Caner Şahin je rodom iz Eskişehira. Majka i otac su mu umirovljeni profesori, a on je jedan od trojice sinova. U jednom od svojih intervjua otkrio je da je bio pomalo 'divlje dijete, zločest i neposlušan'. Završio je matematičku gimnaziju i namjeravao je biti liječnik ili inženjer. Nakon što je završio gimnaziju, upisao je na strojarstvo na Istanbulskom tehničkom sveučilištu.

No nije bio sretan na faksu. Završio je pripreme te se na prvoj godini pridružio glumačkoj grupi sveučilišta. Nakon toga je 'upao' na kazališni odsjek Državnog konzervatorija Istanbulskog sveučilišta. Profesionalni angažman u seriji 'Obitelj mog oca' donio mu je ogromnu popularnost i interes žena u Turskoj, ali i šire. Zbog toga su tuski mediji pisali da je ovaj markantni mladić skinuo s trona Buraka Özçivita, poznatijeg kao Bali-bega.

Şahin je za sebe izjavio da je lijen i da mu je stan neprestano u neredu. Voli čitati romane, a favorit mu je ruska književnost (Čehov, Tolstoj, Dostojevski). Privlače ga pametne i kreativne žene. Za turski portal Episode govorio je o svojim glumačkim pustolovinama i planovima za budućnost.

Glumite u seriji 'Dvostruki život'. Kako ste se uključili u projekt?

Mogu reći da sam se projektu pridružio pomalo iznenadno. Serija 'Dvostruki život' već se počela snimati, a glumca za Tolgu i dalje su tražili. Pročitao sam scenarij, razgovarao s redateljem i pridružio se projektu nakon audicije.

Lik koji glumite, Tolga, osoba je koja je spremna na sve za ljubav. Imate li što zajedničko s njim? Jeste li i vi nepromišljeni kao on kad je riječ o ljubavi?

Tolga je vrlo poseban lik kad je riječ o načinu na koji voli. Čak smo se na setu mnogo puta našalili na temu ima li još muškaraca koji vole kao on. Nisam baš siguran da znam voljeti lijepo kao Tolga. No ako je riječ o nepromišljenosti, da, i ja sam takav.

Tolga je lik koji se suprotstavlja svemu što smatra pogrešnim i za što misli da nije pravedno. Čak i ako pogriješi njegov otac, on se suočava s njim. Na kakvo vas razmišljanje u tom smislu potiče Tolga?

Da, on ne može šutjeti na ono što vidi. Za njega je dobro dobro, a loše je loše. Sve što mu se događa i događa mu se zbog te njegove osobine. Danas je nažalost jako teško ponašati se onako kao što misliš i imati principe. Nažalost, život ne funkcionira tako. Mislim da mi je Tolga u tom smislu sličan, i ja sam u životu uglavnom bio na gubitku zbog iskrenosti.

Vaša partnerica Feyza Sevil Gungor jedna je od glumica koje u zadnje vrijeme privlače pozornost... Možemo li čuti nešto o njoj iz vaše perspektive?

Ona ima prekasnu energiju i uistinu sam sretan što mi je partnerica. Ukratko, ovako mogu opisati svoj odnos s njom na setu: Feyza i ja se na setu smijemo, kad treba raspravljamo o sceni i priči, povremeno se naljutimo jedno na drugo, no kako god bilo, na kraju se smijemo. Ego tu nema veliku ulogu, što je odnos kakav se rijetko susreće, osobito u našem sektoru. Zbog toga je vrlo ugodno raditi s njom.

Odustali ste od strojarstva i upisali glumu. Možete li nam reći nešto o tom procesu? Kako se rodilo vaše zanimanje za glumu, kako ste odlučili upisati konzervatorij?

Imam dvojicu braće i obojica su studirala strojarstvo. Maturirao sam u prirodoslovnoj gimnaziji Fatih u Eskişehiru. Kao što možete pretpostaviti, nakon prirodoslovne gimnazije uglavnom se odabiru inženjerski smjerovi ili medicina. Sjećam se da sam u gimnaziji promatrao poslove svoje braće i osjećao da ne želim biti inženjer. Poslije sam otišao na ITU, u Istanbul, i pripremnu i prvu godinu proveo sam ondje. To je više bio period u kojem sam otkrivao sebe i tražio što želim raditi u životu. Upoznao sam književnost, čitao, istraživao i onda se pridružio sveučilišnom kazališnom klubu. Postavljali smo predstave i zavolio sam glumu. Zaključio sam da bih se u njoj i okušao. Pokušao sam i upisao konzervatorij. Mogu reći da mi je to bila najbolja odluka u životu.

Mnogi mladi u Turskoj prvo završe jedan odsjek kako bi umirili obitelj i osigurali zanimanje, a tek onda mogu raditi posao svojih snova. Kad je riječ o umjetničkom stvaralaštvu, obitelji se uglavnom opravdano boje zbog preživljavanja. Jeste li i vi imali takve probleme? Ili vas je obitelj bezuvjetno podupirala kad ste odlučili studirati kazalište?

Moja se obitelj u početku malo protivila, naravno. Pitali su me odakle sad gluma kad je tu tako sjajno strojarstvo. No na moje smo se inzistiranje na kraju dogovorili ovako - ići ću na prijamni ispit za konzervatorij i samo jedanput iskušati sreću. Mislio sam, dobro, i tako se prijavi 800 – 900 osoba, a primaju osam ili devet. Jako ću teško upasti, a ako upadnem, super. Ako ne upadnem, vratit ću se na ITU, završiti strojarstvo i biti inženjer. Iskreno, nisu baš mislili da ću upasti, ali dogovor je dogovor.

U seriji 'Babam ve Ailesi' ostvarili ste svoje prvo glumačko iskustvo i okusili glavnu ulogu. Jeste li doživjeli kakve teškoće jer ste tako mladi igrali glavnu ulogu? Jeste li se kad zapitali što će biti ako ne uspijete?

Kad sam završio konzervatorij, gluma me jako mučila, jer u glumi ne postoje situacije u kojima iznebuha dobijete inspiraciju i nešto dobro odigrate. Morate uložiti trud i puno raditi. Nikada nisam sumnjao u svoj uspjeh. U radu sam uvijek razmišljao kako mogu biti bolji i tako je i dalje.

Snimili ste svoju prvu humorističnu seriju. Budući da uglavnom glumite u dramskim serijama, kakvo je iskustvo bilo glumiti u onoj humorističnoj?

Mogu reći da sam se malo umorio od niza dramskih serija u kojima sam glumio, nema boli koju nisam proživio. Sjećam se da sam nakon toga htio glumiti nešto zabavno. U tom sam periodu želio snimiti romantičnu komediju, a kad mi se ukazala prilika za komediju apsurda, rekao sam: 'Zašto ne?' U tom sam periodu radio s velikim užitkom. Projekti s ulogama u različitim žanrovima na neki način hrane glumu.

Povećanjem broja digitalnih platformi, doživljavamo porast crnohumornih ili humorističnih projekata, a takvi projekti imaju svoj odjek i među gledateljima. Imate li vi kakav plan za komediju ili crnohumorni projekt za naredno razdoblje?

Pokušavam nešto napisati, svašta bi tu moglo izaći. I kao glumac žarko bih želio raditi u dobrom crnohumornom projektu.

U jednom ste intervjuu rekli: 'Ako nešto ne bude sjajno, bolje je da i ne bude.' Imate osobnost perfekcionista. Je li u sektoru bilo trenutaka u kojima vam je to donijelo teškoće? Kako na vas djeluje kad nešto nije sjajno?

Volim se nečemu posvetiti cijelim svojim bićem. Kad se nešto radi napola ili s figom u džepu, osjećam se nepotpuno. No trajanjem serija u našoj zemlji, naravno, to nije moguće osigurati. Scenaristi, redatelji, glumci, baš svi, povremeno su prisiljeni žrtvovati svoju kvalitetu, jer trajanje je dugo, a serija svaki tjedan mora ići u emitiranje.

Kakvi su vaši snovi za budućnost? Postoji li nešto što svakako želite raditi u području kazališta, filma ili serija?

Pomalo sam hirovit, nisam fokusiran samo na film ili kazalište. Vjerujem da će me u pravom trenutku potrebna motivacija navesti na ono što treba.

Imate li kakve planove za rad iza kamere?

Da, zašto ne? Nedavno sam nabavio fotoaparat. U slobodno ga vrijeme uzmem i izađem sam. To mi godi. Osim što lijepo provodim vrijeme, mogu reći da sam razvio interes za fotografiju i video. Vidjet ćemo, u budućnosti ću možda imati i veće ciljeve.

Koje ste serije i filmove zadnjih godina gledali i svima preporučivali?

Mogu reći da je film koji me se u zadnje vrijeme jako dojmio 'Athena'. Kad je riječ o serijama, u zadnje vrijeme nisam gledao ništa što me se jako dojmilo. No ima serija i filmova kojima se uvijek vraćam:' Six Feet Under' i 'The Wire' samo su neke od njih. A kad je riječ o filmu, 'Forresta Gumpa' gledao sam valjda 16 puta.

A ako vas upitamo za knjigu koja se svakako treba prilagoditi za seriju?

Trenutačno se ne mogu sjetiti serije, no kad bi bar snimili film po knjizi Ihsana Oktaya Anara, 'Puslu Kıtalar Atlası', da ga mogu pogledati. S divovskom produkcijom, naprimjer.