Kada je dobila 'sudbonosni' poziv pokojnog bubnjara Novih fosila i šefa grupe Slobodana Momčilovića Moke, Sanja Doležal (koja je prije toga pjevala u sastavu Prva ljubav) nije bila svjesna svega onoga što će se naći ispred nje.

Kultni bend, izjavila je više puta, njezina je najveća životna škola na svim poljima; uz njih je odrasla i stvorila život kakav ima. U razgovoru za tportal prisjetila se dolaska u grupu i dotakla neprežaljenih članova Novih fosila, a od nje smo doznali i je li koncert u Areni njihov oproštajni nastup, kao i što je trenutačno zaokuplja i veseli.

Ispred vas je 55. obljetnica Novih fosila. Vjerojatno ste sretni što ste dijelom takvog jubileja, ali postoji li i osjećaj odgovornosti?

Nevjerojatno je pomisliti i osvijestiti da sam mali dio velike priče, grupe Novi fosili. Presretna sam da mi je život dao šansu da sam, eto, već četrdeset godina dio te prelijepe priče. Svakako je odgovornost velika, i kada sam došla u bend i četrdeset godina poslije. Pogotovo na ovom velikom koncertu, kojim ćemo obilježiti godišnjicu i zahvaliti našoj predivnoj zagrebačkoj publici.

Što sve pripremate za tu obljetnicu?

Pripremamo pravu veselicu, tulum, feštu... kao u dobra stara vremena. Bit će tu i poneka iznenađenja, ali za to još ima vremena.

Šuška se da je Arena dio oproštajne turneje benda - je li to istina?

Ovim velikim zagrebačkim koncertom oprostit ćemo se od naše publike, imamo dosta godina i vrijeme je.

Nastup u Areni naziva se koncertom za sve generacije, a djeca do 12 godina imaju i besplatan ulaz u parter - koliko vas veseli to da ste bend za cijelu obitelj? Imate li mlađe obožavatelje? Znaju li današnji klinci tko su Fosili?

Želimo da na koncert dođu tri generacije, bake, djedovi, unuci... Uvijek su na naše koncerte dolazile obitelji, pa neka tako bude i sada u Areni. Imamo i mladu publiku, klinci znaju pjesme, a ovo će biti prilika da ih čuju uživo.

Ova 55. godišnjica sigurno će biti i presjek duge karijere. Što iz povijesti benda pamtite kao najljepši, a što kao najteži trenutak?

Kako Gabi lijepo pjeva, 'pamtim samo sretne dane'... tako i ja. Mnogobrojna putovanja diljem svijeta, predivna publika, Eurosong, puno smijeha i veselja. Nažalost, najteže je bilo kada smo ostali bez dragih ljudi.

Nekoliko članova benda nažalost je preminulo, uključujući vašeg supruga. Koliko je teško bilo proći kroz te momente?

Izgubiti prijatelja, kolegu, partnera... nikad nije lako. Svi u bendu prošli smo teške trenutke, zajedno smo se nosili s njima i tješili jedni druge.

Niste prva pjevačica benda - koliko vam je bilo teško ispuniti očekivanja?

Sreća je da sam kao vrlo mlada djevojka ušla u bend, potpuno nesvjesna odgovornosti koja me čeka. Đurđica Barlović bila je vrhunska, iskusna pjevačica posebne boje glasa. Nije bilo lako, ali s godinama sam opravdala svoj dolazak.

Kako ste se s godinama naučili nositi s kritikama?

S kritikama se mogu nositi, i sama sam prilično samokritična, ali s vrijeđanjem se nitko ne može nositi. Iako nastojim ne čitati komentare i gluposti na društvenima mrežama, nitko nije imun na to.

Možete li izdvojiti neke najdraže pjesme? Jeste li za neku posebno vezani i zašto?

Mnoge su mi pjesme drage... 'Dijete sreće', 'Nebeske kočije', 'Putuj sretno'. Za neke sam emotivno vezana jer sam bila svjedok njihova stvaranja.

Imate sina i kćer - kako se oni nose s vašom slavom? Je li im olakšala ili otežala neku situaciju?

Moja djeca su vrlo rano odlučila da ne žele biti u medijima zbog svojih roditelja. Nisu profitirali od moje popularnosti, dapače, kad su bili mali, to im je više i smetalo.

Na što ste najponosniji kod svoje djece?

Ponosna sam jer su krenuli svojim putem, dobri su, obrazovani, lijepo odgojeni.

Nedavno ste bili na nekoliko putovanja, uskoro se spremate u Trst. Što najčešće donosite s putovanja, osim lijepih uspomena?

Volim putovati, blizu ili daleko - nije važno... Spremam se s prijateljima do Trsta, na izložbu Van Gogha. Uskoro opet malo dalje. Voljela bih da svaki slobodan trenutak mogu putovati. Sama ili s društvom, potpuno svejedno, samo put pod noge.

Kad smo se dotakli Italije, već neko vrijeme učite talijanski. Jeste li zadovoljni time kako baratate njime?

S prijateljima sam upisala talijanski kao oblik druženja, vježbe. Puno više ga razumijem nego prije, ali još se sramim govoriti. Zato i planiram češće ići u Italiju kako bih ga prakticirala.

Što biste još voljeli naučiti, savladati?

Uf... ima puno toga, a dan je kratak.

Vaše utočište uvijek je bila vikendica na Mrežnici - i dalje odlazite ondje?

Mrežnica je moja baza, oaza, sve ostalo je privremeno.

Jedna ste od primjera prirodne ljepote, prkosite godinama kako dobrim izgledom, tako i energijom. U čemu je vaša tajna?

Nema tajne - geni, njega i dostojanstveno nositi svoje godine.

O dečkima iz benda, Zecu i Marinku, uvijek se pričalo kao o ludo zabavnoj ekipi - jesu li još uvijek takvi? Kako izgledaju vaše probe, druženja?

I dalje je veselje na probama, na koncertima i putovanjima. Jedino što se malo manje popije i prije se ide spavati. Ali raspoloženja ne nedostaje.

Kako vas troje usklađujete nastupe, obitelj, pa i druge poslove…?

Sva su naša djeca odrasla, Marinko i Zec već imaju unuke... tempo je lakši nego prije, tako da se sve uspije uskladiti.