U pratnji pijanista Zvjezdana Ružića, Josipa Lisac je odradila nekonvencionalnu interpretaciju hrvatske himne koja je odmah podijelila hrvatsku javnost na 'dva tabora'

No, kako je i sama kasnije otkrila, prije same inauguracije i njezine izvedbe, Josipa je razgovarala s predsjednikom Zoranom Milanovićem o svojoj viziji. Kada mu je rekla kako himnu želi izvesti na svoj način, Milanović je podržao ideju rekavši ‘da on to i želi'. Predsjednik je čak pokazao razumijevanje za njezin umjetnički pristup, komentirajući kako je hrvatska himna 'nježna', što je umjetnici dalo dodatnu potvrdu za njezinu interpretaciju.

Izvedba je bila posebno izazovna za umjetnicu i iz praktičnih razloga. Josipa je otkrila kako ju je posebno brinulo rano ustajanje, s obzirom da se inače budi oko 11 sati, a glas je morao biti u vrhunskoj formi za ovako važan nastup.

'Mene je bilo strah. Morala sam se rano ustati i to je za mene nešto strašno. Ja koja se dižem oko 11 sati, onda si možete misliti kako je meni bilo. I glas mora biti u top formi', otkrila je Lisac za medije nakon nastupa.

Unatoč svim izazovima, odlučila je ostati vjerna svom umjetničkom izričaju.

Reakcije na izvedbu bile su izrazito podijeljene. Dok su je neki hvalili zbog umjetničke hrabrosti i originalnosti, drugi su smatrali da je pretjerala s interpretacijom. Kritičari su posebno isticali da se himnom 'ne smije igrati' i da je bilo kakva improvizacija 'nedopustiva'. Neki su čak pozivali na sankcije, tvrdeći da se 'narugala' skladbi Josipa Runjanina.

Tportal je tada razgovarao s etnologom Aleksejem Gotthardijem-Pavlovskyim koji je dao svoje stručno mišljenje o situaciji, ističući kako se himna službeno treba izvoditi prema standardnoj verziji, ali da u određenim prilikama može biti prostora za umjetničku interpretaciju. Posebno je naglasio kako je Lisac himnu izvela kao 'suptilnu, nježnu domoljubnu pjesmu', videći u tome pozitivnu umjetničku vrijednost.

Nema smisla ponavljati što smo već čuli

Josipa Lisac je bila posebno pogođena negativnim reakcijama. U intervjuu za Večernji list izrazila je svoje iznenađenje intenzitetom kritika: 'Čemu iščuđavanje, izrugivanje, priča da sam nešto povrijedila, zapravo me to strašno zapanjilo. Izvela sam himnu izvan uobičajenog formata jer nema smisla ponavljati što smo već čuli.' Posebno je naglasila da 'tako angažiranu mržnju nije dugo doživjela' te da je bila iznenađena reakcijama jer je mislila da živimo u slobodnoj zemlji gdje postoji sloboda stvaranja.

Kasnije, kada je izvedba i službeno snimljena, Lisac je dodatno pojasnila svoju viziju: 'Skladba Lijepa naša domovino je himna, ali i velika pjesma. Kao glazbenica mogu reći da mi je drago da se toliko raspravljalo o glazbi, a kao umjetnica podržavam umjetničku slobodu interpretacije i izlaženje iz uobičajenih okvira. Željela sam da to bude posebna izvedba jer to je i moja himna.'

Zvjezdan Ružić, pijanist koji je pratio Lisac, kasnije je objasnio njihovu zajedničku viziju: 'Bilo je predobro da je ne bismo i službeno snimili! Ne zbog komentara, ne zbog halabuke koja je nastala oko naše izvedbe, već zbog onog osjećaja koji se u nama probudio već na prvoj probi, kada smo osjetili da je to to - izvedba u onoj boji u kojoj i Josipa i ja vidimo našu domovinu: kao nježnu, punu ljubavi, otvorenu za sve različitosti.'

Ova interpretacija, iako kontroverzna, postala je važan trenutak u povijesti izvođenja hrvatske himne i pokazala kako tradicionalne kompozicije mogu dobiti novo ruho kroz suvremene umjetničke interpretacije.