Vjerojatno prva asocijacija na ime Margot Robbie mnogima je seksi plavuša koja je u ‘Vuku s Wall Streeta’, hit filmu Martina Scorseseja iz 2013., utjelovila seksi plavušu, suprugu Leonarda DiCaprija. Tada još nepoznata u Hollywoodu, Robbie je pristala snimiti i golišave scene, svjesna da bi njezino nepristajanje na to uvelike promijenilo tijek filma.

Tko će izaći kao pobjednik?

Ipak, postavlja se pitanje bi li danas, kada može birati što će i s kime raditi, napravila isto. Sudeći po onome čemu posljednjih dana svjedočimo, tome da je sasvim neopravdano izostalo priznanje struke da su Robbie i redateljica Gerwig uistinu napravile dobar posao s hitom ‘Barbie’ jer se nisu našle među nominiranima za Oscara, bit će zanimljivo vidjeti tko će na kraju izaći kao pobjednik jer je holivudska slatkica drznula se raditi ono što je uobičajeno rezervirano za muškarce u Hollywoodu.

Iako je nakon Scorsesejeva filma, koji joj je zapravo širom otvorio vrata Hollywooda, bilo i više nego jasno da će Robbie dobivati samo uloge seksi plavuša, baš kao što je svojedobno bio slučaj s Reese Witherspoon, jasno je dala do znanja da od toga neće biti ništa.

‘Znala sam da moram pokazati ljudima da mogu učiniti nešto drugačije. Nisam željela da me se stavlja u ladice’, izjavila je svojedobno, a onda je svoje riječi potvrdila odlukom da prihvati uloge u kojima je u prvom planu bila njezina gluma, a ne ljepota. Tako je u filmu ‘Francuska suita’ glumila francusku seljanku, rekavši za samu sebe da je ‘izgledala odvratno’. Nakon toga je stigao ‘Z kao Zachariah’, gdje ponovno njezin izgled nije bio u prvom planu, da bi potom postala kraljica Elizabeta u filmu ‘Marija, kraljica Škotske’, gdje su joj šminkom dodani ožiljci od boginja i kraste.

Unatoč tome što njezina ljepota nije bila u fokusu, Robbie je jasno dala do znanja da se na nju može računati i da joj je talent neosporan. Još tijekom snimanja filma ‘Francuska suita’ sprijateljila se s asistentima redatelja Joseyjem McNamarom i Tomom Ackerleyjem, koji joj je postao i suprug, a njih troje su s njezinom prijateljicom iz djetinjstva Sophijom Kerr postali i poslovni partneri. Sve je počelo prijateljskim razgovorima, a onda su krenuli raspravljati o produkciji, kao i o velikom nedostatku filmova u kojima su u prvom planu žene.

Zvijezde su im bile naklonjene

‘Sjećam se da sam im rekla da svaki put kada uzmem neki scenarij u ruke, moja je prva reakcija da želim glumiti nekog muškarca. Ne bi li bilo sjajno kada bi se scenariji pisali tako da uvijek želiš prihvatiti žensku ulogu?’ rekla je Robbie i otkrila da su nakon toga spontano donijeli odluku o osnivanju producentske tvrtke. U tom je trenutku imala tek 24 godine i malo je reći da ju isprva nitko nije shvaćao ozbiljno. No oni su od prvog dana odlučili da će raditi na jakim pričama o ženama. Svaki od projekata koje su uzeli pod svoje morao je sadržavati žensku priču ili ju je žena morala ispričati.

Danas, s 33 godine, vjerojatno joj ne bi ni palo na pamet pokrenuti takvo nešto, no u to vrijeme nije se bojala ničega. ‘Bili smo premladi i preglupi da bismo znali koliko će strašno sve to postati. Ni tada nisu polagali puno nade u nas. Kada smo sve započeli na onoj kuhinjskoj klupi u Londonu, nitko nije vjerovao da ćemo išta napraviti.’

No zvijezde su im itekako bile naklonjene u trenutku u kojem su odlučili prihvatiti scenarij Stevena Rogersa, a koji je dugo kružio i tražio pravu ekipu. Riječ je o filmu ‘Ja, Tonyja’, snimljenom po istinitom događaju o iskušenjima kroz koja je prošla bivša olimpijska klizačica na ledu Tonyja Harding. Sve do tada tim scenarijem su se nabacivali po filmskim kućama, a onda su oni odlučili uzeti stvar u svoje ruke - i nisu pogriješili.

Neovisni moćnik od kojeg strahuje Hollywood

Opet je Robbie odlučila na sebe preuzeti najteži zadatak i sama utjeloviti legendarnu klizačicu. Kako je rekla, u ulozi kraljice Elizabete osjećala se poprilično suzdržano, kako emocionalno, tako i fizički, no uloga Tonyje bila je nešto sasvim drugo. Tada je napokon dobila priliku pokazati koliko je daleko spremna ići za neku ulogu.

A onda je stiglo i najveće priznanje za mladu ekipu LuckyChapa - tri nominacije za Oscara, uključujući onaj za najbolju glavnu glumicu. Time su pokazali da se itekako vrijedilo riskirati jer su prepoznali beskrajnu vrijednost, ali i priliku u projektu koji su drugi odbacili.

LuckyChap danas ima sjedište u Los Angelesu, a od sasvim obične producentske kuće postao je neovisni moćnik od kojeg strahuje i Hollywood. Svim projektima koje su realizirali, ili koji su u nekoj fazi nastajanja, zaradili su više od 275 milijuna dolara, a sve to bio im je najbolji poticaj da krenu i korak dalje i uzmu svoj dio kolača od streaming servisa, bacivši se na televizijske serije. Među njima je i ’Sluškinja’, serija iz 2021., s Margaret Qualley u glavnoj ulozi samohrane majke koja se bori preživjeti i koja je, sasvim opravdano, postigla uspjeh.

Na ruku im je uvelike išao i pokret #MeToo te im je dao još veći zamah u dugotrajnoj misiji tvrtke: ‘Posljedični učinak svega bio je taj da je napokon stvoren prolaz za kreativne žene’, govori Robbie, otkrivši i da je u svom timu okupila velike talente, poput filmašice i scenaristice Emerald Fennell, čiji joj je film iz 2020. ‘Djevojka koja obećava’ donio Oscara, Baftu i nagradu WGA u kategoriji najboljeg scenarija.

Ona je danas stalna članica ekipe, a upravo je LuckyChap producirao njezin drugi film ‘Saltburn’.

Fennell je imala samo riječi hvale za ovu kreativnu ekipu predvođenu Robbie, rekavši da su posebni jer se ‘ne dodvoravaju Hollywoodu ili bilo kome drugom’, kao i da ‘stoje iza tebe i ne brinu se hoće li zbog toga završiti u problemima’.

Hvalospjeve su prečuli moćnici Akademije

‘Nikada se nisu prema meni odnosili kao prema djevojčici. Vjerovali su u mene i pomogli mi, a ja se uz njih osjećam sigurno’, rekla je Fennell. To mišljenje dijeli još jedna moćna žena - redateljica i scenaristica Greta Gerwig, koja je s LuckyChapom i Robbie snimila film o kojem se u 2023. itekako pričalo. Riječ je naravno o ‘Barbie’, hitu u kinodvoranama diljem svijeta, no hvalospjeve gledatelja i kritike, kao što smo već rekli, prečuli su moćnici Akademije, odgovorni za nominacije za Oscara.

Inače, važno je napomenuti to da je Robbie sa svojim timom samo dio sad već povećeg vala inicijativa pomoći ženama da dobiju vrhunske uloge i ispričaju svoje priče na ekranu. Tako je Eva Longoria osnovala UnbeliEVAble Entertainment i trudi se dati prostora ženama latino podrijetla, a Ava DuVernay i njezina tvrtka Array imaju cilj ispričati inkluzivne i zabavne priče u kojima su u prvom planu žene tamne boje kože.

Tu je i Shondaland Shonde Rhimes, koja se udružila sa SeriesFestom kako bi otkrila ambiciozne redateljice, a ne smijemo zaboraviti ni Hello Sunshine - medijsku tvrtku koju je stvorila, a poslije i prodala Reese Witherspoon - u kojoj se također stavlja žene u središte svake priče.

Iako su zapravo jedna drugoj konkurencija te se često moraju natjecati za iste projekte, Robbie ne krije da bi željela da se pokrene još više tvrtki koje vode žene. Iako je još početkom 20. stoljeća bilo redateljica i producentica koje su i više nego uspješno radile svoj posao, poput Dorothy Arzner, koja je režirala gotovo 20 filmova, holivudskim moćnicima njihov se uspjeh nije svidio, pa su ih ubrzo istisnuli s takvih pozicija, ne dajući im šansu za novi uspjeh. Stoga je ovaj proboj žena posljednjih godina uistinu vrijedan divljenja.

Uporna u želji da dođe do cilja

‘Lako je staviti ženska imena na popis’, ističe Robbie govoreći o snimanju takvih filmova, a potom dodaje: ‘Veća je prepreka natjerati nekoga da financira neki projekt. Pred nama je još dug put u tom smjeru i tom će brodu trebati još puno vremena da ispravi svoj smjer.’

Iako su mnogi pokušali demantirati navode da u industriji postoji borba za ravnopravnost te da su svi jednaki, dovoljno je pogledati unatrag i uvidjeti da je od 1956. samo pet žena osvojilo Oscara za originalni scenarij, a samo tri žene osvojile su ga za režiju. To govori dovoljno o nejednakosti koja još traje.

Ne treba posebno isticati ni to da je financiranje projekata iza kojih stoje žene i dalje nevjerojatno teško realizirati, ali jasno je da Robbie nema namjeru odustati od svojih ciljeva.

Možemo li od nje očekivati da se uhvati i režije? Ona za sada ne daje naznake toga iako priznaje da bi se jednog dana voljela okušati i u tom poslu. Za sada ostaje u onome što joj najbolje leži, glumi, čime se bavi od 17. godine.

Koliko je uporna u želji da dođe do cilja i ostvari svoje snove, odavno je pokazala, a hoće li joj ta upornost pomoći da na kraju uistinu uvede toliko prijeko potrebne promjene u Hollywoodu, doznat ćemo u skoroj budućnosti. A do tada ne sumnjamo da će Robbie napraviti sve kako bi žene postavila tamo gdje doista pripadaju.