Ovog vikenda svi pogledi bit će usmjereni prema Los Angelesu, u kojem će se u noći s nedjelje na ponedjeljak održati još jedna dodjela Oscara. Osim raskošnih haljina, koje se traže cijele godine, glavna tema bit će dobitnici, kao i gubitnici, osobito u onim najvažnijim kategorijama.

No ono o čemu bi se moglo početi raspravljati, a što do sada i nije bila tema sve dok je Hugh Grant nije istaknuo tijekom dodjele Bafte, sve su duže minutaže filmova koji se bore za najvažniju nagradu - onu za najbolji film.

Čak šest od deset nominiranih u kategoriji za najbolji film prelazi magičnu brojku od dva sata. Riječ je, uz 'Oppenheimera', koji traje tri sata, o filmovima 'Anatomija pada (2 sata i 32 minute), 'The Holdovers' (2 sata i 13 minuta), 'Ubojice cvjetnog mjeseca' (3 sata i 26 minuta), 'Maestro' (2 sata i 11 minuta) i 'Uboga stvorenja' (2 sata i 21 minutu).

Postavlja se pitanje jesu li ovogodišnji nominirani filmovi samo dio rastućeg trenda i, ako jesu, što to zapravo znači za publiku, kina, redatelje? Dobro je poznato to da su primjerice 60-ih godina prošlog stoljeća redatelji uživali u zlatnom dobu filmskog platna, kada je primjerice 'Lawrence od Arabije' trajao više od tri i pol sata, a 'Kleopatra' čak četiri prije negoli je srezana.

Nekada davno kinodvorane možda jesu mamile obitelji, parove i samce u kišnim poslijepodnevima u svoje odaje, no s vremenom ne samo da se duljina filmova povećala, već se publika sada doslovce drži na sjedalima bez kratkog predaha za odlazak na WC, kupnju grickalica ili soka i slično. Upravo zbog toga razmišlja se o ponovnom uvođenju pauza i to vjerojatno za filmove koji traju više od tri sata.

Analiza The Economista, koja je uključila više od 100 tisuća dugometražnih filmova prikazanih u svijetu od 1930-ih godina, otkrila je da je minutaža popularnih naslova u današnje vrijeme najveća zabilježena. Tako je otkriveno da su filmovi s najvećom zaradom u Americi i Kanadi u prosjeku duži za oko 30 minuta samo od 2020. godine, dosegnuvši dva sata i 23 minute do 2023. godine.

Ne radi se tu samo o hitovima iz franšiza, poput 'Indiane Jonesa', 'Johna Wicka' i 'Osvetnika' (Završnica), nego i o onima nominiranima za Oscara. Među njih zasigurno spada i 'Avatar 2', koji je bio nominiran prošle godine za najbolji film, a koji je sa svoja tri sata postao 2023. i najduži među njima.

Filmski moćnici opravdavaju to riječima da se radi o epskim djelima koja zahtijevaju i epsko pripovijedanje. Jednostavnije rečeno, 'to su filmovi 'veći od života' koji često obuhvaćaju dugu, razvijenu priču, a koja od ljudi traži i emocionalno ulaganje'. Njihovo opravdanje umjetničkom notom gurnuto je do krajnjih granica, jer dok se s jedne strane redatelji sve više razmahuju, publika 'puca po šavovima'.

Veliku pomutnju u to su najviše unijeli streaming servisi, koji su u utrci s Hollywoodom želeći zavladati tržištem, a ne odmaže im ni to što bacaju ogromne količine novca angažirajući redateljske talente, što filmski studiji ne mogu slijediti.

Sve to je za tradicionalne filmske studije itekako velik izazov, osobito nakon što ih je prvo zadesila pandemija koronavirusa, a onda su se dogodili i štrajkovi glumaca i scenarista, čime se zakompliciralo sve. Kao šlag na torti, upravo zbog pandemije, svoj su vrhunac doživjeli streaming servisi nakon što su gledateljima zarobljenima u karantenama pružili sve ono što zatvorena kina diljem svijeta nisu mogla.

Mnogi se slažu da odlazak u kino danas znači jedno: kada platite ulaznicu za film, želite biti sigurni da će vaše vrijeme i novac biti dobro uloženi, a uz to želite veće i bolje iskustvo gledanja od onog koje vam streaming servisi pružaju u četiri zida doma.

Filmove duge minutažom, ako nije riječ o remek-djelu koje će pojedinim distributerima donijeti dobru zaradu, možda neće preskočiti lanci kinodvorana, no pojedinim kinima, kojima opstanak ovisi o broju prodanih ulaznica, oni neće biti na listi prioriteta. Pojasnimo to ovako: lanac kinodvorana može si dozvoliti jedan ili dva duga filma jer će u ostalim dvoranama prikazati više projekcija kraćih filmova, pa će se to nekako izjednačiti.

Kada je kino zasebna jedinica, tu nastaje problem, jer ako imate jedan film u trajanju od tri sata, na velikom ste financijskom gubitku koji ne možete nadoknaditi ni kokicama i ostalim grickalicama i bezalkoholnim pićima. Tako je lanac kina Vue bio među nekolicinom u svijetu koji je odustao od ugovora o distribuciji za Scorsesejeve 'Ubojice cvjetnog mjeseca'.

No za razliku od Scorseseja, koji smatra da bi gledatelji trebali poštivati redatelja, Christopher Nolan sebe i dalje poistovjećuje s njima, tvrdeći da radi isključivo ono što bi i on sam volio gledati.

Zbog svega gore navedenog ne možemo se ne zapitati jesu li u današnje vrijeme, u kojem mlađe generacije odbijaju gledati išta duže od klipića s TikToka i YouTubea, trosatni epovi uistinu potrebni?