Iako je već debelo zašao u treći tjedan prikazivanja, stalno oklijevam pisati o 'Survivoru', novoj reality perjanici RTL-a i srpske Prve TV, u kojoj se grupica regionalnih kvazicelebrity trashera uputila u Kostariku glumiti izviđače. Oklijevam to učiniti iz dva jednostavna razloga. Prvi je taj da je 'regionalna' inačica 'Survivora' glupa i dosadna čak i na onoj najnižoj razini, na kojoj se od nje ne očekuje apsolutno ništa osim obične zabave i povoda za krvožedno tračanje po forumima. Drugi je taj što sam i ja, kao vjerojatno i većina drugih, zahtjevnih ili nezahtjevnih gledatelja u Hrvatskoj, već pomalo umorna od tog televizijskog žanra u kojemu se reality serijali više ne snimaju s običnim ljudima, nego s besprizornim otpadnicima iz jetseta i s estrade, koji uglavnom nisu poznati ni po čemu drugome osim po tome što su se možda već jedanput osramotili u nekom drugom reality serijalu.

Počnimo s prvim. Nitko od serijala tipa 'Survivor' ne očekuje da bude turbopametan. Realisti čak neće očekivati ni da im NE vrijeđa inteligenciju. Riječ je o serijalu koji se već više od desetljeća diljem svijeta dokazuje kao poligon za fitness manijake i osobe s poremećajima ličnosti (najčešće blagi sociopati) koji su pred kamerama kadri izdržati razna fizička i mentalna poniženja ne bi li na kraju zaradili nešto para te tu i tamo dobili priliku svojim suigračima popovati o pravome i učinkovitome načinu života te ponašanja (izjave iz rubrike: Ja sam takav i Ja uvijek kažem). Najbolje čemu se gledatelj serijala 'Survivor' može nadati jest površan uvid u razne izviđačke vještine preživljavanja u divljini (ili barem dobro stvorenu iluziju da se preživljava u divljini) te medijski isforsiranu potvrdu davno postavljene sociološke teorije da se ljudi izolirani u grupicu podalje od ostatka svijeta (pa onda još pod ekstremnim uvjetima) počinju ponašati nenormalno.

RTL-ov 'Survivor' takvu je priču isfurao vrlo loše. Iluzija o životu u divljini je skroz bezvezna. Znam autokampove na Jadranu u kojima se živi u ekstremnijim i daleko opasnijim uvjetima, a dnevna okupljanja radi izvršavanja zadataka (najčešće nekih debilnih gađanja ili hvatanja trofeja s povezom na očima, k'o da smo na seoskom vašaru) - izgledaju kao da se odvijaju na golfskom terenu kakvoga ekskluzivnog odmarališta. Manikirano raslinje, podšišana trava, ljupki proplanci... Sve priče oko paljenja vatre, kuhanja i spavanja na otvorenom neprekidno zvuče tek kao zapomaganja razmažene jetsetterske bratije, a pokoju grubu valjalo bi uputiti i ljudima koji su odabrali lokaciju snimanja serijala. Naime, osim po ekstremnim uvjetima života, zadacima koji nerijetko uključuju kretanje kroz divljinu (ovi naši samo sjede k'o krave u svojim logorima) i snalaženje u njoj, 'Survivor' je poznat i po svojemu sloganu, koji govori o paklenom životu U RAJU. Uza sve teškoće i pustolovine kroz koje prolaze natjecatelji (pakao), jedan od najprivlačnijih momenata serijala prizori su predivnih lokacija i prirode nad kojima svaki sirotanović pred telkom diljem svijeta slini (raj). Regionalni su producenti 'Survivora' i tu zakazali. Natjecatelje su smjestili na nekakvu blatnu plažu s palmama, k'o da ljetuju na ostacima nuklearne apokalipse.

Drugi razlog iz kojega je domaći 'Survivor' krajnje naporan onaj je u kojemu se crpe zadnji atomi iz ideje da će se sve bolje prodati ako u tome sudjeluju slavna imena. Ideja nije sasvim netočna. Cijeli bi svijet sigurno sjedio nosa prikeljena uz ekran da se u raznim inačicama 'Survivora' pojavljuju, ne znam, Angelina Jolie i Barack Obama. No osim što prave slavne ličnosti nemaju vremena za sudjelovanje u takvim glupostima kao što su reality serijali, jer ih netko želi angažirati i za pametnije poslove - u tzv. regiji razvila se gotovo pa posebna grana privrede ili barem televizijski žanr, u kojemu se reality showovi više ne snimaju s običnim ljudima, nego samo i isključivo s otpadnicima iz jetseta i s estrade. U 'Survivoru' su već dvije (a možda i više, ne razumijem se najbolje) osobe koje su i prije sudjelovale u sličnim projektima, a na toj istoj prejadnoj estradi sada već ima sasvim pristojan broj čudaka koji su postali poznati samo zbog toga što su sudjelovali u reality serijalima.

Istina, takav je tretman reality televizije u početku donosio gledanost, velik interes među ibertračljivim internetskim forumašima i, općenito, publikom željnom bezumne zabave. No ljudi su se umorili. Više im se ne da gledati iste face u pet različitih serijala. Jest, provale Ave Karabatić zbunile bi i neuroznanstvenike koji se bave tajnama ljudskog mozga i da, Neven Ciganović totalna je legenda sa svojim potpuno drugačijim pristupom ('Ja ne želim raditi ništa'), ali oboje smo već jako dobro upoznali u tom izdanju - nisu nam više ni površno zanimljivi u 'Survivoru'. O životnom sunovratu nekada cijenjene glumice Mije Begović da i ne govorim. To mi je pomalo neugodno gledati.

Sve u svemu, čak ni svađe i tučnjave, koje su u dobrom dijelu prirodno iznikle, ali u još boljem vrlo nevješto namještene - ne čine 'Survivor' naročito zanimljivim, a koliko vidim po podacima, i gledanost potvrđuje tu ocjenu. Možda bi sve bilo bolje da su se držali izvornoga koncepta i organizirali serijal bez celebova. Ili da su uspjeli nagovoriti i platiti prave. Ovako... niti je oku ugodno, niti je traču inspirativno, niti je ikada u bilo kojem obliku bilo kvalitetno.

I da, još nešto. Bilo bi dobro da RTL-ovci probude svoje dežurne prevoditelje. Ne mislim da moraju titlovati filmove, ali da se baš naziv serijala 'Survivor' nije mogao prevesti, nego nastavljaju debilnu tradiciju TV evenata, Bigbradera i sličnih idiotarija - nije mi jasno zašto.