Sandra Perković nedavno je šesti put zaredom osvojila naslov europske prvakinje u bacanju diska te tako ispisala povijest. Kazala je da je to natjecanje dosta bilo emotivno za nju jer je nakon zagrijavanja prije njegova početka shvatila da je nakon 12 godina i dalje tu. 'Još uvijek sam europski vrh i najbolja u Europi te imam priliku napraviti nešto što nitko nikada nije. Mislim da je 12 godina stvarno dugačak period', izjavila je na gostovanju na Topcastu Top Radija.

O tome što ju izdvaja od ostatka vrhunske konkurencije, rekla je: 'Neki put odgovoriš impulzivno - ja sam najbolja, dajem sve od sebe. Daju i one sve od sebe naravno, ali kada sjedneš i razmisliš, onda shvatiš koliko sebe daješ u to. Stvarno vjerujem i smatram da ovo živim od 0 do 24'.

Najveća nagrada sreća u moru medalja i trofeja su ljudi koje svojim uspjesima čini ponosima. 'Ponos u trenutku kada donosite medalju kući i izazovete osmijeh na licu običnog građanina koji navija i koji te bodri – to mi je najveća nagrada, veća od svih nagrada koje možeš dobiti je upravo ta iskrena čestitka. Onda kada osvojiš nešto, želiš se vratiti kući i podijeliti to sa svojim najbližima', kaže Sandra.

Ispričala je da želi još puno trofeja, medalja i da baš voli ovo što radi. 'Nije lako, teško je i naporno. Ima trenutaka kada poludim, kada kažem da ću se zaposliti od 7 do 15 i poslije posla ne misliti o onome što radim, ali onda shvatim da sam ovo zaista ja. Mama mi je rekla da ako ću nešto raditi, da radim to kako treba ili da uopće ne radim. Ja se nadam da radim kako treba', poručila je.

Govorila je i o tome kako vraća motivaciju kada se zasiti svega. 'Izvičem samu sebe i sve oko sebe. Nemam puno ispada tijekom godine, tako da to nije neki problem. Nemam vremena za ispade. Sport je kolo koje se stalno okreće, nadograđuje tako da nema baš vremena za dugo tugovanje. Ali dođu ti trenuci kada se ispucaš, makneš, vidiš i uvidiš, dođeš sebi, izbrojiš do deset. Nije prvi puta da se čovjek u život zapita radi li pravu stvar', objasnila je.

Dotakla se i odrastanja u zagrebačkom kvartu Dubrava. 'Moja kvart priča da sam iz najboljeg kvarta na svijetu. Malo smo olimpijsko selo što smo više puta dokazali. Mi smo poseban kvart. Mi se jednostavno prepoznajemo, cijenimo se i poštujemo se i zato jesmo toliko uspješni i borbeni jer smo uvijek bili podrška jedni drugima. Smatram da bi svi trebali imati takvu okolinu. Smatram da sam ja zbog takve okoline upravo osoba kakva jesam', naglasila je Sandra Perković.