Uz pratnju Matije Dedića, sestre Husar izvele su skladbe poput 'Ave Maria', 'Klanjam ti se smjerno', 'Prva ljubav te zove', 'Gospodine hvala', 'Dubine', 'Krist na žalu' te 'Zdravo Djevo (Rajska Djevo, kraljice Hrvata)', a javnosti je na sam Uskrs omogućen virtualan ulazak u 'ranjenu' zagrebačku katedralu koja nakon potresa, ali i zbog pandemije koronavirusa, nije dostupna.

'Ovaj koncert ćemo pamtiti, za nas je ovo koncert života, najljepši koncert koji smo ikad mogli izvesti. Pjevati duhovnu glazbu meni osobno je nešto najljepše jer je to i osobna molitva i predivna poruka nade i ljubavi. Ovime smo dali svoj doprinos kako najbolje znamo, a to je kroz glazbu. U situaciji s koronavirusom i nakon potresa, potrudili se približiti i pokazati katedralu prije no što će biti obnovljena i dati ljudima priliku da mogu virtualno ući u katedralu i vidjeti je, te da na sam Uskrs, a ovo je poseban Uskrs kada su sve crkve zatvorene i prazne, budemo svi povezani u ljubavi, molitvi i zajedništvu', kazala je Marija Husar Rimac netom nakon izvedbe uskrsnog koncerta.

'Nikada u životu ne bih pomislio da ću jednoga dana ući u tako ranjenu Zagrebačku katedralu. Preplavili su me vrlo tužni osjećaji koji se isprepliću sa svim nedaćama koje su nas zadesile u posljednje vrijeme. S druge strane osjetio sam i ponos što imam takvu privilegiju biti u simbolu Zagreba za vrijeme njegove obnove i s velikom nadom u brz oporavak takvog svetog mjesta', nakon koncerta kazao je Matija Dedić, a njegove dojmove i osjećaje dijele sestre Marija Husar Rimac i Ivana Husar Mlinac.

'Koračajući prema katedrali, okružena ogromnom količinom velikih skela i ulaskom u samu crkvu doživjela sam šok jer sam iz prve ruke mogla svjedočiti štetama koje su nastale nakon potresa. Nakon toga je prevladala kombinacija tuge, nostalgije, možda čak i straha. Ali ono što se na kraju, pomalo čak i nenadano pojavilo, je bio osjećaj divljenja. Kao da sam do kraja postala svjesna koliko je to uistinu veličanstvena crkva, koliko je prekrasna i unatoč ranama i dalje je zadržala tu svoju veličanstvenost. Stvarno možemo biti ponosni na našu Zagrebačku katedralu', istaknula je Ivana.

'Sam ulazak u Zagrebačku katedralu nakon potresa je bio jako dojmljiv, emocije su mi bile izmiješane, od velike ljubavi prema Prijestolnici, simbolu naše Hrvatske, a s druge strane tuga jer je katedrala stradala i pogled na ruševine i dijelove koji još uvijek padaju s nje, pored kojih smo prolazili ulazeći u katedralu, sve je to izgledalo pomalo nestvarno, kao da smo u nekom filmu i kao da se to zapravo ne događa', priznaje Marija.

Na snimanju uskrnog koncerta u zagrebačkoj katedrali bilo je uključeno samo šestero ljudi: troje umjetnika, dva snimatelja te majstor tona i tehnike. Opisujući kakav im je bio osjećaj pjevati i svirati u ranjenoj i praznoj katedrali, Ivana je kazala: 'Ovo ne mogu usporediti ni s čim što mi se do sada dogodilo, ovo je zaista bio poseban događaj u mom životu. Od same akustike koja je u katedrali savršena, a crkva je sama po sebi prekrasna i u umjetničkom smislu daje posebnu dimenziju. Uvijek mi je poseban osjećaj nastupati uz Mariju i Matiju. Pogotovo u ovom trenutku kada smo bili okruženi žbukom koja je još uvijek bila po klupama, prašinom, polomljenim dijelovima katedrale i raspucanim zidovima. Meni je osjećaj bio poseban i milostan'.

Matija Dedić također iskustvo ovog koncerta opisuje kao jedinstveno. 'S Ivanom i Marijom surađujem od 1998. godine i prošli smo zbilja puno toga zajedno ali ovaj nastup je apsolutno kruna našeg dugogodišnjeg prijateljstva i muziciranja. Osobno vrlo puno puta imao sam priliku svirati po raznim crkvama i ti koncerti uvijek su bili nešto posebno i iz mene su pretežno izvlačili moj maksimum s obzirom na to da je energija u takvim prostorima specifična i upravo je ono što maksimalno odgovara senzibilitetu glazbe koju najčešće izvodim'.

Marija je bila posebno ganuta, te iskreno dodaje: 'Pjevati u praznoj katedrali je bilo jako emotivno, ja sam se čak u jednom trenutku rasplakala i trebalo mi je snage da se vratim i da se mogu sabrati i otpjevati do kraja. Bilo je to jako teško s obzirom na to da Matija toliko predivno svira, da Ivana toliko predivno pjeva i njihove interpretacije te odnesu u neku drugu dimenziju, u pravu molitvu i totalno predanje. Duhovne pjesme su posebne jer učine osjećaj kao da nisi ovdje na zemlji'.