Među gledateljstvom i TV kritičarima već se odavno uvriježilo pljuvanje po takozvanoj ljetnoj shemi kao televizijskom smetlištu koje nastane kada inače aktivna ekipa producenata, voditelja i inih programskih magova ode na godišnji. Te su kritike najčešće sasvim zaslužene – i to ne samo kod nas, nego i u svijetu. Uobičajena je, naime, praksa da tamo negdje 15. lipnja većina televizionara na svim kontinentima digne sve četiri u zrak, ostavi ključeve kuće voditeljima informativnih/mozaičnih programa, iz arhiva iskopa emisije i serije koje na tom kanalu nisu prikazivane baš u zadnja dva tjedna i prepusti program autopilotskoj bujici. I to najčešće ne valja. Pogotovo kada, kao na domaćim televizijama, svakog bogovetnog ljeta (ili svakog drugog) repriziraju jednu te istu stvar. 'Mućke', 'Velo misto', 'Seks i grad', 'Prijatelje' i još par favorita. Svi izvrsni, ali svi dojadili cjelokupnom življu odavde do Alfe Centauri.

S druge strane, koliko god mi šutjeli o tome, nemali nas broj zapravo voli baciti pogled na reprizu neke starije serije koju smo voljeli ili propustili tijekom regularnih sezona pa baš sav ljetnoshematski program i nije takva muka kao što volimo naglas jaukati. Uostalom, u usporedbi s time kakav nam program domaći televizionari nude za hladnijih mjeseci, dok su navodno u punom pogonu i naponu kreativnosti, ljetna čamotinja repriza katkad se čini kao melem na ranu. Barem čovjeka odmah ne zaboli mozak kada stisne gumbić na daljinskom. Pa te reprize ne bi bile tolika muka kada bi uz njih postojalo i nešto kvalitetnih novih sadržaja.

Na domaćim televizijama tijekom ljetne programske sheme, naime, nije toliko zabrinjavajuća sama činjenica da se program ispunjava reprizama. Ne. To bi još nekako prošlo, to svi razumijemo i u određenim dozama čak i volimo. Zabrinjavajuće je to što su čak i te reprize postale nešto što se reprizira, a još je gore to što nam domaćim televizijama vlada potpuna neupućenost u svjetske trendove i spoznaje, koje su pokazale da – vidi čuda – ljudi ljeti ne prestaju gledati televiziju. Ili, da malo razradimo - iako se ljeti i po amerikama i engleskama te drugim zemljama proleterskim na televiziji vrte reprize kao i kod nas, ondje su već odavno ljetnu sezonu prestali shvaćati kao produžnu nastavu za ponavljače. Da, glavni igrači obustavljaju rad do početka školske godine, ali se automatski ne pretpostavlja da je i cjelokupno gledateljstvo otišlo nekamo gdje nema televizije pa se uvijek naruči i štogod mini-sezona od deset do trinaest epizoda kakve NOVE dramske ili humoristične serije koju netko snima tijekom godine. Pa onda dečki iz tehnike uz reprize mogu i to pustiti u program dok je ostatak zgrade na Baliju ili u Živogošću.

Virnete li, primjerice, u programe američkih TV kuća, primijetit ćete da nezanemariv broj izuzetno kvalitetnih serija svoje sezone premijerno prikazuje upravo

ljeti. Notoran su primjer višestruko nagrađivani 'Momci s Madisona' (koji, doduše, ove godine pauziraju), zatim Larry Davidova serija 'Bez oduševljenja, molim', trenutačno najbolji američki komičar Louis C.K. drugu je sezonu svoje revolucionarne serije 'Louie' pustio u promet baš krajem lipnja (i prva je emitirana ljeti), a od ovoga tjedna počinje i nova sezona jedne od najboljih aktualnih svjetskih televizijskih serija, 'Na putu prema dolje' s Bryanom Cranstonom. Sve su to redom iznimno cijenjena i od publike omiljena ostvarenja, dakle, vjerojatno nisu tek slučajno uletjela u program, nego ih je netko namijenio upravo tome da ljudi tijekom ljeta ne izgube interes ni glad za kvalitetnim sadržajima.

Kod nas se, međutim, takav način razmišljanja nazire samo u tragovima koje ne možemo protumačiti nikako drugačije nego kao slučajnost. Evo, recimo, jedan je od pozitivnijih primjera serija 'Miris kiše na Balkanu', koja se premijerno prikazuje na prvom programu HTV-a srijedom oko 21 sat tamo negdje od početka srpnja. Iznimno pohvalno i ugodno iznenađenje, ali uzme li se u obzir da su HTV-ovci tom serijom zamijenili do prekjučer u istom terminu emitirane (pardon, reprizirane) 'Kapelske kresove', jasno je da na Prisavlju nitko nema nikakav pametan plan, da nemaju nikakvog respekta prema pojmu udarni termin i da im se takvi sretni programski trenuci događaju samo zato što su se, eto, popiknuli na njih kada je trebalo ispuniti programsku minutažu.

No HTV, kakav god da bio, ni izdaleka nije najgori pacer iz rubrike 'ako nas nema na poslu, bit će da nema ni gledatelja pred televizorima', barem ne na domaćoj TV sceni. Iako im je programska shema u prilično rasulu i potpuno nelogična (filmovi stari dvadeset godina prikazuju se u udarnom terminu petkom, premijere izvrsnih stranih serija ugurane su u nebulozne termine tijekom radnog vremena na drugom programu i slično), tragovi nekakvog truda ipak izviruju iz busije. Pritom, naravno, priznajem da mi je već, nakon dvadesetak godina bezuspješnog truda, užasno smiješno što i dalje ljeti, u nedostatku osoblja, smišljaju nekakve hibridno-zamjenske emisije kao što je ove sezone 'Ljetna slagalica' jer je i više nego očito da u takvim ćušpajzima pokušavaju objediniti, ne znam, 'Hrvatsku uživo', 'Osmi kat', 'TV kalendar', crtić i Dietpharmovu pitalicu. I redovito u tome slavno propadnu uz urlik nezadovoljnog gledateljstva – ali barem tom gledateljstvu nude NEŠTO. Dodamo li tome i prilično zgodan skup dokumentaraca, činjenicu da je ipak uspio uletit' i prijenos 'Gioconde' s otvaranja Splitskog ljeta te da nam ipak premijerno puštaju neke dobre strane serije (pa makar i s pet godina zakašnjenja, kao u slučaju druge sezone 'Holivudske škvadre') – skoro pa da bi im čovjek oprostio ne znam ni ja koju reprizu (inače odličnog) 'Velog mista' i idiotsko prikazivanje filmskih klasika u nedjeljno praskozorje. Kaos i nelogičnosti u shemi, međutim, ništa ne može prikriti. I nitko ne može oprostiti još jedno mučenje gledateljstva serijom 'Hebrang'. Zabranu takvoga mučenja trebalo bi uvrstiti u nekakvu konvenciju o ljudskim pravima ili o zaštiti inteligentnih manjina.

No, kao što već rekoh, kakav god bio HTV, komercijalni konkurenti još su veći biseri. Prije svega, za razliku od HTV-a koji svoje reprize pošteno najavljuje kao reprize, toga na RTL-u, Novoj i njihovim izvedenicama jednostavno nema. Reprizu priznaju jedino kada, primjerice, u utorak ujutro repriziraju epizodu serije koja je igrala u

ponedjeljak navečer premijerno. U svim ostalim slučajevima – sačuvaj bože. Čovjek više nema pojma gleda li nove epizode 'Večere za pet' i u kojoj je sezoni 'Uvoda u anatomiju', koliko se epizoda 'Raymonda' ili 'Prijatelja' emitira dnevno, odakle je sad opet izronila 'Ne daj se, Nina', reprizira li se 'Opasna igra' na Novoj ili na Domi, a o još jednom prikazivanju '1001 noći' bolje da ni ne počinjem pisati. Totalni kaos. I hrpetina gluposti jer programom, dakako, dominira takva količina sapunica da bi nam svima, kad bismo takvo što i pokušali pratiti, mjehurići počeli izlaziti na sve gornje i donje tjelesne otvore (s težnjom prema potonjima). Jedina prednost koju ostvaruju pred HTV-om jest ta da im se serije i emisije fakat uvijek emitiraju u isto vrijeme, istim danom i predvidljivo. Ali s takvim programom – ne'š mi problema.

Kada se na kraju sve zbroji i oduzme, osim ako ste jedan od petnaest ljudi u Hrvatskoj koji još nisu gledali 'Velo misto' i osim ako ste jedan od tri čovjeka na ovim prostorima koji ni ljeti nikako ne mogu bez HTV-ovih voditelja mozaičnih emisija, bilo bi vam najbolje da do kraja ljeta poslušate savjet kojim su se pri sastavljanju programa očito vodili i domaći televizionari: prestanite gledati televiziju. Ako pronađete kakav legalan način da s interneta preuzmete one sjajne gore spomenute ljetne serije s američkih kanala, učinite to. Ako ne, prošećite gradom, pročitajte knjigu ili buljite u zid. Čak ćete se i uz ovo zadnje sigurno bolje zabaviti.