'Kada kažemo Milena Radulović uvijek kažemo i njeno zvanje - glumica. Pa se cijela priča počinje vezivati uz naše zvanje. Ona je bila maloljetna kada su se zlostavljanja događala. Silovanja je izvršavao dramski pedagog u jednoj školi koju je pohađala kao slobodnu aktivnost. Divim joj se da je snašla hrabrosti i snage da istupi jer istupanjem sa svojim imenom i prezimenom i imenom i prezimenom zlostavljača, silovatelja, ne možemo više šutjeti kao društvo', rekla je Sanja Vejnović u razgovoru s Mojmirom Pastorčić za RTL.

Glumica smatra da to nije vezano samo uz glumački poziv nego ih ima u svim profesijama. 'Ono je prisutno svugdje. Ove dane slušam priče i od djece mojih prijatelja. Netko studira na Medicini, netko na Stomatologiji - vrlo slične priče čujemo pa neka se i to otvori', izjavila je.

Ispričala je da je i ona imala sličnih iskustava: 'Počela bih od onih iskustava koje svi potisnemo, a koja se događaju u najranijoj dobi i koji nam postaju tako, mi svi svoje ranice zatvaramo i zaboravljamo, i to je neki obrambeni mehanizam. Ali, ove dane razgovarajući sa svim svojim prijateljicama, ne samo glumicama, vraćaju se sjećanja na neka događanja pri izlascima u mladosti, pri neprimjerenim ponašanjima, pri pokušajima silovanja..' Naglasila je da je potrebno djecu naučiti što je prihvatljivo, a što nije.

'Dok sam bila djevojčica u pubertetu u osnovnoj školi. U to doba dječaci imaju potrebu ne obuzdavati svoje hormone koje ispoljavaju tako da djevojčice primaju za grudi i mjesta koja nisu ugodna. To jedno iskustvo meni nikako nije bilo ugodno, a nije niti mojim prijateljicama u razredu. Požalile smo se razrednici koja nam je dala odgovor da su to dječaci, da njima rade hormoni i da je to normalno. Tada sam taj odgovor prihvatila, a sada se pitam je li to bio odgovor jednog pedagoga', kazala je. Morala je, kaže, izgraditi neki obrambeni mehanizam i počela je trenirati džudo ne bi li se naučila braniti od njih kada bi se našla u toj situaciji, a branila je i prijateljice. Doživljavala je i svojevrsno zlostavljanje na poslu, u glumačkom poslu u zreloj dobi.

'Ne seksualne prirode, ali mizogeno i seksističkih primjedba i raznih vrsti perfidnih zlostavljanja od jednog kolege. Nisam tome bila samo ja izložena, već cijeli ženski dio ekipe. Tog sam kolegu prijavljivala, tražila zaštitu, a nisam je dobila. Izborila sam se sama i borila sam se tijekom snimanja na svoj svojstven način. Odgovor bi bio: show must go on. E pa ne mora uvijek. Prekasno je on maknut iz serije i prekasno smo mi bili oslobođeni tog zlostavljanja', prisjetila se. I u mladosti je imala slične primjere neprimjerenog uznemiravanja.

'Radilo se o jednom kolegi koji je bio puno stariji, ja sam imala svega 20 godina, a on je imao 25 godina više, oženjen i vrlo poznat i prihvaćen od društva. Svi su ga voljeli. Pokojan je pa mu neću reći ime. On je na silu htio ući u sobu kada smo spavali u hotelu na snimanju. Izgurala sam ga, nije se ništa desilo. Rekla sam da ću vikati i izgurala sam ga iz sobe', otkrila je i dodala kako drugo jutro to nikome nije rekla.

'Bila sam sretna da sam ja izvojevala svoju malu pobjedu i da sam ga otjerala. On se na mene ljutio i sa mnom nije htio razgovarati. Nije htio proći tekst prije scene i to je rezultiralo prijetnjom da sljedeći film koji sam trebala raditi, a već sam se dogovorila s redateljem, kada je čuo da bi trebala glumiti glavnu ulogu, rekao je da se to neće desiti. I to se stvarno nije desilo', rekla je glumica i napomenula kako treba prestati šutjeti.