Nakon gotovo pet godina stanke Tedi Spalato nastupa u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog i obilježava pola stoljeća karijere. Jedan od omiljenih domaćih glazbenika publiku je odavno zaljubio u svoj opus zbog svevremenskih skladbi poput 'More snova', 'Sve ću preživit', 'Dalmatino povišću pritrujena', 'Moje izgubljeno blago' i mnogih drugih. U 'hramu glazbe' nastupit će uz ljubljanski orkestar Zagrepčanina Gorana Rukavine na pozornici zapjevati uz ukupno tridesetak glazbenika, a bit će tu i posebnih gostiju koji će doprinjeti čaroliji zvuka.

Ono što prvo upada u oči kad je riječ po vašem novom albumu je što se na naslovnici nalazi fotografija s natpisom 'Ime mi je nevažno'. Koja poruka stoji iza toga?

Album nosi ime 'Ime mi je nevažno' po pjesmi Antonele Ozretić, što sam odmah prepoznao kao dobar tekst. Poruka tog imena koje je nevažno zapravo je višeznačna, a započinje u našim svakodnevnim životima. Naime, u prvom je redu riječ općenito o našim odnosima, ljudi se zaboravljaju u ovoj vremenskoj utrci u kojoj gube mogućnost druženja jednih s drugima. Ljudi koji su se poznavali godinama zaborave jedni drugima ime, odnosno zaborave jedni na druge.

S druge strane, album obiluje suradnjama. Ne samo s drugim glazbenicima već i s producentima, aranžerima i tekstopiscima. Slijedeći taj naziv albuma 'Ime mi je nevažno' želio sam i njih naglasiti. Počevši od mog dragog prijatelja Remija Kazinotija, producenta s kojim sam jako puno radio, a nažalost više ga nema među nama. Sada sam nastavio suradnju s njegovom djecom. Bruna Kazinoti Petrić je dala svoj pečat analognim crno-bijelim fotografijama koje ljubi, što se i vidi u njezinom izuzetnom radu. Završila je inače akademiju u Nizozemskoj, a treba pohvaliti i njezinog brata, Karla Kazinotija koji je vrlo interesantno riješio sam dizajn albuma. Na naslovnici nije moje ime, a sam naziv albuma Karlo je vrlo lukavo sakrio. Vidi se samo pod određenim kutom, pod svjetlom. Za to se treba malo potruditi. A to opet nosi jednu simboliku. Trebamo se potruditi održavati odnose s drugima, prisjetiti se prijatelja. Ako u nekom imeniku naiđemo na kontakt osobe koji su nam bili prijatelji, a koji blijede iz naših života – znate što vam je činiti. Prijateljstvo, poznanstvo i ljubav su ipak neprocjenjivi i vrijedni truda.

Kako biste opisali svoj novi uradak?

Ukratko, ovo je album koji je prikupio nekoliko novih skladbi i onih starijih koje do sada nisam objavio na nekom nosaču zvuka. To je interesantni mali miks prožet lijepim suradnjama na koje sam ponosan.

Na njemu ste ostvarili suradnje s Pavelom, Goranom Karanom, klapom Berulia. Po kojem principu birate suradnike?

Kao što ste spomenuli neke, tu su Pavel, Goran Karan, klapa Berulia, ali i grupa Galeria, inače predivan bend iz Splita jazzy, bossa nova stila. Raduje me da je to naš zajednički uradak. Možda sam ja tu kao vokal “isturen”, ali svi su oni dali svoj doprinos. Baš kao i tekstopisci, aranžeri, glazbenici…

Svaki moj album bio je tako splet autora, suradnika, izvođača. Ako se nečim ponosim, onda je to dokaz zajedništva. Sami možemo malo. Za suradnje sam uvijek otvoren. Bilo da je riječ o starijim ili mlađim suradnicima – iz svake nešto ponesem, nešto naučim.

Na koju svoju pjesmu ste najviše ponosni?

Osobno sam ponosan na sve njih, ne bih sad izdvajao baš neku. Sve su one vrijedni momenti mog glazbenog života. No, moram ipak reći kako je publika tu uvijek najbolji filter – i s te strane svi dobro znamo koje je pjesme publika najviše prigrlila.

Postoji li neka shema ili ritual prilikom upuštanja u nove glazbene avanture?

Trenutno mi je mir veoma važan. Pronašao sam svoje utočište u Solinu, mirnijem gradu u odnosu na Split. Tu imam svoj studio, mir, prirodu, prijatelje. Tako da mi je u glazbenom stvaranju upravo to okruženje puno pomoglo.

Uskoro nastupate u Lisinskom. Na vašim koncertima puno je ljubavi i poštovanja. Kakva vam energija ostaje sutradan nakon nastupa, kakve utiske imate nakon koncerata?

To ste lijepo rekli, puno ljubavi i poštovanja. Osjećaj koji to pobudi je neopisiv i neprocjenjiv. Osjeti se duh zajedništva. Baš me iz tog razloga raduje koncert u Lisinskom koji je pred vratima. Evo, 15. 4. ponovno ću tako stati pred zagrebačku publiku. Na pozornici će mi se pridružiti orkestar Gorana Rukavine, Ante Gelo, grupa Pavel i klapa Berulia. Bit će lijepo i raznoliko. Pozivam sve da nam se pridruže, da guštamo u glazbi.

Kakav vas osjećaj preplavi kad se spomene grupa More? Sjetite li se često tih vremena?

Uvijek se rado sjetim grupe More. Ona je meni bila snažan impuls za bavljenje glazbom. Jer u njoj su sve bili vrhunski glazbenici: Slobodan Kovačević kao šef benda, Jasmin Stavros, Mladen Baučić, spomenuti Remi Kazinoti... Doveli smo Doris Dragović kao pjevačicu i to su za mene bile nezaboravne godine. Jako smo puno vježbali i svirali. Bio je to bend koji je izuzetno dobro zvučao. Nosim izuzetno lijepe uspomene i na album iz ‘82. godine koji smo snimili. No, nakon 3 godine sam se odmaknuo pripremivši teren za solističku karijeru, kao i Doris koja je na Euroviziju išla s pjesmom 'Željo moja' pa je i ona nakon određenog vremena uplovila u solo vode. Što se tiče tog vremena, nezaobilazno je spomenuti i pjesmu 'Konobo moja' koju sam snimio s bivšom pjevačicom grupe More, Meri Cetinić, ‘86. godine.

Puno sam toga naučio u grupi More. Stekao brojna prijateljstva. Tako je moj put krenuo solističkim vodama, ali i dalje prožet suradnjama na neki način. Pored mog autorskog i stvaralačkog rada, tu su bili i brojni suradnici, poput Zdenka Runjića, Marijana Bana, Gibonnija, Ljube Stipišića, Vinka Barčota... Oni su, kao i grupa More, dodatno utrli put mojoj glazbenoj karijeri. To su jako dobre suradnje, baš kao i zajednički nastupi s Nenom Belanom, Anjom Šovagović, Oliverom Dragojevićem, Meri Cetinić, Doris Dragović, Zoricom Kondžom... Trebalo bi mnogo vremena da nabrojim sve drage suradnike. Sve me to oblikovalo kao glazbenika.

Rekli ste da je glazba 'meditativna komponenta i kad je samo slušate pasivno'. Kakva je stvar s današnjim generacijama i nedostaje li njima pažnje i koncentrirano slušanje glazbe?

Današnjim generacijama nije lako. Koliko god je sve dostupno, teško se snaći u tom moru svega. U ovom se vremenu mnogo glazbeno stvara, došlo je do hiperprodukcije. Ipak, dobra glazba još je tu, još se stvara. Podržavam svoje mlade kolege. No, teško mi je suditi o glazbenoj koncentraciji, nisam ni ja uvijek imun na sve što se događa. Ipak, pronašao sam svoj mir, uz svoje bavljenje glazbom i hobije. Glazba nikad neće prestati biti dio života ljudi, ali treba dati prostora tišini i miru.

Kako komentirate situaciju da je Hrvatska jedina zemlja iz regije koja ima vlastitu top listu u Billboardu, ali ondje su dominantna regionalna imena iz BiH i Srbije, čudnih glazbenih izričaja dok je manji dio domaća glazba?

Iskreno, ne bih volio ulaziti u te kategorizacije, što je čudan glazbeni izričaj, a što ne. Svatko neka diše svoju glazbu, to je neki put. Postoje razni motivi za bavljenje istom i sve to pronalazi svoj put do publike. Volim se kloniti dociranja o tome što bi trebalo slušati, a što ne. No, simptomatična je ta situacija s Billboardom.

Kako se nosite s pitanjima i napisima koji zadiru u vaš privatni život?

Izbjegavam izlagati privatni život. No, kada ste prisutni na sceni, ili kroz glazbu izloženi, nešto što ne želite dijeliti u javnosti ipak pronađe svoj put. Na nama je svima odgovornost da ne pokušavamo dolaziti do šire publike, čitanosti ili klikova na, možda je prejaka riječ, predatorski način.

Što je za vas ljubav, uspjeh i sreća?

Ljubav, uspjeh i sreća. Mislim da svaki čovjek teži u životu dosegnuti te tri kategorije. No, po meni je i početak i kraj upravo ljubav. Moramo biti otvoreni da osjetimo tu ljubav davajući je i dobivajući je, kroz rad, kreativnost. Onda iz tog izvire i uspjeh, odnosno ostvarivanje smisla života pa tako i radost. Stvaranje i kreativnost nisu uvijek jednostavni. Zna to biti i trnovit put. Sve što čovjek nosi u sebi, čime se može ostvariti, što ga čini kreativnim bićem – mora se time baviti, to je dar. Ljubav bih poželio svakom živom biću. Kroz nju se razvijemo, kroz davanje sebe, što ne znači samo sreću nas kao pojedinaca već i bolji svijet.