Zdenka Kovačiček nezaobilazni je dio suvremene hrvatske glazbene povijesti i kao što njena pjesma kaže, ona je 'žena za sva vremena'. Već kao dijete, s pet godina postala je članica ondašnjeg PIK-a (danas ZKM-a). Obožavala je kazalište pa danas vješto spaja čak tri ljubavi - glumu, pjevanje i jazz. U Komediji je glas pustila još davne 1979. godine u rock operi 'Grička vještica', a glavnom ulogom u rock operi 'Princesa na zrnu graha' u Trstu 2002. godine oduševila je publiku i kritičare u slovenskim, talijanskim i hrvatskim medijima. Uslijedila je 'S ljubavlju, Janis', opet u Komediji. Tijekom prebogate karijere nije joj dosadilo penjati se na pozornicu i putovati iz grada u grad, a tako je i danas, kad s istim žarom pusti svoj osebujni glas.

Šezdeset godina ste na sceni. Već kao 13-godišnjakinja bili ste velika tinejdžerska zvijezda. S Duom Hani proputovali ste svijet, samo po Rusiji imali 25 turneja. Kad rezimirate sve i podvučete crtu, koje razdoblje u vašoj karijeri vam je najdraže i biste li što mijenjali da možete?

Meni najdraže razdoblje bilo je razdoblje Dua Hani, bez stresa, bez pritisaka, sve se odvijalo kao jedna igra, bile smo školarke, svi su nas obožavali, prihvaćale smo karijeru kao nešto nestvarno. Kasnije je to postao ozbiljan posao, trebalo je zarađivati za život, održati se toliko godina na sceni, ostati vjeran svojim idealima, ne prihvaćati kompromise da ne iznevjerim svoje vlastite stavove, a to nije bilo ni najmanje lako u ovom konzumerističkom društvu.

Mijenjala ne bih ništa što se tiče glazbe, ali ljudima bih pristupala s više kritičnosti i opreza, a ne otvorena srca kao do sada.

Pjevali ste pred državnicima i mnogim slavnim imenima. Kojih se nastupa posebice sjećate?

Jedan od meni najupečatljivijih nastupa bio je 75. rođendan Gorbačova i 12 svjetskih državnika njegovih gostiju u Primoštenu, gdje sam otpjevala četiri najpoznatije ruske balade. Svi su me netremice slušali i tek onda započeli večeru. Nezaboravno.

Održat ćete 29. studenog veliki koncert u Lisinskom, proslaviti dijamantni glazbeni rođendan. Što sve spremate za taj koncert? 

Spremam odabir najljepših pjesama iz svog repertoara, od popa, rocka, bluza, jazza do Janis Joplin. Gosti će biti moji najdraži suradnici, Telefon Blues Band, Branko Bogunović-Pif, Greenhouse Blues Band, Nipplepeople, DemeNtronomesi, Vanda Winter, Valerija Nikolovska, T. Pop Asanović, Vedran Božić.

Koji stil pjevanja vam najbolje leži, u kojem se najbolje osjećate ili prepoznajete - jazzu, rocku, bluesu ili mjuziklu?

Svi stilovi mi leže, volim ih podjednako, ali najviše volim kazalište jer sam samo povremeno imala priliku pjevati mjuzikle, a kao mala htjela sam postati glumica i ta me ljubav prema kazalištu uvijek pratila.

Kod nas se premalo ističe vaša značajna međunarodna reputacija u jazz-krugovima, to danas zna samo starija generacija glazbenika. Smeta li vam to?

Pa ne znam što bi promijenilo da se to više ističe? Gostovala sam u mnogim poznatim jazz klubovima Italije, Austrije, Slovenije. I sada povremeno gostujem, tamo imam reputaciju i zovu me, a kod nas u Zagrebu nema ni poštenog jazz kluba, osim u Sisku gdje vrlo često nastupam kod Damira Kukuruzovića.

Tko vam je u mlađoj generaciji zaokupio pažnju? Vidite li među pjevačicama možda svoju 'nasljednicu'?

Mislim da me nitko ne treba nasljeđivati, niti bilo koga. Ima mladih jazzerica, svaka treba izgraditi vlastiti stil. Vremena se mijenjaju, mladi imaju svoj pristup, svoje viđenje jazza. Klasični jazz mladima ne znači ono što je značio meni. I važno je da slijede svoj instinkt.

Nedavno je vaša pjesma 'Elektra' odabrana za defile pariške Chanelove revije. Moglo bi se reći da je vaša glazba bezvremenska.

Kad smo snimili 'Elektru' 1976. godine, bila je čista avangarda, eksperiment, a danas je u trendu. Znači, tada smo bili 40 godina ispred vremena. Svaka glazba ima neko svoje vrijeme koje obilježi. Ne bih rekla da je bezvremenska. Mislim jedino da je jazz svevremenski, slušao se i slušat će se uvijek, samo možda u nekim novim varijantama, jazz je beskrajan.

Kako gledate na mlade, glazbu uz koju odrastaju i glazbena natjecanja poput 'The Voicea' i 'X Factora', 'Supertalenta'. Pomažu li mladim talentima?

Natjecanja sigurno pomažu mladima da pokažu svoj talent; kao što smo mi imali 'Prvi pljesak', tako oni imaju sve te show emisije, ali su kriteriji tada bili puno viši i stroži. Danas ako imaš dobru ekipu oko sebe, možeš i s manje talenta uspjeti u karijeri. Kriteriji su drugi, glazba je roba koja se prodaje, a ne umjetnost, što bi trebala biti.

A kakvo mišljenje imate o sceni i međuljudskim odnosima? Je li danas moguće imati prijatelje među kolegama?

Naravno da je moguće. Naša generacija se poštuje, druži, posjećujemo koncerte svojih kolega. Nema zavisti među nama. To je generacija individualaca, mi ne možemo ugrožavati jedno drugog jer pjevamo različite žanrove i imamo različite osobnosti.

Što vam danas daje volju za stalnim putovanjima i koncertnim nastupima?

Više ne putujem kao prije i ne nastupam toliko, biram ono što mi se sviđa, u čemu uživam, nema presinga, a kao što se vidi, moje stare pjesme otkrivaju mladi i one postaju veliki hitovi. Znači, živim od stare slave :) 

Koliko je po vama fizički izgled bitan na sceni jer se stječe dojam da je to postao imperativ, a one osnove kvalitete koje krase vokalisticu je uvelike zanemaren?

Vrijeme se jako promijenilo, za masu je izgled imperativ jer nam je i društvo postalo dosta primitivno na svim poljima. Ali ima mladih koji su pametni, inteligentni, načitani i ja pripadam publici koja cijeni kvalitetu pjevanja, a ne vizualne efekte.

Vi ste svjetska žena, širokih i liberalnih svjetonazora, čini se da ste istodobno stvorili svoj neki svijet i ne puštate puno ljudi u njega. Što se u njemu događa?

Imam prijatelje po cijelom svijetu, za mene je publika dio mog svijeta, sve drugo je moj privatni život koji je samo moj i u njega ne treba pustiti puno ljudi. Tu i tamo uvali se netko tko ne spada u moj svijet, ali to je neminovno, ipak smo mi javne osobe okružene raznim vrstama ljudi.

Koliko dobro možete procijeniti ljude?

E, tu je moj problem! Uopće ne mogu procijeniti ljude i zato se događa to što sam spomenula u prošlom odgovoru. Čovjek uči dok je živ.

Kako danas gledate na ljubav? Koja je vaša definicija ljubavi?

Postoje razne vrste ljubavi, prema djetetu, ljubimcu, prijatelju. Drukčije se doživljava u mladosti, drukčije kasnije. Zapravo, ljubav raste i stari s nama.

Koje biste savjete dali ženama u odnosima s muškarcima, danas?

Ne bih davala savjete jer i sama sam pravila greške, vodilo me srce kad je trebalo biti razuman, ali opet neka ne propuste svaku priliku da dožive nešto lijepo jer život prebrzo projuri i onda je kasno.

Kakvi ste kao mama? Kakav odnos imate s kćeri?

Bila sam mama kakva treba biti, puna ljubavi i brige, a sada sam najbolja prijateljica svojoj kćeri.

Imate li poroka, u čemu si date oduška osim u glazbi?

Glazba je moj prvi i najveći porok pa zatim ljubav i briga za životinje, a u zadnje vrijeme igram bridž; ako je to porok, svejedno ga preporučujem svima kao divnu relaksaciju za mozak, druženje s pametnim ljudima i inteligentnu zabavu!