Krenimo otpočetka. Pred preostala tri izvođača polufinalna emisija HTZ-a postavila je trostruki susret s mikrofonom i to prvi put po izboru članova žirija, drugi po izboru slušatelja radija Antena i treći po vlastitom nahođenju.

Marcela Oroši otvorila je polufinale opako nasmiješenom pjesmom po izboru Foxa, prvim hitom Jinxa 'Smijem se', potom je kocka pala na, da se poslužimo rječnikom autorice pjesme 'je***no savršenu' pjesmu od Pink 'Fucking Perfect', i to na korak do savršenstva, kako je rekao Tony, ali možda se malo pretjerano koncentriravši na riječi i njihov izgovor, što je ubilo dio pjevačke spontanosti i emocije, rekli bismo mi.

Sama Marcela za sebe je odabrala pjesmu 'Almost Lover' od A Fine Friends, zaokruživši odličnim nastupom polufinalnu večer bez pada i oscilacija, za razliku od ostatka društva, o čemu kasnije. U pjesmi je progovorila isključivo bojom glasa i emocijom, učinivši to po našem skromnom sudu vrlo dobro. Na našem tragu je bio i žiri koji ju je silno ishvalio.

Sentiš Borisa Novkovića 'Kuda idu izgubljene djevojke' Goran Kos je otpjevao po Tonyjevu izboru, oplemenivši je vlastitim emocijama i pomalo nježnim glasom, uz pokoji šarmantan falš. Tony je izvedbu prokomentirao kroz rimu 'Goran Kos je naš ponos', Ivana ga je zaskočila silnim hvalama, a Fox pomalo zašpotao zbog nedavnog razmišljanja o napuštanju šoua.

Druga Goranova stvar je bila 'Don't Cry' od Gunsa, u kojoj se njegov glas prilično dobro stopio s Axlovim originalom, osim u dijelovima gdje je riječi zamijenila šutnja zaborava i zbunjenosti. U prvom dijelu pjesme nedostajalo mu je i energije te je sveukupno zvučao pomalo umorno. No kad je gitara opalila svoj solo, razigrala je i Gorana te je sve na kraju dosta dobro izvukao. U tom dijelu posebno je bio zanimljiv sudar njegove poprilično odsutne pojave i raspjevane emocije. Fox je Goranov drugi nastup odlučio prokomentirati vicom koji je nasmijao samo njega i nas, ali sigurni smo da će i ponekoga od vas, pa eto vam ga. 'Koja je razlika između aviona i galeba? Avion ima prozore.'

Za treću pjesmu odabrao je, gotovo savršeno, 'Wind of Change' od Scorpionsa. Čistoga i vrlo preciznog glasa, odlično pogođene boje i emocije, Goran je u Vjetru promjena dotakao svoje, ali i vrhunce cijelog polufinala.

Marku Marku Ivana je za prvi nastup odabrala pjesmu kolege u žiriju Tonyja Cetinskog '23. prosinac', koju je on otpjevao vrlo čisto, obogativši original, bez obzira na nešto nježniji vokal, prepoznatljivom energijom. Ivana ga je standardno ishvalila, a Tony opalio lamentaciju o tomu kako ne voli slušati svoje pjesme u vlastitoj i tuđim interpretacijama, ali ga je Mar 'uspio naježiti'.

Drugu stvar, 'Fragile' od Stinga, omotao je vlastitom glazbenom osobnošću, podosta izmijenivši interpretaciju (kasnije smo saznali da interpretativni pomak nije bio planiran, već se dogodio zbog 'buke u komunikaciji' između njega i gitare), a mi smo se cijelo vrijeme lomili ne znajući da li da ga pohvalimo na novinama ili pokudimo zbog zamuckivanja i krhke izvedbe.

Samome sebi Mark je odabrao jednu od najljepših balada s ovih prostora, 'Bacila je sve niz rijeku' od Indeksa. Iako je zvučao prilično dobro, emocionalno i tečno, na strateški bitnim mjestima pustivši glas (ponekad ga i prepustivši falšu), nije se uspio približiti interpretaciji legendarnog Davorina Popovića. No on je bio ipak jedan i jedinstven. Sve u svemu, ovo nije bila Markova večer, što su glasači kaznili.

Postrani raspjevanog trija, Tony, koji je cijelo vrijeme bio neraspoložen, nabrušen na sebe i ostatak svijeta te pomalo izgubljen u istom, u jednom trenutku je pobacao brdašce drvlja i kamenja po Eciji Ivušić, vrlo neugodno prokomentiravši njeno smještanje Jinxa u blues. Paljba je dohvatila i daleko najboljeg i najzabavnijeg člana polufinalne emisije Ivana Šarića koji je pokušao sve okrenuti na šalu. Sasvim nepotreban i suvišan ispad na krivom mjestu u krivo vrijeme. Od ostatka ekipe, jedino Fox je bio na tragu prepoznatljive duhovitosti, dok je Ecija bila standardno zbunjena, a Ivanina vrtnja u silnim hvalama uz čvrstu vjeru da će se svo troje natjecatelja naći u finalu, u kojem je mjesta tek za dvoje, već je poprilično zamorna.