'Svake godine na današnji dan svaka država u svijetu bira umjetnika koji ima zadatak napisati poruku kazalištu... Ove je godine ta velika čast i još veća odgovornost pripala meni. Hvala na povjerenju i nadam se da sam ga opravdala... Sretan nam Svjetski dan kazališta!'

Stoji to pored poduže objave koju je naša glumica Zrinka Cvitešić, povodom Svjetskog dana kazališta, objavila na svom Instagram profilu.

Inače, ovaj poseban dan obilježava se još od 1962. godine te se tom prigodom tradicionalno, u kazalištima diljem svijeta, čitaju poruke istaknutih kazališnih umjetnika.

Objavu prenosimo u cijelosti:

'U vremenu u kojem živimo sve je teže biti čovjek. U ovom oceanu filtera, cenzura i obmana, u kojem smo izgradili svoje splavi, sve je teže doći do istine. Teško je misliti svojom glavom, opasno je osjećati. Jer osjećati znači biti slab, a djecu nam već uče kako će opstati sami oni najljepši, najjači i najotporniji. Nas, istovremeno, toliko toga podsjeća koliko smo ranjivi i krhki...

Zar biti čovjek više nije dovoljno?

Pandemije, potresi, inflacije, prijetnje trećim svjetskim ratom i onim nekim manjima, usputnima... I umjetna inteligencija, koja će, kako kažu, zamijeniti čovjeka. Zar biti čovjek više nije dovoljno? Ali tu, još uvijek, na čvrstim temeljima, zaštićeno svima nama u kojima još postoji potreba da budemo sve ono zbog čega se zovemo ljudima, stoji to naše kazalište. Jer nam treba.

Treba nam kao splav čiju putanju određuje samo jedan kompas – srce. Treba nam kao splav na kojem, još uvijek sigurna, plovi duša. Od koje ništa nije važnije. Ili ne bi trebalo biti...

Slavimo prešutni dogovor

Danas slavimo davno potpisan pakt, ne olovkom već srcem i umom. Pakt između nas na sceni i oko nje i vas ispred nje. Slavimo prešutni dogovor da ćemo barem ovdje, u kazalištu, uvijek tražiti istinu, pitati i komunicirati. I uvijek se iznova podsjećati što znači voljeti, plakati, smijati se - osjećati. Što znači živjeti, što znači biti čovjek. Gdje ćemo srce iznova podučavati o srcu samom, kako je rekao Laurence Olivier.

Slavimo povjerenje između nas koji smo se obavezali biti ambasadori ljudske duhovnosti i ogledalo svega onoga što čini društvo i vas, koji još imate potrebu čuti, vidjeti, razmišljati i osjetiti.

Bukowski je napisao da su do smrti većine ljudi obična varka jer u njima nije imalo što umrijeti, a Oscar Wilde da je živjeti ‘najrjeđa stvar u životu. Većina ljudi postoji, to je sve.‘

Hvala vam što se ne mirite samo postojati. Hvala vam što želimo jedni druge i sami sebe podsjećati da ostanemo ljudi, što želimo živjeti... Hvala vam što čuvamo ono što nas stoljećima najviše na sve to podsjeća - kulturu...'