Prvu filmsku ulogu odigrala je kao 13-godišnja djevojčica, ne znajući da će joj gluma postati profesija. Od tada je prošlo skoro 40 godina, a Sanja Vejnović danas je jedna od ponajboljih hrvatskih dramskih umjetnica. U seriji Nove TV 'Čista ljubav' glumi osobu koja boluje od demencije. O toj zahtjevnoj ulozi, ljubavi, na što joj nije nikad žao potrošiti novac i koje je sitnice vesele govorila je u razgovoru za tportal
Kao djevojčica je pohađala i školu za balet i ritmiku te maštala kako će jednog dana biti plesna koreografkinja. Otkad je s 13 godina snimila prvi TV film ‘Dugo putovanje u bijelo’ - nije stala. Iza sebe danas ima brojne uloge te vrlo dugu i uspješnu karijeru, a trenutno je se može vidjeti u seriji 'Čista ljubav', koja se nakon kraće stanke vraća od ponedjeljka 29. siječnja.
Kakav je izazov za vas bio lik domaćice Jasne oboljele od demencije?
Izazov je svaka uloga koja je drukčija od svih prethodnih. Glumim ženu koja pati od demencije, gubljenja kontakta sa stvarnošću i povremenih povratka lucidnosti. To je određena vrsta psihološkog stanja koje mi je teško. Imala sam u obitelji takvo iskustvo s majkom koja je nakon moždanog udara imala trenutke kad bi se pogubila. Nije mogla prepoznati nikoga, pa čak ni članove obitelji, i cijelu tu situaciju teško sam proživljavala. Znam kako takve osobe izgledaju, djeluju, kakvu kalvariju prolaze i baš zato mi je ova uloga poseban izazov.
Je li to jedna od vaših zahtjevnijih uloga? Na koji način ste se pripremali za lik u kojem su zapravo dvije potpuno različite osobe?
Zbog bolesti i demencije često je promjenjiva raspoloženja i pomalo depresivna. Ima dobre faze, kad je stara Jasna, koje nažalost ne traju dugo. Zahtjevna je utoliko što trebam glumiti dvije Jasne koje su potpuno drugačije, jedna je bolesna i ne prepoznaje svoje najbliže, već ih doživljava kao strance, a ona stara Jasna - kad je prisebna - itekako je svjesna svoje bolesti i teškoća koje joj donosi. U pripremama serije imali smo veći broj proba s kreativnim producentom Darijem Pleićem i režiserima, a na kojima smo puno razgovarali o likovima i njihovim odnosima. Kroz takve vrlo zanimljive i inspirativne razgovore došli smo i do toga na koji način da gradimo likove koje glumimo i njihove odnose.
Čime je serija 'Čista ljubav' po vama najviše zaintrigirala gledatelje?
To je uvijek timski rad i mislim da su za gledanost serije zaslužni svi koji ju stvaraju: od scenarista, glumaca, redatelja do producenata, snimatelja i svih ostalih autora i djelatnika koji rade na projektu.
Na pitanje što je ljubav od davnina odgovor pokušavaju dati znanstvenici, psihijatri, psiholozi, teolozi, književnici, filozofi. Kakvo je vaše mišljenje o njoj, možete li je uopće definirati?
Ljubav nije objektivno stanje ili predmet, već subjektivno stanje. Ljubav je naša odluka, odnosno naša strastvena posvećenost nekom odnosu koji njegujemo i razvijamo. Zato je ljubav puno više nego sam osjećaj. Ljubav je prije svega odnos zasnovan na tom osjećaju. Ljubav za roditelje, partnere, djecu, zemlju, susjede, Boga. Sve te ljubavi imaju različite kvalitete, a svaka ima i svoje varijante - slijepa, jednostrana, tragična, uporna, prevrtljiva, uzvraćena, zavedena, bezuvjetna, čista. Čista ljubav u kontekstu naše serije bi bila ona koja je iskrena, uzvraćena partnerska ljubav. Za mene je ljubav smisao života koja mu daje ljepotu, istinu i milijun drugih stvari. Ona se ne prodaje niti kupuje, ona je neprocjenjiva.
Što danas znate o ljubavi, a niste prije 20 godina?
Ljubav je ta koja me u svemu vodila jednako prije dvadeset godina, kao i danas.
Kad smo kod 'tih tema', prije dvije godine razveli ste se nakon 30 godina braka od Gorana Mećave, no prije nekoliko mjeseci objavljene su vaše zajedničke fotografije. Što je u slučajevima 'druge šanse' po vama najbitnije?
Ne ponavljati greške koje su dovele do 'druge šanse'.
Vratimo se još malo na posao. Velik broj kvalitetnih kazališnih glumaca postane popularan tek nakon uloge u televizijskim serijama. Što mislite o tome?
Tu se nema što pametno reći osim da puno više ljudi gleda TV serije nego što ide u kazalište. Televizija je pristupačan i moćan medij.
Glumce često opisuju uz pridjev 'jedna/jedan od najtalentiranijih'. Kako se uopće talent može izmjeriti?
Talent je darovitost, nadarenost koja se često brka s vještinom u bilo kojem području umjetnosti. U glumi bi po meni talentirani glumac bio onaj koji onim nečim posebnim, možemo to nazvati i karizmom, privlači ljude da ono kako on glumi pojedini lik za gledatelje postaje uvjerljivo, istinito, da izazove emocije i umjetnički doživljaj. Da njegova kreacija ima formu, sadržaj, ljepotu i lakoću, što se postiže uz pomoć glumačkih alata koji se uče i stječu preko školovanja i iskustva bavljenja ovom prelijepom profesijom.
U kojoj je vašoj ulozi najviše vas?
Ni u jednoj. Gluma je zanimljivija kada se fokusiraš i istražuješ one karakteristike lika kojega glumiš a koje su različite od tvojeg karaktera. Uvijek se nastojim usredotočiti na različitosti, a ne na sličnosti. Tada mi je dočaravanje lika koji glumim izazov i užitak stvaranja.
U kojemu su odnosu godine koje stvarno imate i one koje osjećate? Koliko Sanja zapravo ima godina unatoč broju?
Uglavnom 20, ponekad 100.
Na što vam nije nikad žao potrošiti novac? Imate li neke ženske fetiše poput dobre odjeće i modnih dodataka?
Najdraže mi je potrošiti novac na putovanja, hranu, knjige, djecu i dom.
Koje vas sitnice vesele u životu, male stvari koje čine život mimo svakodnevnih obaveza?
Kuhanje za prijatelje, dobra muzika uz koju mogu satima plesati, smijeh s prijateljima, dobra knjiga, film.
Jeste li stroga mama ili mama prijatelj?
Ne znam. Mislim da nisam stroga, iako mi ponekad kažu da sam histerična i da preburno reagiram na neke stvari, dok sam u drugim stvarima, kako bi oni rekli, jako cool. Tolerantna sam u svemu, ali reda mora biti. Ja sam samo mama, prijatelje imaju među svojim vršnjacima.