Tvrdnju Hollywood Reportera opovrgnuo je 2017. godine časopis Vulture, tvrdeći kako romantične komedije nisu mrtve, nego da su doživjele promjenu. Kao primjer navode HBO-ovu seriju 'Nesigurna' i seriju televizijske mreže TV Land 'Mlađa', ali i indie filmove koji donose nešto progresivnije priče poput 'Kako izgubiti nevinost' i 'Kako biti solo'. U nekim svojim aspektima, poput onog u kojem se žene svode na bića opsjednuta muškarcima, klasična romantična komedija je mrtva, navode u Vultureu i zaključuju kako je riječ o odličnom pročišćavanju.

Netflix je napravio nešto radikalno, primjećuju u časopisu Glamour, i vratio romantične komedije na pravi način. Tijekom prošle godine streaming div je objavio sedam originalnih filmova u punom sjaju romantičnih komedija iz 2003. godine, uskraćenih za uvredljive metafore ('Us and Them', 'The Kissing Booth', 'Set It Up', 'Alex Strangelove', 'Ali's Wedding', 'Catching Feelings' i 'The Week Of').

Renesansa romantičnih komedija na Netflixu nije slučajna i iza nje stoji statistika ovog pružatelja usluga koja kaže kako je u prošloj godini romantični film pogledan na više od 80 milijuna korisničkih računa. Kako je riječ o gotovo dvije trećine Netflixove globalne publike, ne treba čuditi da rukovodstvo servisa želi ponuditi sadržaj koji traži njihova publika.

'Stvar je vrlo jednostavna. Želimo stvoriti i ponuditi više sadržaja kakav naši korisnici žele gledati, a pokazalo se da korisnici diljem svijeta puno gledaju romantične komedije', objasnio je Glamouru predstavnik Netflixa.

'Puno gledanja' ne odnosi se samo na broj ljudi koji je gledao romantične komedije. Prema Netflixovim podacima, svaki treći gledatelj filma 'The Kissing Booth' pogledao ga je opet, što je 30 posto više od prosjeka ponovnih pregledavanja na Netflixu.

Pored svega, broj pratitelja glumaca na društvenim mrežama rastao je eksponencijalno. Prije premijere filma 'The Kissing Booth' Joey King (Elle) je imala 600 tisuća sljedbenika na Instagramu, a danas ih ima 5,7 milijuna, Jacob Elordi (Noa) sa samo 15 tisuća pratitelja došao je na pet milijuna, a Joel Courtney (Lee) s 300 tisuća na 2,4 milijuna, pa ne samo da su ovakvi filmovi privlačni gledateljima, nego njihovi glavni glumci postaju istinske superzvijezde, kao što je to devedesetih bila kraljica romantičnih komedija Julia Roberts.

Broj pregleda i pratitelja na Instagramu samo su pokazatelji gladi za romantičnim komedijama, no razlog za njihovom potražnjom, prema mišljenju Lindsey Beer koja je napisala 'Sierra Burgess Is a Loser', nešto je dublji.

'Trenutno proživljavamo vrlo mračna vremena. Ljudi žele filmove uz koje će se osjećati dobro', kaže Beer.

Na tom tragu je i razmišljanje Susan Johnson, redateljice iščekivane filmske adaptacije hit romana Jenny Han 'To All the Boys I've Loved Before' (Dečki koje sam voljela).

'Mislim da se posljednjih godina sve vrti oko negativne strane odrastanja: nasilničkog ponašanja, teškoća koje ga prate, prihvaćanja, pitanja spola i seksualne orijentacije. Ponekad je lijepo samo upasti u nešto što vas čini sretnim', kaže Johnson.

Romantični filmovi koje sprema Netflix nude gledateljima upravo takvu sreću, no lišeni su sanjalačkog zanosa. Središnji ženski likovi su raznoliki i slojeviti, osim ljubavi zanimaju ih i druge stvari u životu, a umjesto spasonosnog princa na bijelom konju očekuju poštovanje.

Slojevitiji ženski likovi nisu jedina stvar koja romantičnim komedijama nudi svijetlu budućnost. Bez obzira na raznolikost ozračja, zapleta ili glumačkih postava uspješnih Netflixovih romantičnih komedija, svima je zajednička ljubav koja odstupa od uobičajenih klišeja.

Ljubav se u ovim filmovima, kao i u četiri koja Netflix planira objaviti ovoga ljeta (uz spomenute tu su još 'Like Father' i 'The Guernsey Literary and Potato Peel Pie Society'), pojavljuje u brojnim različitim oblicima, a Beer i Johnson vjeruju da obnovljeni žanr i zbog toga ima budućnost.

Johnson kaže kako želi gledati romantične komedije koje imaju više doticaja sa stvarnim svijetom.

'Mislim da bi ljubav trebala biti multikulturalna. Trenutno imamo nekoliko romantičnih komedija o homoseksualnim parovima ili parovima različitih rasa, ali ima tu još jako puno priča. Suprotnosti se privlače i nadam se da će doći vrijeme i za romantične komedije o ljudima koji su potpuno različiti, i to ne samo zbog činjenice da su crno-bijeli, lezbijke ili gejevi. To su samo priče o ljubavi', kaže Johnson.

Beer se nada da će romantične komedije nastaviti promicati poruke ljubavi.

'One su važne, biti zaljubljen je skroz u redu, a u redu je i da muškarci i žene čeznu za ljubavi. Osjećam kao da postajemo malo sramežljivi po tom pitanju. Važno je širiti i poruke neovisnosti, da treba voljeti i samoga sebe, a ne samo nekoga drugoga nauštrb sebe. Toliko je pozitivnih poruka koje se mogu prenositi romantičnim komedijama', zaključuje Beer i izražava nadu da će žanr nastaviti napredovati u tom smjeru.