Uz Kseniju Urličić, Helgu Vlahović-Brnobić, Vesnu Spinčić-Prelog, Jasminu Nikić-Ivanišević bila je dio zlatne generacije, stvarala HRT. Željka Fattorini je oduševljavala gledatelje besprijekornom dikcijom i ugodnom bojom glasa.

'Od tate sam naslijedila uho za pravilan govor. On, zbog svoje slavonsko-ličke geneze, nije mogao pogriješiti. Bio je izuzetno osjetljiv na akcente i uopće na nepravilnosti koje je čuo na radiju, a kasnije i na televiziji. Moja mama bila je najbolja mama na svijetu, baš kao i sve mame. Zahvalna sam joj jer me naučila što je toplina doma i obitelji, na nju me sjeća mnoštvo mirisa i detalja, mnoštvo malih stvari koje, zapravo, čine život', rekla je za Novi list.

More je čini sretnom, zdravom i živom pa je poručila 'kako se isplati raditi, isplati se odraditi radni vijek i dočekati mirovinu'. 'Tada ne moraš, na zidnom kalendaru, precrtavati dane i sa strahom brojati koliko još. Tako ja, sada, provedem u Račišću, na otoku Korčuli, nekoliko ljetnih mjeseci. To je na sjevernoj strani otoka i još se naziva 'lukom spasa' - jer je to mjesto pružalo, u prošlosti, mnogim pomorcima utočište. Račišće me jednostavno ljeti zarobilo', otkrila je televizijska doajenka.

Prokomentirala je program domaćih televizija danas i nekad.

'Današnjem TV programu nedostaju prave zvijezde. Ne znam zašto ih se bojimo? Nedostaju nam rasni novinari, komentatori – onakvi kakav je bio Zvonko Letica, koji bi slali jasne poruke, kojima se vjerovalo. Danas slušamo jednake tekstove na svim programima, i televizije i radija, i svi potječu iz istog izvora. Moram priznati da me veseli svaka novost – prekrasni studio kao dokaz moćne tehnike i tehnologije, raskoš prostora i pozicija, više se ne moramo brinuti hoće li nam netko uletjeti u kadar. Prizma kroz koju gledaš program se mijenja, ostaje prepoznavanje treme voditelja i sugovornika, požurivanje režisera iz režije u slušalicama. Tu vidim ono što drugi ne vide. Danas je, u jednu ruku, puno lakše raditi na televiziji. Koliku je samo promjenu donio blesimetar!', istaknula je.

Osvrnula se i na praksu da se starije televizijske voditeljice zamjenjuju mlađim kolegicama. Smatra kako se na taj način podilazi neukusu.

'Važna je simbioza - rječnikom jedne biologinje. Starija gospođa - kvalitetan prilog; mlada ljepuškasta govornica - isprazni tekst. Za koju biste se kombinaciju vi odlučili? Bilo bi za očekivati za kvalitetan tekst. Ali, odluka je često na strani mladih i lijepih. Onda se čudimo lošem programu. Sami biramo, sami podilazimo neukusu, a televizija je moćan medij koji može poučiti publiku nekim vrijednostima. Kamera nije uvijek prijatelj, ponekad ide ispod kože i pokaže kako niste dorasli zadatku, kako niste dovoljno obrazovani ili barem pripremljeni. Ponekad se dogodi da niste stari, da ste obrazovani, da vas kamera voli i zamijene vas mlađom. Nedavno je tako otišla gospođa Ljiljana Saucha', rekla je.

Mlađim kolegicama i kolegama novinarima savjetuje da bi bilo dobro 'kad bi se obraćali živim ljudima'.

'Trebate voditi računa o tome kako je njima teško pratiti prebrzi govor jer su možda stariji, slabije čuju i vide, pa teže vaša informacija dopire do njih. Bez obzira na to koliko vas urednici požuruju, pomislite na one pred ekranima koji zaslužuju važnost, nisu roboti, to su živi ljudi zbog kojih vi radite ovaj posao. Onda, ako pozovete učenog gosta s mnogo onih 'dr., sc., ph.' i tako dalje, dajte mu da govori! Zato je došao u studio! Nemojte u pitanju pokazivati koliko ste vi pametni te odgovoriti na pola pitanja za koja je gost tu. To je nepristojno i prema gostu, odnosno gošći, ali i prema gledateljima koji to prate', poručila je.

Kako je cijeli život okružena liječnicima (suprug je bio liječnik), a i sama, sa svojim srodnim znanjem (inženjerka eksperimentalne biologije) pričala je i o nepovjerenju građana u cjepivo i znanost općenito.

'Mislim da moramo čuvati zdravlje – vlastito i tuđe. Moralna je obaveza svake odrasle osobe, koja nema neku alergiju ili drugu bolest kao opravdani razlog – da se cijepi protiv COVID-19. Kao ogranak liječničke obitelji, vjerujem u znanje struke i njihovu dobru volju. Svi pametni prihvaćaju istinu o virusu, o mutacijama i dokazima da se virus mijenja. Osobe koje su stekle otpornost cijepljenjem ili su preboljele bolest, manje su osjetljive na zarazu, grozni tijek bolesti i gušenje u završnici. Bilo bi dobro da smo imali vremena cjepivo još više ispitati u laboratoriju, ali nismo', napominje.

Znanost će, smatra, dalje tražiti rješenja i za deset godina donijeti nova saznanja. 'Bolje je biti zeko, nego otići s ovoga svijeta. Preboljela sam COVID-19, cijepila sam se i opet ću se cijepiti. Bojala sam se, strah me je, ali tako mora biti, zasad. Zato je neobjašnjivo da, u trenutku kad su bolnice pune oboljelih i kada ljudi umiru, mnoštvo srlja u prosvjede protiv potvrda. Zar ih nije strah da i sami ne postanu žrtve bolesti? Ništa, ali baš ništa nije važnije od zdravlja. Borimo se za zdravlje!', naglasila je Željka Fattorini.