Gledam ja tako sinoć televiziju, uglavnom skroz razočarana ponudom materijala za komentiranje. Na prvom programu HTV-a serija 'Provodi i sprovodi', koja unatoč silnome trudu glumaca i popratne slapstick glazbe ne uspijeva postati komična, na drugome 'Traumatologija', čiju sam epizodu s Marijem Petrekovićem o kojoj svi pričaju, nažalost, propustila i od tada čekam da se pojavi barem još jedna zanimljiva, a na RTL-u i Novoj sapunice. Drugim riječima – ništa. U drugome pokušaju šaltanja po kanalima naiđem na Braneta Bilića i 'Puls Hrvatske' te se ponadam da će mi barem on potaknuti kritičarski nerv, ali – štanga. Emisiju je posvetio priči o liječenju rijetkih i teških bolesti, u studio doveo najveće stručnjake koji pričaju važne i pametne stvari pa ni uz najbolju volju (a Bog zna da je ima) ne uspijeva baš totalno upropastiti priču sebi svojstvenom branologijom.

Već uvjerena da mi te večeri ništa vrijedno spomena neće zapeti za oko, na prijamniku prebacim na RTL 2, čekajući 'Teoriju velikog praska', koju usprkos cikličkom ponavljanju uvijek volim pogledati iz razonode. I doista, točno u 22 sata na ekranu se pojave Sheldon, Leonard, Penny i družina te ubrzo shvatim da je riječ o epizodi u kojoj dio društva Howarda vodi u Las Vegas da bi prebolio prekid s Leslie Winkle. Udobno se naslonim pred televizorom kadli se u jednome trenutku dogodi nešto što sam već nekoliko puta primijetila na RTL-ovu drugome programu. Jedan lik iz serije zausti da bi rekao: 'Vegas, baby', ali mu to ne uspije jer ga na 'Vegas b…' prekine reklama.

E, sad, da se odmah razumijemo. Iako mi reklame idu na živac tanani baš kao i svima, nisam strastveni križar u ratu protiv dotičnih jer mi je potpuno jasno da bih bez njih na televiziji gledala samo panoramske snimke turističkih središta Hrvatske i ples sa saborskim zastupnicima. Možemo razgovarati o tome koliko su neke od tih reklama iritantne i koliko se na domaćim kanalima doista poštuju zakonske odredbe o učestalosti i trajanju promidžbenih blokova, no neću pod svaku cijenu navaljivati na njihovo prikazivanje jer… vidi razloge pobrojane gore.

Ipak, navada RTL-a 2 da reklamama prekida serije na potpuno bezuman način – u pola rečenice ili, kao što me uvjerava jedan prijatelj, u pola pada glavnoga junaka s nebodera – jedinstvena je pojava na domaćim kanalima. Već neko vrijeme sumnjam o čemu je riječ, a sinoć sam napokon provjerila i uvjerila se da su mi sumnje sasvim opravdane.

U trenutku, naime, kada je reklama za hidratantni losion prekinula junaka 'Teorije velikog praska' u pola rečenice, pod hitno sam na daljinskome upravljaču stisnula gumbić pridružen RTL-ovu prvome programu i – vidi vraga! Ima i rogove! Potpuno ista reklama! Zapravo, ne samo potpuno ista reklama, nego potpuno isti dio iste reklame. Možda vam, dragi gledateljski supatnici, otkrivam toplu vodu, ali meni je to sinoć bio heureka moment. Provjerila sam još jedanput i cijela se priča ponovila s identičnim ishodom.

Maheri s RTL-a očito, dakle, strimlajnaju postupak puštanja reklama u eter tako da ih na svojemu drugom programu jednostavno puštaju u istoj sekundi kada i na

Nemam pojma je li se već netko požalio RTL-u zbog takve prakse, ali evo, ja ću. Shvaćam sve korporacijske priče o 'povećanju produktivnosti', 'uštedi na vremenu' i 'iskorištavanju tehnoloških napredaka radi ostvarivanja poslovnih ciljeva', ali dajte se barem povremeno pokušajte prisjetiti da program ipak radite zbog gledatelja. I da te gledatelje zbilja užasno iritira kada im likovi u omiljenim serijama, filmovima i dokumentarcima moraju zastati u pola rečenice da bi se ekranom razlila najnovija ponuda hidratantnih losiona, deterdženata i kreditnih opcija po bankama. Pričekajte barem do kraja scene jer će vam se gledatelji inače prije ili kasnije razbježati s kanala, koliko god vama odgovaralo da Pero u režiji mora stisnuti samo jedan gumb za dva programa.

A ako vas ni to ne pokoleba, pokušat ću i iz drugoga kuta, onoga koji TV program ne smatra proizvodom za gledatelje, nego načinom da se gledatelji prodaju oglašivačima. Da, da, nemojte se iščuđavati – znamo, nas smatrate upravo time. Nismo debili, samo pristajemo na takav postupak u zamjenu za dobar program. No čak i ako stvar, dakle, pogledamo iz takve perspektive, za kraj imam samo još jedno pitanje. Mislite li da bi se oglašivačima svidjelo kada bi znali da im naplaćujete dvije reklame, a u njihovo emitiranje ulažete točno onoliko truda koliko ulažete u emitiranje jedne? Čak i ako im takav 'paket' naplaćujete s posebnim rabatom za dva kanala, mislim da bi još jedanput razmislili kada bi znali da im tako prodajete – nezadovoljne gledatelje, pa samim time i - nezadovoljne potrošače.