Diva domaće scene na kojoj je prisutna već 60 godina i čije su skladbe toliko ispred vremena da sa zaostatkom od gotovo pola stoljeća osvajaju mlađe generacije u Hrvatskoj i u svijetu, zagrebačkoj publici priprema pravu koncertnu poslasticu u Kinoteci što je bio povod razgovora s njom..

Sve je počelo odlukom da se Zdenka Kovačiček prijavi na natjecanje mladih pjevača u Zagrebačkom Varijeteu, na kojem je pobijedila i kao solistica i kao članica Dua Hani. Duo Hani su postale nevjerojatno popularan u cijeloj državi. Slijedili su festivali, televizijske emisije, snimanje ploča, turneje, koncerti, nastupi s velikim svjetskim zvijezdama, turneja s Billom Haleyem. Nastupale su i u američkim klubovima u Njemačkoj gdje se susrela s jazzom, bluesom i soulom. Osjetila je da je to njezina ljubav i odlučila pjevati takvu glazbu. Strast prema njoj traje do danas. Posljednjih godina ponovno otkriva svoj ogromni potencijal koji s godinama ne blijedi.

Koga najviše želite vidjeti u publici u kinu Kinoteka? Što spremate za taj nastup?

Dakle pred koncert u Zagrebu uvijek imam posebno tremu.Ipak je to Zagrebačka publika.Želim da dođu svi oni koji me prate, i koji vole to što radim i zato će od mene na poklon dobiti dvostruki CD 'Zlatnu kolekciju'.

Imate li još uvijek erupciju emocija u kontaktu s publikom?

Emocije, erupcija. Bez emocija ne bih mogla nastupiti! Sve više i više. Mene adrenalin drži još dva dana poslije koncerta.

Šezdeset godina karijere je iza vas, godina koje nose mnogo lijepih sjećanja, uspjeha, izvedenih pjesama, nastupa… Kako gledate na tu veliku obljetnicu?

Što se obljetnice tiče, ne znam kad je to tako brzo prošlo! Ipak sam u šoku koliko je to godina iza mene, a osjećam se kao da sam na početku, samo s jednom razlikom a to je iskustvo, konačno sam naučila reći - ne. Kad sam bila mlađa prihvaćala sam sve što su mi nudili, naravno samo dobru glazbu, ali sam na razne suradnje koje su drugima donosile korist, a meni uzimale vrijeme, potratila previše vremena. Jednostavno sam pjevala, živjela s glazbom bez imalo materijalizma ili programiranja neke isplanirane karijere. A ona se ipak dogodila, ali i da nije ja bih bila sretna jer sam se bavila najljepšim zanatom na svijetu, a to je glazba.

Ima li nešto po čemu posebno pamtite dosadašnje godine karijere?

Pamtim divne turneje po SSSR-u, ogromnoj zemlji gdje sam upoznala egzotične kulture, prijatelje. Pamtim nastupe u New Yorku gdje me je pratio odličan pijanist koji je nekad pratio Dakotu Staton, veliku američku pjevačicu ili u L.A.-u gdje me je pratio pijanist Franki Lanea. Obilazila sam klubove u New Yorku, uživala u jazzu, a u Zagrebu nažalost nemam gdje pjevati jazz. Što se može, vremena se mijenjaju.

Kad pogledate vašu struku danas, koliko se toga promijenilo u odnosu na neka prošla vremena?

Struka se bori da preživi, ima odličnih mladih pjevača ali svi misle da se karizma i slava stječu preko noći. Mnogi vrlo brzo nestanu sa scene. Mnoge lijepe trenutke doživljavam upravo sada. Imam najbolji band koji sam ikad imala, broji osam članova i svira i jazz i pop i rock. To je nažalost izazvalo mnogo zavisti kod nekih bivših suradnika i mislim da ovo vrijeme donijelo od svega najviše zavisti što ja pamtim u mojoj 60-godišnjoj karijeri.

Jeste li zadovoljni prisutnošću svojih pjesama u radijskom eteru?

Moje nove pjesme kao Jutarnja Frka i Pozitivan primjerak osvojile su eter. Pozitivan primjerak je bila na prvim mjestima hrvatskih top ljestvica, što je za mene jedan novi uzlet. Pogotovo pjesme koje sam snimila prije 30-40 godina kao Frka, pa to je čudo! Moj album iz 78. godine prodaje se po vinyl šopovima po cijelom svijetu, još jedno čudo! Ipak je moja otvorenost prema glazbi bez obzira na žanr i moje neiskustvo, ali instinkt za dobro zacrtala što sam zacrtala prije 40. godina, nešto što je tek sada došlo na svoje mjesto. Otvorila su se mnoga vrata u mojoj 70-toj godini! Na to sam jako ponosna i imaju razloga da mi budu zavidi. Mislim da to nije postigao nitko od mojih kolega! A neki su se puuuno trudili.

Postoji li po vama već dulje kriza autora budući da pjesme koje nastaju kratko traju?

Kriza autora ne postoji, ali su se kriteriji porušili, e to je nešto drugo. Gleda se na prodaju, pa svi podilaze takvim ukusima. Malo njih istražuje, ulaže u svoje ideje, kao što sam ja ulagala prije 30-40 godina. Sama sam financirala neke svoje projekte, mislim da nitko od pjevača to nije radio, ali eto isplatilo se. Tu ne mislim financijski. Ne, to je zadovoljstvo biti ispred vremena i ostati van konzumerističkog vremena.

Slušate li i koliko noviju glazbu?

Slušam sve što je dobro i novo i staro, jazz, dobar pop, rap. Volim mjuzikle, muzičke filmove.

Osjećate li se slobodno? Živite li lijepo i opušteno baveći se glazbom?

Osjećam se slobodno u smislu da radim posao koji volim i mogu birati gdje ću pjevati i što ću pjevati, ali za to je trebalo puno rada i truda. Slobodna sam jer o nikome ne ovisim.

Vjerujem da vas to često pitaju, ali otkrijte nam koja je tajna vašeg besprijekornog izgleda kojem mogu pozavidjeti i neke mnogo mlađe kolegice?

Izgled se naravno mora njegovati i za to treba vremena, a ponekad i košta, ali to je dio našeg posla. Imam i dobre gene.

Uzor ste mnogim vašim vršnjacima koji, mora se priznati, nemaju mladenačku energiju poput vas. Kako sačuvati tu vječnu mladost i razigranost u duši?

Razigranost u duši? Mislim da sam se s time rodila. Kad sam imala 5 godina, odlučila sam da ću cijeli život biti na sceni bilo kao glumica ili kao pjevačica. Uspjela sam nekako spojiti te dvije ljubavi iako ipak prevladava glazba.To je najljepši posao na svijetu.

Prozvali su vas 'hrvatskom Janis Joplin', no nikad niste živjeli po načelu 'Živi brzo, umri mlad, budi lijep leš'. Kako ste se othrvali poročkom načinu života koji je nerijetko vezan uz glazbenički svijet?

Uspjela sam se othrvati porocima jer previše volim život i glazbu. Zašto se uništiti kad je život prekrasan.

Koliko modni stil i prezentacija definiraju umjetnika i općenito osobu?

Umjetnika može definirati samo njegova umjetnost, a nikako modni stil, po mom mišljenju ili taj modni stil mora biti jako usklađen s glazbom koju pjevaš. Zato nikad nisam smatrala da moram slijediti modne trendove. I tu mi je upravo sloboda važna. Samo malograđani pate na krpice i šeširiće. I vlastiti stav u modi pokazuje nečiju individualnost.

Nakon proba, snimanja, sastanaka, kako se najbolje opuštate?

Opuštam se gledajući omiljene filmove, šećući po mojoj livadi u Istri ili slušam dobru glazbu.

Jeste li poput drugih glazbenika razmišljali o biografiji, autobiografiji?

Biografiju sam već počela pisati, ali ne znam kad će biti spremna za javnost.