Mladu glumicu uloga u seriji 'Oproštajno pismo' potaknula je na usavršavanje u raznim područjima, a posebno je veseli plesna obuka jer je i u privatnom životu sportski nastrojena.

Rabia Soyturk rođena je u Istanbulu, a njena obitelj je iz Trabzona. Njeni roditelji su dosta i naporno radili pa su je baka i djed odgajali. Za InStyle je govorila o sebi.

Što nam možete reći o seriji 'Oproštajno pismo', u kojoj imate novu ulogu? Utjelovili ste mladu buntovnicu Asli.

Gledatelje očekuje srdačna, topla ljubavna priča. Jako volim Asli koju sam utjelovila. Stvari koje ću naučiti s njom činile su mi se vrlo uzbudljivima. Sretna sam što mogu pohađati plesnu obuku i usavršavati se u različitim područjima da što više sličim liku. Dajem sve od sebe da budem što uspješnija u njenom tumačenju.

Kako biste vi opisali Asli?

Asli je svjesna sebe. Zbog toga mislim da nije toliko buntovna koliko samosvjesna i realna. Ona dobro zna da su joj voljeni potrebni, kao i ona njima. Osoba koju voli najslabija joj je točka.

Gledali smo vas i u seriji 'Melek', kada ste živjeli između dva grada - Gaziantepa i Istanbula. Kakva je tada bila vaša rutina?

Uistinu je teško snimati seriju izvan grada. Radili smo gotovo šest dana u tjednu. Kad sam imala slobodne dane, dolazila sam u Istanbul vidjeti obitelj i prijatelje. Provodila sam mjesece puna čežnje za društvenim životom i okolinom u Istanbulu.

Kakav je vaš odnos s gaziantepskom kuhinjom? Kako se općenito hranite?

Kad sam došla u Antep na snimanje prve sezone serije, jako sam se udebljala. Rekla sam sebi: 'Sve si pojela, probala si svu hranu. Da, sve je to jako lijepo, ali dosta je bilo!' Hranim se proteinima, a pazim i na unos ugljikohidrata zbog energije.

Školovali ste se za medicinsku sestru, potom ste studirali arhitekturu, ali zbog snimanja zamrznuli ste studij. Je li gluma oduvijek bila vaš san?

Gluma nije bila nešto što sam sanjala, mogla bih reći da je ona putovanje koje je počelo kad sam odlučila iz hobija početi se baviti dramom.

U svijet glume zakoračili ste serijom 'Šahsijet'. Ondje ste utjelovili lik koji ne govori. Kakvo vam je bilo to iskustvo?

To je bilo zanimljivo iskustvo u kojem me jako zanimao put tog lika. Naš dragi redatelj za vrijeme snimanja namjerno mi nije rekao zašto ne govorim ni kad ću progovoriti. Na setu sam stalno s uzbuđenjem čekala da vidim hoće li mi danas staviti mikrofon. To što sam u prvom projektu glumila nijemu osobu naučilo me ono što želim reći bez riječi, očima. Razgovor nije uvijek potreban...

Rekli ste da ste odrasli uz starije članove obitelji, prvenstveno baku. Kakvo ste djetinjstvo imali?

Budući da su majka i otac radili, odrasla sam s bakom i djedom. Nikada nisam bila dijete koje se na to žali. Zbog toga što su se oni brinuli o meni, uvijek sam mislila: Imam još jedne roditelje i sretnija sam od ostale djece. Uz svoju obitelj osjećala sam toliko ljubavi da sam postala osoba koja u životu voli sve što diše. Ta me ljubav nije razmazila, naprotiv, naučila sam kako su voljeti i biti voljen lijepe odgovornosti. Velika im hvala!

Kad se pogleda vaš profil na Instagramu, vidi se da ste se okušali u raznim sportovima. Jeste li vrlo aktivna osoba?

Kad je riječ o sportu, vrijedna sam. U vrijeme pandemije stalno sam se bavila sportom. Ako u Gaziantepu zabušavam, kad dođem u Istanbul svakako odem u teretanu. Osobito u ovo vrijeme volim na taj način izbaciti energiju. Jako volim ekstremne sportove, neustrašiva sam i u tom području sposobna. Volim stvari koje me uzbuđuju.

Mnogo je profila obožavatelja koji su otvoreni zbog vas. Koliko ste u kontaktu s njima?

Mislim da su društvene mreže danas vrlo učinkovito sredstvo komunikacije. Ako i ne mogu kontaktirati sa svima koji mi se tim putem jave, poruke koje mi upadnu u oko uzmem u obzir i ostvarim kontakt. Provjeravam ih kad god mogu.