Paramountova serija ‘The Offer’ savršen je omjer činjenica, ali i fikcije korištene u priči o stvaranju vjerojatno najutjecajnijeg filma 20. stoljeća, Coppolinog ‘Kuma’
Vjerojatno najambicioznija serija do sada iz pera Paramounta inspirirana je pričom, kako je opisuju, većom od života. ‘The Offer’ je tako inspiriran istinitim događajima, no isto tako isprepleo se u njemu i jak utjecaj izjava producenta kultnog filma Alberta S. Ruddyja, kojeg je u seriji utjelovio Miles Teller.
Desetodijelna dokuserija daje uvid u stvaranje Coppolinog remek-djela snimljenog davne 1972. godine. Naravno, riječ je o jednom i jedinom 'Kumu', a zahvaljujući seriji doznajemo da je mafija bila uvrijeđena time kako su u romanu i filmu prikazani Talijani rođeni u Americi, zbog čega su protestirali te su čak osnovali talijansko-američku ligu protiv klevete. Koliko im je sve to smetalo, govori i to da su uspjeli uvjeriti FBI da u svojim priopćenjima prestane koristiti pojmove ‘mafija’ i ‘Cosa Nostra’.
Do koje je mjere to išlo, svjedoči to da je šef mafije Joe Colombo namjerio zaustaviti snimanje filma angažirajući ljude da prate producenta Ruddyja i ostavljaju mu prijeteće poruke, ali i da telefonskim pozivima uznemiruju šefa Paramount Picturesa Roberta Evansa.
Ruddy se na kraju 1971. susreo s Colombom i pristao iz filma maknuti riječi ‘mafija’ i ‘Cosa Nostra’, a obećao im je i da će moći pročitati scenarij te promijeniti sve ono za što misle da bi moglo narušiti imidž Talijana u SAD-u.
Što je na kraju stvaran događaj, a što su scenaristi izmislili da bi dobili na dramatičnosti, možemo samo pretpostavljati. No krenimo redom.
Već u prvoj epizodi ‘The Offera’ postoji scena u kojoj Mario Puzo (Patrick Gallo) ugleda Franka Sinatru (Frank John Hughes) u holivudskom restoranu i odluči mu prići te reći koliko mu znači. Nažalost, Sinatra prebrzo shvati da taj obožavatelj nije nitko drugi nego autor knjige ‘Kum’ i stvari brzo eskaliraju.
Naime Sinatra je vjerovao da je lik Johnnyja Fontainea, pjevača alkoholičara, nastao po njemu. Puzo je dugo to negirao, tvrdeći da je riječ o izmišljenom liku, no Sinatra mu nije povjerovao. Dapače, čak mu je jedne noći 1970. godine zaprijetio u dobro poznatoj zalogajnici u Los Angelesu, a Puzo je kasnije tvrdio da ga je nazvao svodnikom i prijetio da će ga prebiti.
Ono što je najnevjerojatno zasigurno je podatak da Robert Evans isprva nije želio Ala Pacina u ‘Kumu’ i to iz pomalo priglupog razloga - zbog njegove visine. Svađa Evansa i Coppole u jednoj od epizoda otkriva upravo to - da je Evans rekao Coppoli da ne može angažirati Pacina za glavnu ulogu jer je prenizak.
No Coppola je pak 2020. Deadlineu ispričao drugu priču, rekavši da stvarni razlog za nećkanje filmskog studija nije bio u visini, već u njegovom izgledu. ‘Prvo su htjeli Ryana O’Neala, a potom i Roberta Redforda. Rekao sam im da bi lik trebao izgledati kao da je sa Sicilije, a oni su mi rekli da su muškarci sa Sicilije plavokosi i s plavim očima jer su toliko godina proveli pod francuskom okupacijom’, ispričao je Coppola, čija se upornost da angažira Pacina na kraju itekako isplatila.
A isplatilo se i pismo koje je Mario Puzo poslao Marlonu Brandu i u njemu mu ponudio ulogu Vita Corleonea. Bio je svjestan da je upitno hoće li ono stići do Branda, no taj riskantni potez na kraju se itekako isplatio. ‘Napisao sam knjigu ‘Kum’ i mislim da si ti jedini glumac koji može odigrati tu ulogu s tom tihom žestinom i ironijom, kakva je potrebna’, stajalo je u pismu koje je prodano 2005. na aukciji Christie’sa.
Kada je Brando dobio ponudu, zainteresirala ga je, no studio nije krio zabrinutost zbog angažiranja 47-godišnjeg glumca koji više nije bio toliko tražena roba. Zbog toga su ga smatrali financijskim rizikom pa su odlučili ponuditi mu ugovor kojim ne bi dobio nikakav novac unaprijed, uz penale za bilo koji problem koji bi uzrokovao.
Uz to, natjerali su Coppolu da s Brandom potajice snimi probne scene, a iskustvo koje je slavni redatelj tada doživio nikada nije zaboravio. ‘Zalizao je kosu, uzeo pastu za cipele kako bi potamnio svoju plavu kosu i onda mi je rekao: ‘Kako su ga upucali u grlo, možda bi trebao ovako govoriti…’ U usta je stavio papirnate maramice, čačkalicom uzeo komadić sira… Sjedio sam tamo bez riječi i samo gledao. A onda je zazvonio telefon. Podigao je slušalicu i počeo govoriti kao Vito Corleone. Ostao sam bez riječi’, rekao je Coppola za Deadline.
Brandova maestralna izvedba donijela mu je prestižnog Oscara, a govor na dodjeli ostao je upamćen kao najupečatljiviji svih vremena. Razlog ne treba čuditi jer je, umjesto osobnog dolaska, Brando poslao na pozornicu Sacheen Littlefeather, Indijanku iz plemena Apaša.
Ona je u njegovo ime odbila Oscara zbog načina na koji se filmska industrija odnosi prema Indijancima.