Modna agentica u Sisku je provela dio mladosti gdje je završila gimnaziju pa joj je nedavni potres ostavio veliku emotivnu ranu. A potresa se bojala više od ičega i leta avionom, vožnje automobilom samoće. Otkrila je kako se bori sa strahom i tko joj u tome najviše pomaže
'Poželjela sam da nemam taj teško podnošljivi osjećaj nemoći, da se iskreno radujem novom svitanju i da ne strepim od noći. U ovom trenutku zaista nemam snage za neke druge molitve', ispričala je Tihana Harapin Zalepugin za 24sata.
Na nju je prošlotjedni potres u središnjoj Hrvatskoj ostavio velikog traga jer je Sisak grad dijela njezine mladosti. 'Ondje sam završila gimnaziju, ondje su pokopani moji roditelji i ondje su sad tuga i očaj. Jedva sam se pribrala od 22. ožujka. Sva sreća da je uz mene 'apaurin' Saša i on mi nekoliko puta na dan mora ponavljati kako smo sigurni u naša četiri zida. Gledam slike ulica koje nestaju, ljudi kojima je porušen život, ali i opet toliko iskrene sućuti i pomoći sa svih strana. Plačem od tuge i radosti u isti tren', iskrena je.
Novogodišnju noć je provela sa suprugom Sašom Zalepuginom i njihovim kućnim ljubimcem, psićem Minijem. Od potresa i petardi nikako se nije mogla smiriti. 'Nisam od onih koji vjeruju da će okretanjem lista u kalendaru sve nedaće nestati. Polako. Sigurna sam da će nam budućnost donijeti još mnogo radosti, ali u novogodišnjoj noći suosjećala sam sa svojom životinjicom i onima koji su pogubili svoj dosadašnji život', smatra. Ovoj godini se raduje jer će njezin Saša proslaviti 90 godina, ona 70, a čivava Mini napunit će deset.
'Godina koja je iza nas donijela je mnoge izazove, iskušenja i možda koju naplatu za zlo koje činimo sebi i drugima. No izvukla je iz ljudi toliko topline, empatije, nesebične pomoći, pomoći koja ne traži javno priznanje ili javnu nagradu. Osjećaj spašavanja nečijeg života najdivniji je dar koji smo rođenjem kao ljudi dobili. Eto, upravo ta 2020. nam je omogućila da se iskažemo', naglasila je modna agentica.