Švedski metal veterani Therion koji su na sceni više od 30 godina ponovno se vraćaju u Zagreb 5. ožujka u Tvornici kulture gdje će predstaviti svoj spektakularni projekt, metal operu 'Beloved Antichrist', a uoči koncerta s frontmenom i jedinim preostalim članom originalne postave, 45-godišnjim Christoferom Johnssonom popričali smo o današnjoj metal sceni, trenutačnom stanju u glazbenoj industriji, inspiraciji i uzorima, te o hrvatskoj publici i općenito glazbi
Symphonic gothic metalci Therion, miljenici domaće metal publike, ali i ne samo njih, u Zagreb stižu sa svojim jedinstvenim glazbeno-scenskim performanceom koji je inspiriran djelom 'A Short Tale of the Antichrist' ('Tri razgovora ili Priča o Antikristu') koje je 1900. godine napisao ruski filozof i pisac Vladimir Solovjev, poznat između ostaloga i po suradnji s hrvatskim velikanima poput Josipa Juraja Strossmayera.
Ovaj nesvakidašnji glazbeni projekt na kojem je Christofer radio godinama uključuje kombinaciju zbornog i opernog solo pjevanja, klasične simfonijske dionice u kombinaciji s brutalnim heavy metalom što ovo djelo čini vrlo intrigantnim. Osim Theriona, publiku će zagrijavati dva odlična benda Imperial Age iz Moskve i Nijemci Null Positiv s impresivnim ženskim vokalom.
To je bio i više nego dobar povod za intervju s Christoferom, glazbenim entuzijastom koji je još kao tinejdžer osnovao Therion te nam je rado otkrio sve detalje o ovom dugoočekivanom projektu.
'Na samom početku, metal opera 'Beloved Antichrist' se temeljila na negdje oko 50 posto Solovjeve priče. Kako je odmicao rad na njoj, originalna se priča sve više i više mijenjala. Mogu slobodno reći da je naša metal opera u konačnici samo inspirirana djelom ruskog autora. Lik Antikrista je zamišljen prema knjizi, ali mnoge su druge stvari promijenjene. Uzeli smo tu sjajnu Solovjevu priču, modernizirali i prilagodili je. Mislim da će se ovakva kakva je sada, svidjeli širem profilu publike. U Solovjevoj knjizi uopće nije bilo ženskih likova što smo promijenili. Johannin lik je pak inspiriran Ivanom Orleanskom', objašnjava Christofer Johnsson.
TKO JE VLADIMIR SOLOVJEV?
Prijateljevao i s Strossmayerom, a neko vrijeme i živio u Hrvatskoj
'Tri razgovora ili Priča o Antikristu' intrigantno je djelo Vladimira Solovjeva, autora brojnih filozofskih traktata i predanog kršćanina. Ruski filozof i književnik bio je osobni prijatelj našeg J. J. Strossmayera, Juraja Križanića i Franje Račkog, a neko je vrijeme i živio u Hrvatskoj. Bio je veliki zagovornik jedinstva Katoličke i Pravoslavne crkve. Zanimljivo je da je u Zagrebu do 90-ih godina imao i svoju ulicu - danas je to Ulica kneza Borne! U svom djelu, teološko-filozofskoj raspravi (pisanoj u obliku razgovora) o pitanju 'zla', nažalost šokantno aktualnim, jedan od najvećih kršćanskih filozofa, Antikrista ne prikazuje kao jasno vidljivog demona, nego kao utjelovljenje Zloga, perfidno skrivenog u pametnom i sposobnom političaru, 'humanistu' i 'pacifistu', jer je Antikristova najlucidnija osobina - prevara i laž.
U operi je čak 30 različitih likova, objašnjava Christofer koji je na njoj radio gotovo 15 godina te se nada kako će se svidjeti publici izvan metala.
'Kad sam započeo rad na ovoj rock/metal operi, zamislio sam to kao tipičnu operu. Ipak, na kraju sam shvatio da mi najbolje ide osmišljavanje melodičnih dionica, ali nedostajalo mi je 'dosadnih' instrumenatala koji bi to popunili. Na kraju sam shvatio da moram odustati od klasičnog opernog pristupa i napraviti nove aranžmane u onome što mi najbolje ide, rock/metal vodama. Album je rock opera namijenjena pozornici, nešto kao Jesus Christ Superstar', kaže glazbenik koji će s ostatkom benda na tromjesečnoj turneji koja će obuhvatiti 25 zemalja predstavljati ovo nesvakidašnje glazbeno djelo.
Ambiciozno zamišljen projekt koji je početkom veljače izašao kao trostruki CD i u trajanju od čak tri sata, naišao je na podijeljene reakcije: za neke je to savršen 'brak' metala i klasike, dok drugi zamjeraju duljinu i previše opernih pjevačkih dionica koje su umanjile brutalnost i oštrinu zvuka. Johnsson je u svakom slučaju uspio podignuti puno medijske prašine pa ni ne sumnjamo kako će i Tvornica kulture 5. ožujka biti ispunjena svima onima koji vole teatralnost Theriona.
Je li danas teže živjeti od glazbe? Je li prije bilo lakše profesionalnim glazbenicima?
Nije već etabliranim glazbenicima poput mene. Ali za nove je izvođače nesumnjivo puno teže, jer glazbeni biznis nikad nije bio teži. Zbog distribucije glazbe putem servisa poput Spotifyja, i poznati izvođači moraju se prilagoditi tržištu. Fokus je danas na live izvedbama i promociji izravno prema fanovima. Vi ste npr. u 80-ima imali puno više osoba koje su stajale između benda i obožavatelja poput izdavačke kuće, kompanija za distribuciju, agencija za promociju, menadžera, booking agencija... A svi su željeli svoj dio kolača. Glazbenici su danas naučili kako se trebaju osloniti najviše na sebe, a na ostale kad to situacija zahtijeva.
vezane vijesti
Obišli ste cijeli svijet s bendom, gdje vam je najdraže nastupati?
Ne mogu izdvojiti nijednu. Svaka država mi se zbog nečega sviđa. Npr Meksiko mi je sjajan jer tamo imamo najbrojniju publiku - da možemo sigurno bismo tamo održali 7-8 koncerata. Ali s druge strane, puno je tehničkih problema i nema puno izbora vegetarijanske hrane za mene. Drugi primjer je Švicarska gdje je sve tehnički savršeno, a hrana je najbolja na cijeloj turneji.
Ponovno se vraćate u Hrvatsku, što vas se dojmilo? Što publika može očekivati u Tvornici? Ima li kakvih iznenađenja?
Ono što mi je uvijek upadalo u oči u Zagrebu je nevjerojatno brojna skupina ženskih fanova koje su ljubazni muškarci u publici džentlmenski pustili u prve redove. To je zbilja lijepo. Lijepo je vidjeti da se u vašoj publici nalaze dobro odgojeni mladi ljudi. Po tome sam i zapamtio Zagreb. Takve stvari vam se zauvijek urežu u pamćenje. Za nas su live nastupi vrlo bitni, pa je svaka naša turneja posebna i s puno pojedinosti koje smo detaljno osmišljavali.
Već ste dugi niz godina aktivni na metal sceni, što se najviše promijenilo u odnosu na nekad? Je li metal glazba bila popularnija nekad?
Ne, mislim da je popularnija danas. Ali metal je postao mainstream glazba. Nekad su je smatrali opasnom. Baš kao što su nekad opasnima po društvo smatrali Beatlese, Elvisa ili jazz glazbenike. To je uobičajeni proces: Čim mladi odrastu i postanu vladajućom generacijom, njihova glazba postane mainstream.
Zanimljivo je da je Therion počeo kao death metal bend, a zatim se okrenuo više symphonic zvuku. To nije bila mala promjena.
Da, ta se tranzicija događala korak po korak. Nikad nismo odlučili: 'E sad više nećemo svirati death metal'. To je jasno i prilikom preslušavanja svih naših albuma. Radi se o postepenom približavanju symphonic metalu.
Kakav metal vas danas privlači?
Najviše volim metal 80-ih. Mislim da je metal iz tog razdoblja najviše i utjecao na naše pjesme-
Vi ste jedini preostali član benda od osnivanja Theriona. Biste li danas nešto promijenili u tih 30 godina benda?
Osim naše druge turneje po SAD koja je bila neporebna katastrofa, ne žalim za ičim.
Tko su vaši glavni uzori, što ste slušali u mladosti?
Volim glazbu otkad znam za sebe. Slušao sam Abbu, Elvisa, Cliffa Richardaa, Adama Faitha... Sa 4 ili 5 godina sam otkrio Beethovena, sa 9 Beatlese, a sa 10 Accept i Judas Priest, što je totalno promijenilo moju percepciju glazbe. Više nisam bio samo konzument glazbe, postao sam metalhead, dio te supkulture.... Moji najveći uzori su Richard Wagner, metal 80-ih, hard rock 70-ih i Voivod.
Koji jezici se mogu čuti na albumima Theriona ?
Možete čuti engleski, švedski, ruski, francuski, njemački, španjolski, hebrejski, staroegipatski, starogrčki, enohijanski....
Gdje pronalazite inspiraciju?
Glazba uz koju sam odrastao će me uvijek inspirirati. Ideju za operu 'Beloved Antichrist' dobio kad sam vidio 'Jesus Crist Superstara' koji mi je donijela mama. Inače, volio bih napraviti nešto što bi se temeljilo na književnosti Mihaila Bulgakova... No to bi iziskivalo puno energije i rada, a iskreno, nakon projekta 'Beloved Antichrist' osjećam se pomalo istrošeno.
Što mislite o danas popularnim glazbenicama poput Rihanne, Beyonce, Lady Gage...?
Sve su sjajne pjevačice, moja ih djevojka katkad sluša. Zbilja ih poštujem i neke njihove pjesme nisu loše, ali to jednostavno nije tip glazbe kakvu ja volim.
