Premda je sve što je Milorad Pupovac u Stankovićevoj emisiji govorio o zločinima, međunacionalnim odnosima u Hrvatskoj i općeljudskim vrijednostima - krasno i politički korektno, teško se oteti dojmu da taj uglađeni pripadnik vladajuće koalicije zapravo nastupa kao korektiv sumnjivo desničarske vladajuće garniture. Isto kao što se teško oteti pitanju zašto ga je Stanković pozvao u emisiju na Praznik rada, kada bi daleko prikladnije bilo progovoriti koju o radničkim pravima u Hrvatskoj
Aleksandar Stanković, novinar kojeg bije glas bad red boya, odnosno buntovnika usred ideološki pravovjerne Hrvatske televizije, danas je, na Praznik rada, u svoju emisiju 'Nedjeljom u dva' pozvao Milorada Pupovca. Da ga priupita koju o presudi generalima u Haagu.
Ostavimo sada po strani to što je Pupovac, koliko god sve što govorio bilo plemenito, ispravno i politički korektno – nevjerojatno dosadan sugovornik. Da nije na čelu Srpskog nacionalnog vijeća, što nekim radikalno-psihotičnim nacionalistima samo po sebi ide jako na živce, cijela bi Hrvatska uz njegova izlaganja na televiziji momentalno zapala u hibernaciju. Ostavimo po strani i to što je Pupovac – i opet, uza sve poštovanje njegovim vrlo humanitarnim i ispravnim stavovima prema međunacionalnim odnosima i zločinima kao univerzalnom zlu – član vladajuće koalicije čijem briljantnom vodstvu svi imamo prilike svjedočiti svojim životima, radnim knjižicama i novčanicima. Da smo zločesti, mogli bismo sve ono dobro što je Pupovac rekao zanemariti i jednostavno reći da nastupa kao korektivni i ukrasno političko-korektni glasnogovornik inače vrlo sumnjivo desničarske vladajuće garniture. No nismo zločesti, pa ćemo se, umjesto na Pupovca, ipak radije posvetiti Stankoviću.
Dakle, Stankovića prati taj glas velikog buntovnika i u neku ruku to ima smisla kada se uzme u obzir općenita klima na HTV-u. No gleda li ga se neovisno, kao što bi on vjerojatno i sam htio, to što on radi na javnoj televiziji već je jako dugo daleko od bilo kakve kontroverze, drugačijeg razmišljanja, predstavljanja nedovoljno zastupljene 'druge strane' i bilo kakve polemike. Već je jako dugo samo popratna mini buka za nedjeljno drijemanje nakon ručka. Takva mu je bila i ova emisija.
Prvo i prvo, od presude generalima prošlo je već brat-bratu deset dana, a njemu je SADA Pupovac relevantan gost. Drugo i drugo, emisija mu se emitirala na Praznik rada, i to na Praznik rada 2011. godine, kada su hrvatski radnici u tako izvrsnoj poziciji da ih od ropstva dijeli samo zakonska zabrana bičevanja na poslu te na Praznik rada kada su svi sindikati osim jednoga tu činjenicu odlučili proslaviti tako da odu na roštilj. A Stanković – osim Mosorove minijature o karanfilima na kraju emisije – ni mu ni be. Sačuvaj bože da bi pozvao nekog sindikalista i priupitao ga tko se u njihovu vodstvu napio Domestosa i zaključio da nikakav javni istup za Praznik rada nije potreban. Sačuvaj bože da bi na Praznik rada prozborio koju o radničkim pravima i zakonima. Radije će nas zajedno s Pupovcem uspavati u televizijsku komu, od koje mu se, nažalost, u zadnje vrijeme sastoji sve ono buntovništvo koje ga već godinama prati očito samo zato što je ostatku HTV-ovaca čak i takvo kamiličarsko odstupanje od ideološkog standarda - teška rana na srcu. Šteta što se Aco na to naviknuo.
