Zagrlimo se, prijatelji, jer suza suzu stiže! Od Nove godine više nema 'Red Carpeta'! Što ćemo sada, kukala nam nana?! Tko će nas sada, svake nedjelje tik pred ponoć, obavještavati tko koga... gurka po kaljuži rvacke i regionalne estrade? Tko će sada s TV kamerom u ruci kopati po kontejnerima domaćih celebrityja i onih koji se (bez razloga) osjećaju takvima? Koga će sada neafirmirane starlete vući za rukav da ih prati dok snimaju antisluhističke pjesmice? Po čijem ćemo, ako ne po liku Daniela Delalea na malome ekranu, sada znati da je vikend pri kraju i da nas čeka još jedan tegoban radni tjedan? Kamo sada, zemljaci? Kud će nam duša? Morat ćemo se, čini se, okrenuti nešto zahtjevnijim TV sadržajima, a većinu nas od toga, jadne, boli kosa...

NovaTV jučer nas je službeno obavijestila da je s 'RC-om' od Nove godine gotovo. Nova vremena traže nove formate i izazove, rekli su, što, prevedeno s drevnog televizionarskog jezika, zapravo znači da više ne uspijevaju Delaleov magnum opus uvaliti dovoljnom broju grla da bi ga oglašivači i dalje financirali reklamama. Emisiju koja je čitavo desetljeće zadovoljno igrala na najniže tračerske sentimente - isti su sentimenti sada došli glave, jer su se, eto, istrošili. Već se neko vrijeme (doduše, ne sasvim provjereno) šuška da novajlije imaju strašnih problema s gledanošću 'RC-a', panika je bila vidljiva i u histeričnoj izmjeni voditeljica, a i termin prikazivanja počeo se sve češće određivati po načelu: gađaj pikadom, pa kud sleti - sleti. Čak je i golim te neupućenim okom, dakle, bilo vidljivo da se šatori polako pakiraju i klaunovi skidaju šminku.

Zlobnici će reći - dugo je i trajalo, a reći će to i PR-služba NoveTV, koja 'Red Carpet' proziva jednim od najdugovječnijih proizvoda svojega zabavnog programa, no tu sva sentimentalnost i završava. Za staroga i umornoga konja koji ih je, doduše, godinama vjerno prehranjivao, više nitko ni u Novinu stožeru nema strpljenja. Gledanost je pala u komercijalno-televizijskim krugovima ravno je cezarovskom palcu dolje na gladijatorskim igrama. Nema milosti. Cirkus odlazi. Valja potražiti nove formate i izazove.

Razlog iz kojega su gledatelji izgubili interes za daljnje nastavke ovog trač-trash showa - pitanje je za medijske analitičare

i socijalne psihologe ili, narodski rečeno - vrag bi ga znao. Jedno je, međutim sigurno: 'Red Carpet' malo će kome nedostajati, no - htjeli mi to ili ne htjeli - sigurno ga još dugo nećemo zaboraviti. Zadnja tvrdnja nikako nije i kompliment, jer samo zato što je nešto upečatljivo, ne znači da je i dobro. No što god mislili o 'Red Carpetu', ne možemo mu zanijekati svojedobnu popularnost među takozvanim širokim narodnim masama, pa ni utjecaj na onaj famozni medijski prostor o kojemu svi toliko volimo govoriti. U deset godina, koliko je šenlučio televizijom, 'RC' je bez ikakve sumnje postavio nove standarde zabavnog programa i trač-novinarstva u Hrvata. Ti su standardi rijetko bili časni i hvalevrijedni, ali tko pita za čast i hvalu kada je riječ o gledanosti? Osim toga & ruku na srce, 'Red Carpet' nikada se nije nazivao obrazovnom ni informativnom emisijom. U jednom se lažljivom promotivnom spotu NoveTV, doduše, nazivao emisijom koja, između ostalog, donosi vijesti iz kulture, na što je čitava galaksija krepala od smijeha, ali mimo takvih eskapada u samozavaravanje, uvijek je bilo jasno o čemu je zapravo riječ. 'Red Carpet' je, htjeli mi to priznati ili ne, bio ogledalo gledatelja i onoga čime se vole zabavljati.

'Naš čovjek', brzo su shvatili Delale i njegovi pobočnici, nije samo zainteresiran za vijesti iz svijeta 'bogatih i slavnih' (koji su na ovim prostorima samo u iznimnim slučajevima doista takvi), nego ga najviše zanima ono iz života takvih ljudi čemu se može ismijavati i zbog čega se može osjećati boljim od njih. Zato je 'Red Carpet' vrlo brzo nakon početka napustio koncept Svilanova 'Glamour Cafea' iz kojega je nastao, a koji je bio domaća inačica emisija poput 'Entertainment Tonight', posvećenih glumcima, pjevačima i inim slavnim ličnostima te njihovim najnovijim djelima (zastarjelog li koncepta!). Napustili su taj koncept, jer gledateljstvo za to nije bilo baš osobito zainteresirano i okrenuli se čistom trashu, traču i bizarnosti. Pred kamerama 'Red Carpeta' hrvatska je i regionalna estrada prestala biti estrada i postala je reality show, u kojemu su se novinari 'RC-a' zajedno s gledateljima najviše bavili timekoliko su akteri s te scene jadni. To što su i sami pritom ispadali još gori nije im osobito smetalo, a, budimo iskreni, i ostatak je medijskog prostora marno slijedio isti obrazac. Kao što je jednom rekao urednik jednoga tabloida, radimo novine za ljude kakvi jesu, a ne za ljude kakvima bi se htjeli prikazati. A ljudi kakvi jesu jednostavno su obožavali gledati kako se Iva Majoli svađa s mužem na obali jadranskog ljetovališta i kako priglupe starlete pred kamerama prolaze kroz plastične operacije grudi.

Oslanjanje na takve gledateljske interese u slučaju 'Red Carpeta' rezultiralo je legendarnim epizodama po kojima ćemo ga još dugo pamtiti - forsiranjem Gotovčevih kao ultimativnih smetlarskih zvijezda, dramatičnim javljanjima iz spavaće sobe Dikana i Vlatke, posebnim kutcima za ispovjedna remek-djela celebrity književnosti, naizgled šaljivima (ali mračno istinitim) naputcima za sponzoruše, iz budžeta emisije financiranim vjenčanjem Ivane Paris i Dina Bubičića, bizarnim golim vijestima, kamerama popraćenim razgovorima za posao u kojima je Modni Mačak tražio osobnog tajnika i još stotinama čuda. Zadovoljno je gledateljstvo pred ekranima grickalo čips i iz nedjelje u nedjelju mirnije odlazilo na počinak sa spoznajom radnog naslova: vidi ove kretene, možda sam luzer, ali bolji sam od njih. 'Red Carpet' uslužno je udovoljavao toj potrebi i zadovoljno podgrijavao takvo samozavaravanje. Ponavljam, to nije bilo ni lijepo ni hvalevrijedno, ali bilo je shvatljivo

Problem je, međutim, nastao onda kada su se Delale & co. počeli sve dalje odmicati od granice shvatljivosti (onu dobroga ukusa ionako im nitko nije ni postavljao), pa i etike. Od običnog žanra guzice, sise, trash & trač, počeli su zalaziti u domene oholosti zbog koje su umislili kako im je dopušteno baš sve. Na toj su se liniji onda počeli događati incidenti poput onoga u kojemu je mladi bogatun Igor Tuđman pred kamerama izjavio da bi svoju djevojku gepekirao zbog prevare i gdje su 'RC-ove' kamere potom pratile (vjerojatno namještenu, ali ipak) svađu/tučnjavu njega i njegove djevojke iza zatvorenih vrata. Zbog napajanja na istome izvoru bahatluka, Daniel Delale s vremenom je umislio da je relevantan društveni komentator pa se u najavama između priloga počeo nabacivati posprdnim komentarima o ozbiljnim temama o kojima nema pojma, tako se nedavno podsmjehnuvši prosvjetarima zbog nezadovoljstva i štrajka. Pad 'Red Carpeta', dakle, nije se odvio samo zbog toga što su slavni i uspješni u Hrvatskoj postali prezrena sorta (a što se dogodilo zbog općega nezadovoljstva i gnjeva građana prema svima koji su 'iznad njih', ali i zbog toga što su zvijezde na ovim prostorima doista oduvijek i bile tek blijeda, provincijska imitacija glamura). Do propasti te emisije došlo je i zbog toga što je ekipa 'RC-a' sebe počela doživljavati kao osobe koje su iznad svega, pa i gledatelja. U ruganju celebrity glupostima i prljavim tajnama u jednome su trenutku naprosto otišli predaleko i dotakli se nekih ozbiljnih problema, od kojih su nekim gledateljima bili preblizu stvarnosti. Više nije bilo zabavno.
Ne tvrdim da ih je gledateljstvo doista zbog toga i prezrelo. Vjerojatnije je da ih je napustilo zbog zasićenja ili pojave drukčijih sadržaja u kojima se mogu osjećati moralnim pobjednicima nad moćnima i bogatima (suđenje Sanaderu, Survivor i slične medijske budalaštine). No zbog svega gore pobrojanog nije šteta što 'Red Carpet' odlazi u povijestiako će njegovi odjeci i stil još dugo drmati medijskom scenom. Emisija koja je u jednom trenutku svojom bizarnošću i nadmenošću uspjela prekršiti čak i savezništvo s gledateljima doista ništa drugo i ne zaslužuje.

Objektivnosti radi, valja napomenuti da je 'Red Carpet' u deset godina imao i svojih svijetlih trenutaka, poput onoga kada su, otvorenije i žešće od mnogih informativnih emisija, stali na stranu napadnutih pripadnika povorke ponosa u Splitu. Tu i tamo su im se znale omaknuti i zgodne reportažice sa svjetskih filmskih festivala i sličnih manifestacija, modni komentari fashion gurua znali su biti duhoviti, a intervjui sa slikovitim marginalcima neupitno originalni. No s vremenom se sve to istrošilo, slikovite bizarnosti postale su jednostavno gluposti (sjetimo se samo sve češćega gostovanja raznih bacača graha koji bi analizirali ljubavne veze kvazipoznatih) i sve je prekrila iritantna doza bahatosti, zbog čega je emisija postala negledljiva čak i kao sedativ pred spavanje. A to je po svim kriterijima - gledateljskim i TV-komercijalnim - dovoljan razlog za umirovljenje.

Nema nikakve sumnje da će nas NovaTV u sklopu svojih novih formata i izazova zaskočiti novom porcijom trash-trača ili već nekog drugog sadržaja koji draška najniže porive širokih masa. Nema i nikakve sumnje da će ti silni noviteti jednim dijelom biti pod utjecajem nasljeđa 'Red Carpeta', a moguće je da će biti još i gori. No to zasad još ne znamo. Nismo bacači graha. Zasad samo zaplješćimo radnicima koji svijaju crveni tepih u rolu i odnose ga u skladište. Prljav je, pohaban i bolesno-smećkaste boje. Zbilja je bilo vrijeme.