O tome koliko nas smijeh čini sretnijim ljudima, kako je giht izliječio smijehom, dolaze li mladi na njegove nastupe, kako ga je Goran Bare rasplakao i kako se 'zaljubio' u Arsena Dedića, Pervan je pričao i u Stankovićevoj emisiji, piše HRT.

Na pitanje je li sam sebi duhovit, Pervan je u svojem stilu rekao: 'Rijetko se smijem na vlastite smišljotine'.

Kad improviziramo i u stand-upu kad nešto ubacimo, odgovorim ili se sjetim nečega, onda onako, nasmiješ se, kazao je.

Giht izliječio smijehom

'Ja sam imao giht. Neki dobar honorar sam dobio i kupio sam si puno crvenog mesa, i giht. I počnem se smijati, prođe giht, nevjerojatno', ispričao je.

Osvrnuo se i na svoju obitelj koja se sad naviknula na njegov posao. 'Ne šljivi me nitko dva posto. Obitelj je normalna, uopće ih ne zanima moj posao, niti što ja radim. Ja idem na predstavu: da, dobro, ajde bok. 'Znaš, naviknuli su se, ali ništa više ni manje od drugih', izjavio je. Pervan je dodao i da se odnos prema smijehu, duhovitosti mijenja s godinama.

Odgovorio je i na kritike da on mladima više nije smiješan. Spomenuo je da je na predstavi u Ciboni bilo 5000 ljudi.  

'Valjaš li ili ne valjaš, imaš istinu odmah. Ako se publika smije, valjaš, ako ne, ne valjaš. I nema nikakvih skrivenih zaključaka - ustvari sam ja dobar, samo oni ne razumiju. Mladi dolaze masovno', istaknuo je.

Mama i tata me nikad nisu zagrlili

Komičar se osvrnuo na činjenicu da se prije djecu nije često grlilo i da im se nije otvoreno izjavljivala ljubav kao danas. 'Mene nikad u odrastanju nitko nije zagrlio, ni mama ni tata. Nijednom, nikad. To je bilo jednostavno onako sporazumno, mi ćemo te hraniti i paziti, nije izrečeno, ali tako mi izgleda sad s ove distance', ispričao je.

'Sad kad imam unučicu od godinu i mjesec, dva, prođe pored mene, ne mogu je uloviti. Ja bih je ljubio po nosu, ali neće, onako dođe blizu i samo skrene', dodao je. Ustvrdio je da nema trauma iz djetinjstva, ali da je takav bio odnos s obitelji.

Stanković ga je upitao i je li ikad vlast zanimalo to što on radi? 'Kod Zločeste djece, od 1985. do 1990. nitko ništa', rekao je.

Prisjetio se i da jedanput došao Račan... 'Sjećam se, svijetloplava vesta, šminka, traperice, i samo je pogledao u Horvaćanskoj, ali nitko nikad ništa. A bili smo, fakat jezičine', prisjetio se. Dodao je da je to bilo najluđe razdoblje zato što nije bilo novca, a 'novac sve zaprlja'.

'Gadno je kad te netko opere, ali biti na vlasti, moraš imati poriv, komentirao je. Na pitanje što se onda kandidirao za Sabor, rekao je 'nisam ja, nego su me kandidirali'. - Ja sam unaprijed rekao - to bih ja odmah dao. Što ću u Saboru, s Buljem se svađati, pa da me proguta?, našalio se. - Komičari i političari, gadno je kad te netko podapere, zna ubosti jezičina i tešku ranu zadati, i to ne opraštaju, dodao je.

Za one duhovite u Hrvatskoj i šire rekao je da ih ima svugdje.

'Hrvati su prvoklasni u humoru', smatra Pervan. 'Dobri smo, i to prvoklasni. Gruntovčani, masterpiece, ne može nitko do koljena. Prvih šest epizoda Prosjaka i sinova. Zatim Čovjek i po, prve dvije epizode. Buža, Tko pjeva zlo ne misli. Našao sam zajednički nazivnik, sve je na dijalektu', rekao je.

Plakao sam na tekstove Gorana Bareta

Pervan se osvrnuo na to da mnogi prebrzo sude, a ne znaju nečiju pravu priču. Spomenuo je da je on tako sudio o Goranu Baretu, njegovu načinu života, zbog čega mu je i danas žao.

'Kao, kako može, zašto to radi od tebe, a toliko je dobar. I kupim na autoputu, Jesenice, CD album Srce. Kad sam ja čuo tekst, plakao sam. Časna riječ, plakao sam od žala, što sam ikad nešto pomislio loše, ispričao je.

'Znači, malo obuzdati jezičinu i suđenje, što je meni kao Hrvatu jako teško, ali svima suditi, po površini gledati, pa to je ono, zašto ima sonar u brodu? Površina ravna, nema ništa. A dole hrga, samo te čeka', dodao je. Komentirao je i da njega sude površno, ali da se uglavnom nije susretao s time da ga ne doživljavaju ozbiljno jer je komičar.