Mlad, hrabar, talentiran i zabavan, odmah se ljudima zavuče pod kožu. Možda je tajna njegove privlačne nutrine odrastanje uz roditelje umjetnike. Od malih nogu Filip Vidović pokazao je zainteresiranost za glumački svijet i pozornicu. Godine 2015. diplomirao je na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, a danas je član ansambla zagrebačkog HNK. Jednog od ponajboljih glumaca mlađe generacije mnogi se sjećaju iz hit-serije 'Crno-bijeli svijet', u kojoj je utjelovio Juru Stublića. Glumio je uz velikane Radu Šerbedžiju, Peru Kvrgića i Zijaha Sokolovića, a ulogom Roma Sandija osvojio je publiku i kritiku u predstavi 'Ciganin, ali najljepši'. Sada plijeni pažnju briljirajući na plesnom podiju.

Kako ste i koliko vam je trebalo da se rehabilitirate, ali i vratite u koliku-toliku formu za povratak u show?

Dobro sam, svakodnevno idem na terapije i sve zapravo prilično dobro napreduje. Još uvijek se vraćam u formu i još će neko vrijeme potrajati do kompletnog oporavka. Želio bih ovim putem zahvaliti Tamari Despot i Dini Rađi na pravovremenim savjetima, a pogotovo Marku Mravuncu na tome što me svaki dan bandažira i radi razne terapije tako da sve ide po planu i da se što prije vratim u punu spremu.

Svi se vesele što ste se vratili jer publiku ste od prve emisije osvojili svojim plesnim bravurama i šarmom. I najveće ste iznenađenje i favorit 'Plesa sa zvijezdama'. Koliko vam to daje vjetar u leđa, a koliko je otegotna okolnost?

Ne bih sebe nikada prozvao favoritom, ali drago mi je da ljudi prate moj rad i napredak. Ne razmišljam na način da mi takve stvari stvaraju stres i da me koče, želim uživati u trenutku i raditi da bih izvukao maksimum iz sebe.

Jeste li prije pratili slične formate showova? Što vas je najviše privuklo tome i po čemu ćete ga najviše pamtiti?

'Ples sa zvijezdama' zapravo je jedini show koji pratim još od prve sezone. Otkad sam ga prvi put gledao, želio sam sudjelovati u njemu i ta želja mi se na svu sreću ostvarila, tako da sam neizmjerno zahvalan na tome. Najviše ću ga pamtiti po ljudima koje sam upoznao, sve zvijezde, plesače i sve one koji nisu na malim ekranima (sektor kostima, šminke, rekvizita, kamera i ostatak produkcije). Najviše od svega zahvalan sam na Pauli, jer stalno me gura sve dalje i dalje da ispitujem svoje granice. Dobio sam najbolju mentoricu i prijateljicu za život.

Kakvi su vam planovi kad je riječ o plesu nakon showa?

Volio bih nastaviti s plesom, to je sigurno, a pogotovo raditi s Paulom, jer odličan je pedagog, jako dobro uči me nove stvari i ima pregršt strpljenja. Uz sve to ima posebnu energičnost i toplinu koja te motivira da radiš sve više i više. Ples je stvarno jedan od prekrasnih načina izražavanja i budi poseban gušt u meni.

Imate li iza sebe, u svojoj karijeri, neko iskustvo od kojeg ste se teško rastali? Neki projekt u kojem ste posebno uživali?

Ima stvarno puno projekata u kojima sam sudjelovao i svaki od njih ima svoj put. Kao što svaka predstava ima svoj rok trajanja pa se nakon nekoliko godina igranja skine s repertoara jer dolaze drugi projekti. Od svakog projekta i predstave teško se rastati, ali zato uvijek ostaju ljudi koje si upoznao i iskustvo koje si dobio.

U čemu je tajna omiljene predstave 'Ciganin, ali najljepši', koju publika dolazi gledati i po nekoliko puta?

Roman Kristiana Novaka, dirljiv i potresan, omogućio nam je da napravimo kvalitetnu i dobru predstavu. Drago mi je što je ljudi vole i dolaze je gledati po nekoliko puta :)

Je li vam lakše/draže glumiti likove s kojima se u potpunosti poistovjećujete ili one koji su drukčiji od vas? Kakve uloge češće dobivate?

Pa zapravo ne znam ni sam odgovoriti na to pitanje, svaka nova uloga novi je izazov i zahtijeva isti proces rada koji kreće od nule. U svakoj novoj ulozi trebam pronaći određene različitosti i sličnosti sa samim sobom.

Kako izgleda vaš proces rada na ulozi? Je li domišljat, intenzivan ili štreberski?

Sam proces je za mene, ovisno o situaciji naravno, uvijek različit, ali nekako mi se čini da sam u puno situacija popriličan štreber.

Kakvi ste bili kao dijete?

Kao dijete mislim da sam bio sličan kao i sada, zaigran i živahan. Mislim da glumci zapravo nikad ne smiju odrasti, nego ostati djeca.

Svojedobno ste radili u zabavnoj emisiji za mlade 'Daj pet(ak)'. Što vam je donijelo to iskustvo?

Bilo je to lijepo iskustvo i za mene prilično stresno unatoč velikim pripremama za svaku emisiju. Voditeljski posao je stvarno izuzetno težak i intenzivan, bar za mene, i stvarno se divim svim voditeljima koji to prilično lako rade.

Kako biste opisali svoju prirodu, svoju narav? Na planu privatnog života, ali i u kazališnom procesu i profesionalnom radu?

Mislim da sam poprilično smiren i prizemljen kako na privatnom planu, tako i u profesionalnom radu. Uvijek se nekako vodim instinktom.

Jeste li povezani sa starijim bratom, je li dao vam kakav zgodan savjet?

Većinom se naš svakodnevni odnos svodi na to da mi Luka konstantno priređuje spačke, a ja najčešće naivno padam na njih. Ali kad su u pitanju bilo kakvi životni izazovi, tu smo jedan za drugoga.

Što nosite u sebi od mame, a što od tate?

Jooooj, ovo mi je dosta teško pitanje na koje ni sam ne znam odgovor, ali mislim da sam neki zanimljiv miks mame i tate.

Koji su vaši aktualni i budući projekti?

Trenutno imam u HNK-u dosta predstava u kojima glumim, puno plešem i treniram za svaku emisiju PSZ-a, a uskoro će krenuti i intenzivniji rad na jednom autorskom projektu o kojem ću više moći govoriti drugom prilikom.