Kako bi saznali nešto više o samom projektu, porazgovarali smo s organizatoricama istog – Dolly Predović, profesoricom na Bocconiju više od 20 godina, Jasminom Bagarić, uspješnom hrvatskom poduzetnicom koja stoji iza brandova Magnolija i Clan store te Josipom Bagarić, stručnjakinjom za ljudske potencijale, sa zavidnim radnim iskustvom u Ralph Laurenu u New Yorku, Genevi i Munchenu.

Odakle ideja za Career Paths? Kako je započela vaša suradnja, što vas je spojilo?

Jasmina Bagarić: Onda kada imate djecu koja su u uzrastu u kojem je jako značajan pravi odabir akademskog puta, sasvim prirodno se nametnulo pitanje: od koga zatražiti najbolji stručni savjet? Dugogodišnje prijateljstvo sa Dolly i Josipino veliko iskustvo u HR-u učinili su da se iz jednog osobnog procesa i nakon dugih razgovora, otvori priča Carrer Paths Croatia. Jer upravo djeca mnogih naših prijatelja susreću se sa sličnim pitanjima - Kuda poslije srednje?

Naša ideja vodilja bila je da u traženju karijernog puta vodimo računa o uštedi najvećeg resursa, a to je vrijeme te da studentima i njihovim roditeljima pomognemo u uklanjanju svih nedoumica i nesigurnosti u odabiru najboljeg karijernog puta, definiranju jasnih vizija i ostvarivanju ciljeva u poslovnom okruženju.

Nastavili smo da radimo na razvoju ovog projekta I danas, sa ogromnim zadovoljstvom, mogu reći- Career Paths otvara svoja vrata i u Hrvatskoj

Što imate zajedničko, a po čemu se razlikujete?

Jasmina Bagarić: Razlikuju nas životna iskustva, ali nam je zajedničko to što smo žene - a žena je ženi prijatelj. Naravno, kao i u svakoj ljubavi ili poslu, važno je da partneri imaju svoj zajednički pravac i cilj. Profesionalizam i povjerenje su neophodni faktori za razvoj partnerskog biznisa, a mi smo, s radošću mogu reći, imale vremena da spomenuto kalimo desetljećima u udobnostima našeg prijateljstva.

Naravno, pored iskustva, znanja i jasnih ciljeva, važno je istaknuti da su naše karakterne različitosti doprinijele boljem sagledavanju svih procesa kako bi na kraju razvile konkretan i jasan projekt.

Koji je bio vaš „career path“ ?

Dolly Predovic: Svoj najveći dio karijere sam upravo posvetila akademskom radu, radeći preko 20 godina kao profesor financija, između ostalih, na Sveučilištu u Bocconi. Ono što čini posebnim susret s tisućama studenata, kako kroz preddiplomski i diplomski studij, tako i na master i doktorskim programima, je upravo onaj plamen koji prepoznam u njihovim očima kad zahvaljujući naučenim znanjima dođu do trenutka kada biraju svoj karijerni put. Velika je satisfakcija kada upravo zahvaljujući profesorima, definiraju svoj poslovni put. To je jedan od postulata kvalitetnog školovanja. Mišljenja sam da je vrijednost edukacije ne samo u tome da prenesete znanja predviđena predmetnom nastavom, već da budete i dobar savjetnik te da prepoznate vrijednosti i vještine studenata. Potpuno prirodan nastavak ovakvog rada i višegodišnjeg iskustva, koji me uvijek ispunjavao, nastavljen je kroz Career Paths, gdje su upravo sve ove ideje na pravi način, temeljno i kvalitetno sistematizirane.

Koliko je teško biti žena u svijetu biznisa?

Josipa Bagarić: Teško je odgovoriti na to pitanje globalno jer, nažalost, u mnogo zemalja u poslovnom svijetu nije postavljena potpuna ravnopravnost žene u poslovnom i socijalnom okruženju, no u razvijenim zemljama mislim da uopće nije teško biti žena s jasnim smjernicama u svom businessu.

Često se susrećem s kolegicama koje imaju izuzetno briljantne ideje, no iz nekog, po meni neosnovanog straha, ne izgovore iste. Jako vjerujem u takozvano 'flat' vođenje kompanije - možda najbolje da to objasnim riječima Steve Jobs-a: „It doesn`t make sense to hire smart people and tell them what to do, we hire smart people so they can tell us what to do“.

Jasmina Bagarić: Na našim prostorima je izuzetno snažan muški stereotip, ali je moj dojam da upravo globalizacija stvara jednu kulturu koja se oslanja na sve veću promociju ženskog stereotipa. Dakle, stvari se mijenjaju, naročito u eri digitalizacije, kada su mnogi poslovi dostupniji ženama.

Doduše, moje iskustvo je takvo da sam u tom „muškom svijetu“ naišla samo na podršku, na ljubaznost i na lijepe emocije. Naravno, stereotipi, otvorena ili suptilna diskriminacija, strah ili nedostatak samopouzdanja uvijek postoje u poslovnom svijetu, ali moram reći, iz svoje perspektive, da su mi rad, znanje i profesionalizam bili kljucni faktori za uspjeh u biznisu. Ali, i podrška muškaraca koji me okružuju, a prije svega mog supruga.

Jeste li i vi imali nekog mentora, odnosno, slično nešto kao što će imati polaznici Career Path-a? Ukoliko ne, smatrate li da vam je to otežalo „put“?

Dolly Predović: U vremenu razmišljanja o vlastitim karijernim pravcima, nisu postojala ovako sistematizirana znanja na jednom mjestu kao što je Career Paths, s kojim je mnogo lakše. U mom slučaju priča ima jedan drugi tok. Imala sam više mentora iz različitih područja, koje sam koristila kao modele. Određeni su bili iz sfere financija, iz istraživačkog sektora, iz akademskog društva. Naravno, obitelj je bila uvijek sigurno mjesto za dobre savjete i velika podrška. Naravno, to i jest vrijednost Career Paths-a, jer štedite prije svega svoje vrijeme s obzirom da vas edukatori, odmah nakon prepoznavanja vještina i mogućnosti, direktno povezuju sa stručnjacima iz oblasti za koje imate kapacitete. Samim time, nema lutanja i traženja, već ste odmah u kontaktu s pravom osobom koja vam može dati adekvatne smjernice, a koja je dokazana i potvrđena kao idealna javnost u svom sektoru.

Josipa Bagarić: Imala sam ga tj. nju, no moram priznati da sam ju doslovno morala „zaraditi“. Uvjet za praksu u New Yorku bio je položen ispit iz kolegija Financije. Papiri za vizu bili su već predani, a rezultati ispita još nisu bili javni. U bezbroj razgovora s profesorom iz Financija, prepoznao je kako će taj boravak u SAD, tj ta praksa ojačati i formirati moja, do tada samo teoretska ekonomska znanja, te mi je samo jednog dana rekao: Sretan put i prije objave mi dao do znanja da sam položila.

U Ralph Lauren-u radila sam u odjelu ljudskih potencijala pod stručnom rukom direktorice, a moram priznati da nisam morala kuhati kavu za nadređene - kliše iz američkih filmova nije bio moj. Naprotiv: raznolikost i raznovrsnost su postale ključne riječi moje prakse zahvaljujući direktorici koja me vodila na sve sastanke, nekada protiv volje svojih nadređenih i nikada joj nije bilo teško odgovoriti na mojih 1000 pitanja o poslovnom i privatnom životu u New Yorku.

Koja je najveća razlika između fakulteta u Hrvatskoj i vani?

Dolly Predović: Mišljenja sam da je u Hrvatskoj, kao i u mnogim drugim sredinama, pa i na mnogim talijanskim fakultetima, princip funkcioniranja usvajanja znanja postavljen po modelu 'one size fits all'. Dakle, riječ je o jednosmjernom prenošenju znanja između profesora i studenata. Ovo je jedan klasičan način učenja, u kojem se daje izuzetna važnost vrijednosti posjedovanja informacija i znanja. Međutim, na najznačajnijim sveučilištima na svijetu, čije će programe posjetitelji Career Paths Connests moći pobliže upoznati, postoji raznovrsnost upravo u različitim tipovima fakulteta, ali i modelima prenošenja i usvajanja znanja koja uključuju komunikaciju koja nije jednosmjerna.

Nizozemska, SAD, Engleska, Australija i Njemačka neke su od zemalja koje imaju izuzetne fakultete okrenute istraživačkom radu, koji je na najvišem akademskom istraživačkom nivou ili fakultete primijenjenih znanosti, gdje u osnovi jest trogodišnje akademsko iskustvo, ali s jasno postavljenim ciljevima da student već tokom studija spremaju za lak ulazak u poslovni svijet. Upravo je takva vrsta edukacije najvažnija - ona u kojoj ne dobivate samo znanja, već razvijate poslovne vještine koje vam omogućavaju laku integraciju u poslovni svijet.

Postoji li recept za uspjeh?

Jasmina Bagarić: Postoji – 1. Baza: znanje i obrazovanja 2. Sastojci: neograničena količina ljubavi, umućena sa puno rada, miksana uz veliki trud. Uz obavezno pečenje kroz iskustvo. Konzumira se u neograničenim količinama.