Malo je reći da je javnost ostala s upitnikom iznad glave kada je Eric Clapton prvi put u 56 godina, koliko se već bavi glazbom, objavio pjesmu kao znak svoga protesta. Riječ je o suradnji s Van Morrisonom u kojoj nije pjevao o globalnom zatopljenju ili nekom od zločina protiv čovječnosti, već je napao političare zbog toga što su, usred pandemije koronavirusa, zatvorili restorane, teretane, koncertne dvorane… Reakcije su, kao i uvijek, podvojene
Nakon što je Eric Clapton u pjesmi ‘Stand and Deliver’ pozvao ljude na masovnu pobunu, pitajući ih ‘žele li biti slobodni ili robovi’, mnogi su bili uvjereni da se osvrnuo na neka davno, davno prošla vremena iz američke povijesti i nemalo su se šokirali kada su shvatili da slavni glazbenik pjeva o aktualnim događajima.
Među najšokiranijima bio je glazbenik Robert Cray, dugogodišnji Claptonov prijatelj i jedan od najboljih blues gitarista svih vremena, te mu je odmah poslao mail, pitajući ga ono što su svi željeli znati - uspoređuje li uistinu lockdown s ropstvom. Odgovor je bio potvrdan, zbog čega je Cray donio odluku da neće nastupiti na predstojećoj Claptonovoj turneji.
Claptona to nije ni najmanje zabrinulo. Dapače, odlučio se na objavu još dvije pjesme posvećene lockdownu, a onda je počeo davati intervjue, zbog čega su se mnogi zapitali o njegovom mentalnom zdravlju. Naime Clapton, koji je sam primio cjepivo protiv koronavirusa, nakon toga huškao je ljude da ne pristaju na to, obećavajući potom da će nastupati samo na mjestima na kojima se od obožavatelja neće zahtijevati da se cijepe.
No legendarni glazbenik tu nije stao. Idući njegov potez ponovno je ostavio bez riječi jer se fotografirao s guvernerom Teksasa Gregom Abbottom, poznatim po tome što je potpisao najrestriktivniji zakon o pobačaju u SAD-u, ali i mjeru za ograničavanje toga tko točno može ili ne može glasati u državi.
Sve to iznimno je čudno jer je Clapton prije pandemije imao isti status kao Billy Joel ili Elton John, a njegov album iz 1992. ‘Unplugged’ ostao je, s više od 25 milijuna prodanih primjeraka, najprodavanije live izdanje. Clapton je jedini umjetnik koji je čak tri puta uvršten u Rock & Roll kuću slavnih te uz sve to uvijek ostajao izvan politike. Nikada se nije pojavljivao na političkim skupovima ili prosvjedima, stoga je bilo itekako čudno čuti ga kako propitkuje znanstvenike na internetskim stranicama koje promoviraju antivakserske stavove.
Iako je postao svjestan toga da su mu dugogodišnji prijatelji počeli okretati leđa, ostao je pri svome, čak i kada je dobivao dobronamjerne savjete da svoje privatne stavove ne miješa s glazbom. U odnosu s medijima Clapton se odlučio na zavjet šutnje, a javnosti je potom preostalo tek da svatko na svoj način interpretira njegove poteze. Ipak, u jednom je videointervjuu, u trajanju od 24 minute, ipak ispričao kako su ga napali nakon što je objavio pjesmu ‘Stand and Deliver’ i uzdrmao glazbenu scenu.
‘U trenutku u kojem sam počeo govoriti o lockdownu, u Americi su me odmah označili kao Trumpova pristašu.’ Potom je komplimentirao svom kolegi Van Morrisonu, rekavši da on ‘nema straha’, a potom je otkrio da je pokušao angažirati još svoje neke prijatelje glazbenike, no oni su se ‘oglušili’ na to.
‘Moj telefon više ne zvoni tako često. Ne dobivam više toliko poruka ni mailova. To se itekako da primijetiti.’
Zanimljiv detalj otkrio je Washington Postu basist Nathan East, jedan od rijetkih glazbenika koji su ostali lojalni Claptonu. On je rekao da su ga supruga, ali i menadžer, poticali da daje intervjue samo ako može izbjeći razgovor o politici.
A upravo je u tome i uspijevao od 1963. godine, kada se pojavio kao glavni gitarist benda Yardbirds. Nije prošlo dugo i, kako legenda kaže, počele su se pojavljivati poruke ‘Clapton je Bog’ ispisane sprejevima. On je, kada su Yardbirdsi krenuli u previše komercijalnom smjeru, odlučio krenuti dalje. Tada se pridružio Bluesbreakersima, potom je otišao u Afro, pa Blind Faith, Dominos… Svaki bend značio je i novu vrstu glazbe koju je izvodio i kojoj se izvrsno prilagođavao.
‘On je bio kameleon u svakom smislu, ne samo u pojavi, već i u izvođenju glazbe’, rekao je klavijaturist i pjevač Bobby Whitlock, a s njim je radio na albumu Dominosa. Iako je u to doba već krenulo njegovo miješanje politike i glazbe, uspio je ostati izvan svega toga.
Clapton je, baš poput mnogih svojih kolega, imao planove za 2020. godinu, a trebao je imati nastupe u londonskom Royal Albert Hallu i snimiti ih te izdati. No zbog pandemije koronavirusa sve je otkazano. ‘Iz sebičnih razloga za mene je to bilo poražavajuće jer sam već u godinama u kojima ne znam koliko će moje aktivnosti još trajati’, rekao je. Na početku pandemije našao se u razgovoru putem Zooma s bubnjarom Jamiejem Oldakerom, koji je svirao na osam Claptonovih albuma, a koji je mjesec kasnije preminuo od raka, kao i s Richardom Feldmanom, koji je napisao njegov hit ‘Promises’. Feldman se prisjetio tog razgovora:
‘U jednom trenutku pitao sam Erica kako se osjeća, a on se počeo ponašati kao 17-godišnjak koji je razočaran jer se nema s kim igrati. Zvučao je iskreno.’
Upravo dio tog razgovora postao je dijelom glavne teorije o tome zašto je Clapton tako reagirao. Sa 76 godina i dugim popisom zdravstvenih problema, među koje su spadali problemi sa živcima u rukama i nogama, kao i gubitak sluha, osjećao je da mu sat itekako otkucava, zbog čega je želio svirati što je više mogao. ‘On za to živi i jednostavno mu ne možete oduzeti svirke. Za njega je to poput disanja’, rekao je jedan njegov prijatelj.
Zanimljivo je to da je u veljači Clapton primio cjepivo protiv koronavirusa iako se oduvijek bojao igala. Zbog toga straha i kao ovisnik o heroinu, početkom 70-ih, drogu je samo ušmrkavao. Nakon cjepiva protiv koronavirusa rekao je: ‘Osjećao sam se tako usamljeno. Nisam mogao razgovarati ni s obitelji, ni s djecom. Moji su tinejdžeri izgledali kao da im je netko isprao mozak.’ Nakon prve doze cjepiva bio je tjedan dana ‘izvan funkcije’, zbog čega je odgodio mnoge projekte, a onda je primio drugu dozu, nakon koje su se stvari pogoršale.
‘Moje ruke i noge bile su ili smrznute ili tupe ili su gorjele od vrućine i bile su prilično beskorisne dva tjedna. Strahovao sam da više nikada neću svirati.’
No njegovi stavovi nisu samo njegovi. Najveći problem krije se u tome što je on javna osoba, s milijunima obožavatelja u cijelom svijetu, zbog čega je i njegov utjecaj veći nego što se misli. Mnogi ugledni liječnici smatraju da je on svoj utjecaj trebao iskoristiti kako bi osvijestio javnost, posebice najugroženiju populaciju, kako bi pandemija bila što prije okončana. ‘On bi mogao biti globalni ambasador, no umjesto toga odabrao je biti antikovid, antijavnozdravstvena kampanja’, rekao je jedan profesor medicine.
Claptonove ruke s vremenom su se oporavile sasvim dovoljno da bi mogao svirati i tada je stupio u kontakt s Nathanom Eastom. ‘Rekao mi je: ‘Ako napravim nešto, naš mali balončić u kojem bismo mogli svirati i osjećati se sigurno, bi li pristao na to?’ prisjetio se East i dodao kako su nakon toga završili u polo klubu u Engleskoj te su započeli sa snimanjem ‘Lady in the Balcony’. Bilo je to u najvećem jeku pandemije, a East se, po ulasku u zemlju, morao javiti policiji kako bi bili sigurni da se pridržava karantene. Clapton je okupio ekipu, a osim Easta, bili su u njoj klavijaturisti Chris Stainton i bubnjar Steve Gadd. Politike se nisu doticali, pa ni cjepiva ili lockdowna. Iako je Clapton želio da se na albumu nađe i pjesma ‘Stand and Deliver’, izdavačka kuća odbila ju je uvrstiti.
No nije odustao od svojih uvjerenja. Mjesecima nakon što je sve snimljeno nastavio je sa svojim javnim istupima na temu koronavirusa. S Morrisonom je izdao još dvije pjesme - ’The Rebels’, potom i ‘This Has Gotta Stop’. Uz pjesme je išao animirani video koji prikazuje populaciju poput zombija kojima manipuliraju političari i koji marširaju na bezumne tvorničke poslove.
Cijela ta antilockdown kampanja itekako je narušila Claptonovu reputaciju. Čak su ga javno prozvali u magazinu Rolling Stone, čiju je naslovnicu tijekom karijere krasio čak osam puta, zbog ponašanja u pandemiji, a potom su izvukli i incident koji je odavno narušio njegov ugled.
Bilo je to 1976. godine, kada je na koncertu u Birminghamu imao rasističke istupe, a koji se od tada redovito koriste protiv njega te je odavno proglašen jednim od najpoznatijih rasista. Zbog svojih se riječi, kojima je ustvrdio da ‘Englesku treba zadržati bijelom’ i da ‘crnci, Arapi i Jamajčani nemaju što tamo raditi’, ispričao u dokumentarcu ’12 Bars’ i svalio krivicu na ozbiljan problem koji je imao s pićem, zbog čega je često razmišljao i o samoubojstvu.
Mnogi kolege glazbenici, koji se tijekom godina i nisu pretjerano slagali s njim i njegovim stavovima, njegovo ponašanje smatraju zbunjujućim. Čak je i Jim McCarty, bubnjar Yardbirdsa u kojima je Clapton započeo glazbenu karijeru, rekao da mu je on od početka bio misterij: ‘Jeste li ikada sreli takve ljude? One koji se nikada nigdje ne uklope i koje ne možete nikada sasvim razumjeti jer ne znate što misle ili što rade.’
Iz svega toga, ali i priča onih koji su prošli kroz Claptonov život i ostavili trag u njemu, proizlazi to da se glazbenik tijekom godina itekako promijenio. Danas jedva da ga možete vidjeti da se druži s nekim, a s vremenom je izgubio i smisao za humor, iako je svojedobno bio itekako poznat po svojim podvalama drugima. A kamo će ga njegovi stavovi odvesti i koliko će to utjecati na ono što radi, ostaje nam vidjeti.