žirija? Što vas je privuklo showu?

S obzirom na to da je u Aziji trenutačno teška situacija što se tiče putovanja, a samim time i za rad u plesnoj industriji, ovo je vrijeme odlično za suradnju na projektu 'Ples sa zvijezdama', i to kod kuće. Volim biti dio plesnih projekata koji doprinose popularizaciji plesne kulture i izuzetno sam sretan što imam priliku biti dio ovog izvrsnog showa.

Za sada se činite kao najstroži član žirija. Jeste li dobili kakve prigovore publike ili nekog drugog na vaše ocjene i kritike natjecateljima?

Naravno da sam dobio kritike, uvijek ih ima, od svih, ali da ih nema, onda valjda ne bih dobro radio svoj posao. Moj odgovor je uvijek isti - započeli smo u revijalnom i pozitivnom tonu, a sada tek počinjem ocjenjivati! (smijeh)

Tko se po vama pokazao kao najveće plesačko iznenađenje u showu i postoji li netko od natjecatelja kome biste preporučili da se ipak kloni plesnog podija?

Ne postoji nitko tko bi se trebao kloniti plesnog podija jer je ples apsolutno za svakoga, no svi mi primamo informacije na drugačiji način, nekome treba kraće, a nekome duže vrijeme da prihvati informacije te da ih izvježba. Svi su pokazali koliko su informacija uspjeli usvojiti za relativno kratko vrijeme, a sada ćemo vidjeti kako će dalje napredovati u showu.

Koliko takvi formati populariziraju ples i čine li to na pravi način?

Televizija je apsolutno najjači medij koji postoji i naravno da takvi formati populariziraju ples. Izuzetno mi je drago da nema parodije plesa u showu jer je to kontraproduktivno. Svi su parovi spremni na rad, druženje i dobru zabavu te nema nikakve parodije čak ni kod onih koji se do sada nisu baš najbolje snašli.

Kad ste se zaljubili u ples? Kad je krenula vaša plesna priča?

Moja plesna priča počela je kad sam sa sedam godina krenuo u školu za ritmiku i balet samo zato što mi se sviđala crnokosa susjeda koja je također tada kretala u tu školu te sam želio biti uz nju. (smijeh) Kasnije se to nastavilo drugim plesnim stilovima, no susjeda je prestala plesati, a ja sam, evo, nastavio.

Koliko je profesionalnom plesaču potrebno i važno biti fizički spreman? Koliko vježbate na tjednoj razini?

Za profesionalizam u plesu potrebni su dnevno odricanje i disciplina, pa jednako tako biti u izuzetno dobroj fizičkoj formi. Dok sam se natjecao, trenirao sam šest puta tjedno, uz teretanu dva puta tjedno. Sada nisam više u natjecateljskoj formi, ali se i dalje trudim trošiti kalorije u teretani i bazenu.

Što za vas znači ples? Koje su karakteristike profesionalnog plesača?

Ples znači kreativnost u pravom smislu riječi. Profesionalnog plesača karakterizira u prvom redu njegovo iskustvo, kao i kreativnost te predanost samoj plesnoj umjetnosti.

Koje plesove najviše volite izvoditi?

Kao plesaču mi je draga svaka vrsta plesa, no stil koji najviše volim izvoditi definitivno je theatre arts, jer u tom stilu najviše dolazi do izražaja kreativnost pojedinca ili plesnog para te se u jednoj izvedbi može kombinirati više plesnih stilova.

Može li baš svatko naučiti plesati?

Apsolutno da, svatko tko može hodati, može i plesati, no moram priznati da mi je najdraže podučavati ljude s poteškoćama jer kada vidite kako oni uživaju kada svladaju određene stvari, onda se podsjetite zašto volite svoj posao.

Kakvo je vaše mišljenje o hrvatskoj plesnoj sceni? Je li ples dovoljno ili nedovoljno priznat? Što bi se moglo učiniti po pitanju njegove popularizacije?

Plesna scena u Hrvatskoj ima jako puno talenata i marljivih umjetnika koji bi zasigurno postigli jako velike stvari da nastave svoju plesnu karijeru u zemljama u kojima se to puno više cijeni. U Hrvatskoj, rekao bih, plesna kultura nedovoljno je ili uopće nije priznata, no to se ne odnosi na pojedince, već na sustav i mentalitet kakav postoji već desetljećima. U Hrvatskoj je sport taj u koji se ulaže, a što se tiče kulture, usudio bih se reći da javne institucije klasificiraju ples kao jednu od minornih aktivnosti od svih kulturnih izražaja i zbog toga mnogi pojedinci odustaju od daljnjeg plesnog razvoja. U zemljama Azije i Sjeverne Amerike situacija je potpuno drugačija.

Što biste poručili mladim plesačicama ili plesačima koji bi se željeli baviti isključivo ovom umjetnosti? Postoje li granice?

Naravno da ne postoje granice, granice su jedino u našoj glavi. U životu se treba baviti stvarima koje nas ispunjavaju i čine sretnima, jer život je samo jedan!