Puno je ženskih imena u svojim pjesmama koristio Đorđe Balašević, no samo je jedna posvećena jedinoj ženi koju voli - njegovoj supruzi Oliveri. Upravo ona bila mu je inspiracija za istoimeni hit, a koliko mu je značila, ali i znači, stalo je u jedan stih:

'Drugi bi sve imalo smisao, ne bih svakoj pjesme pisao, da sam znao da postojiš - Olivera.'

Inspiraciju u ženama kojima je bio okružen pronalazio je 80-ih i Branimir Johnny Štulić, u vrijeme Azre. 'Na neku čudnu foru Marina misli da zna što sve treba da čini u društvu frajera. Suviše je obična i prazan joj je hod, al' nužda me nagoni da spavam sa njom.'

Upravo ta 'obična' Marina bila je, kruže priče, studentica povijesti umjetnosti iz Istre dok je vjerojatno najpoznatija 'djevojka iz Hrvaca', ujedno velika Štulićeva ljubav, bila hrvatska kazališna redateljica Snježana Banović. Deset godina stariji, vezu sa Snježanom započeo je kada je ona imala 18 godina, a upravo njoj posvetio je neke od najvećih hitova - 'Jesi li sama večeras', 'Volim te kad pričaš' i 'Život običnog tempa', no najpoznatija je zasigurno 'Usne vrele višnje'.

Snježana Banović uz njega je bila i kada se 1983. odlučio preseliti u Nizozemsku, a unatoč molbama njegove majke da ga ne pušta samog, ona se nije vidjela ondje.

'... i prije nego što se pozdravim s njom dodirnut ću joj usne, lagano odlazimo zajedno u noć', stihovi su pjesme 'Odlazak u noć', koju je posvetio Branki Bakarić, kćeri političara Vladimira Bakarića, s kojom je Štulić proveo neko vrijeme.

'Jako sam se mlada udala i razvela. Nakon razvoda vratila sam se svojim roditeljima i išla sam na neku žurku, na kojoj sam upoznala Štulića. Sutradan je ta ista ekipa s tuluma organizirala neki izlet i tamo sam se približila Johnnyju i uspjela ga nagovoriti da se ponovno nađe sa mnom. Naš prvi sastanak bio je na Mažurancu, gdje je bilo okretište autobusa broj 43, koji je povezivao Novi Zagreb s centrom grada. On je dolazio iz svog dijela grada, a ja sam ga na Mažurancu čekala u bijelom Spačeku i onda bismo otišli u noć', otkrila je svojedobno Branka Bakarić, koja je vezu sa Johnnyjem Štulićem prekinula nakon što ju je prevario sa 'zvijezdom' pjesme 'Gracija'.

Graciju Pedić upoznao je ljetujući na otoku Silbi, na kojoj su u to doba mladi iz cijele bivše države dolazili kako bi uživali u potpunoj slobodi, mnogi i kao nudisti. Da joj je posvećena pjesma, vjerojatno nikada nije otkrila studentica s Filozofskog fakulteta koju su, da ona to i ne zna, iza leđa zvali Krvava Meri.

O jednoj Mileni pjevaju već godinama mnoge generacije, no ne znaju svi da je dotična Milena itekako stvarna osoba. Za istoimenu pjesmu Novih fosila Rajka Dujmića inspirirala je medicinska sestra iz Negotina na Vardaru, koju je upoznao u Herceg Novom i koja ga se toliko dojmila da joj je nakon samo jednog razgovora obećao napisati pjesmu.

Susreo ju je dvije godine kasnije na turneji nazvanoj 'Milena, generacijo' - dotična Milena već je bila u braku i imala dvoje djece te nije mogla sakriti koliko je oduševljena time što je Dujmić održao obećanje i napisao joj pjesmu.

I supruga Momčila Popadića, Tonka Čović Popadić, bila je inspiracija za jedan od najvećih hitova Novih fosila, a nastala je u tri sata ujutro. Tonka nije mogla izgovoriti 'r', pa ju je suprug zapravo zadirkivao stihovima: 'Tonka, reci cvrčak, Tonka, reci more.'

Za Parni valjak fatalna je bila jedna Neda, koja 'nije više tako ohola'. Kako je otkrio sam Husein Hasanefendić Hus, išla je s njim u gimnaziju i 'svi su slinili za njom jer je bila nevjerojatno zgodna'.

O Tamari, koja je na kraju postala jedan od najvećih hitova Borisa Novkovića, zapravo je pisao njegov dugogodišnji prijatelj Bruno Kovačević, a ona je bila njegova neprežaljena ljubav iz srednjoškolskih dana. Tamara je danas u braku i ima djecu, ali dobro zna da su stihovi pjesme - '...'ko mi tebe uze, Tamara, prodala si suze drugima, noćima ja sanjam tvoje tragove, kuda idu izgubljene djevojke...' - napisani samo njoj.

Momčilo Bajagić Bajaga posvetio je stihove pjesme 'Zažmuri' pjevačici Alki Vuici dok je pjesnik Vlado Dijak 1949. opjevao jednu Selmu, a ta je pjesma na kraju postala jedan od najvećih hitova bivše države. Selma Borić bila je studentica kojoj je on jednom odnio kofere do vlaka. Što se zbilo među njima, ostalo je između njih dvoje, no Dijak je bio opčinjen njome. Da je pjesma posvećena njoj, doznala je tek 1975. godine i tada je prišla Goranu Bregoviću iz Bijelog dugmeta nakon koncerta i rekla: 'Ja sam ta Selma!'

Ivana je opjevana nekoliko puta, a ona koju je napisao Jura Stublić posvećena je tada 13-godišnjoj Ivani iz Zapruđa, dok su stihovi '... često sretnem Enu u svojim snovima', koje je otpjevao Darko Rundek, navodno bili posvećeni prerano preminuloj Eni Begović, no on je to godinama kasnije demantirao.

'Puno puta su me pitali tko je bila ta Ena. Nažalost, to nije bila Ena Begović, ali to je bila super tema za razne tabloide. Mislim, u to vrijeme puno smo izlazili, svaku večer bili smo vani, a naravno da je tu bilo djevojaka koje su bile u istom društvu. Bilo mi je drago da se možemo družiti, ali nijedna od njih zapravo se nije zvala Ena.'

Jednu je Ines opjevao i pokojni Arsen Dedić, a upravo nju, koja ga je inspirirala 1969. i kojoj je poručio '...ne daj se Ines, ne daj se godinama...', susreo je kada se liječio u Padovi i to na nagovor njezinih kćeri, koje su doznale da je upravo njihova mama inspirirala Dedića za pjesmu.

Sam Arsen Dedić prije smrti izdao je i album 'Imena žena', posvetivši ga ženama koje su mu 'pokazivale put'. I dok je neka imena promijenio kako bi zaštitio te žene, ne želeći im raditi probleme, druga su itekako stvarna i prava, a njegova je anđeoska Gabi, kako je uvijek govorio, uvijek znala za sve njegove ljubavi.

'Uvijek mi je govorila da je nikada nisu nervirale žene koje su me istinski voljele, nego one koje su se grebale da bi ih vidjeli uz poznato lice. Otkad se rodila Lu, moja najveća ljubav, Gabi mirno spava. Zna da ne mogu voljeti nikoga više od Lu.'