Odrastao je na zagrebačkoj Kustošiji gdje je proveo djetinjstvo, završio osnovnu školu i sportsku Gimnaziju. Zahvaljujući glumačkim radionicama tijekom srednje škole Domagoju Nižiću se promijenila perspektiva i ideja o tome što bi jednog dana volio raditi. Za studij glume, koju je upisao na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, pripremio ga je glumac Tarik Filipović. Tijekom studiranja organizirao je Teatar Fest, festival u Ljubuškom (oboje roditelja mu je ondje rođeno).

Prije nego što je dobio ulogu Dražena, Domagoj je imao uloge u kazalištu i na televiziji. Njegova prva profesionalna uloga je bila u HNK u Zadru s predstavom 'Kabanica' koja je odmah odjeknula.Trenutno radi paralelno dvije predstave, a kako je ranije izjavio, nada se nekoj ulozi u stranoj produkciji.

Prošlo više od godinu dana od početka snimanja. Kakva je dominantna emocija koju sa sobom nosite iz filma?

Dominira uzbuđenost. Sada nema nazad. Nadamo se pozitivnim reakcijama publike. Mislim da smo napravili dobar posao.

Koliko je za vas bilo teško da uđete u lik Dražena Petrovića? S kakvim ste se sve izazovima suočavali tijekom snimanja i što je ono što je na vas najviše utjecalo kroz nastanak filma?

Bilo je teško. Svatko ima svoju perspektivu Dražena, treba to sve ukomponirati u jedan lik. Haha. U jednom trenutku, prestao sam prikupljati informacije i zanimljivosti jer sam počeo sam sebi otežavati zadatak. Najviše je utjecala košarka koju sam trenirao 5 mjeseci isključivo za film, kao i Draženova obitelj i bliski prijatelji čija su svjedočanstva imala velik utjecaj na razumijevanje Draženovog karaktera i njegovih navika.

Dijalekt je bila mala prepreka

Razgovarali ste s Draženovom obitelji koja vam je dala vjetar u leđa - od mame Biserke, Draženovog nećaka s kojim ste postali prijatelj, Aco. S kim ste još pričali i na koji način ste se pripremali za ulogu?

Pored Draženove obitelji, Stojko Vranković imao je najveći utjecaj na mene. Pomogla mi je njegova strana priče, kao i zanimljivosti koji je podijelio sa mnom. Isto tako, Renatina perspektiva, bila je od velike koristi za mene. Osim košarke, značajne su bile i govorne pripreme, budući da je Dražen iz Šibenika - dijalekt je bila mala prepreka, ali uz pomoć naše Julie Martinović i tu smo prepreku savladali.

Koliko daleko ste išli i morali ići u istraživanju Draženove biografije i što ste pritom saznali, a da izlazi iz okvira onoga što je opće poznato kada je o njemu riječ?

Daleko koliko god sam mogao. Htio sam saznati sve o njemu. Informacije kojima sam imao pristup, kao i one koje su podijeljene sa mnom u povjerenju - ostaju u povjerenju. Recimo neka od zanimljivosti koju sam saznao, a mogu je podijeliti, jest ta da je bio veliki hipohondar, što ne bih zaključio na prvu. Uvijek je nosio toplomjer sa sobom i mjerio bi temperaturu kad god bi osjetio neki simptom.

Je li vam Dražen sada bliži nego što ti je bio prije prve klape i dogovora oko uloge?

Da, naravno. Studirao sam taj lik više od pola godine, upoznao njegovu obitelj i prijatelje, ljude s kojima je provodio vrijeme...

'Nije gluma cijelo vrijeme u mom životu'

Sigurno je bilo nekih posebno fizički zahtjevnih scena i posebno dirljivih trenutaka na snimanju.

Treninzi su bili naporni i teški, a osobito tijekom ljeta, budući da sam trenirao u pauzama za ručak i vraćao se na posao. Taj tempo nije bio jednostavan, ali znao sam za što se spremam. Cijelo snimanje je bilo prepuno dirljivih trenutaka...možda je jedan od dirljivih kada je gđa. Biserka došla na snimanje, a mene je bilo strah ući u prostoriju gdje je ona, budući da sam nosio periku i Draženov kostim.

Prvo ste htjeli upisati medicinu. Kako je došlo do ljubavi s glumom? Kako je izgledao vaš glumački razvojni put?

Da, medicina je bila moja prva želja, ali jednostavno Bog je imao drugačiji plan. Cijeli je taj put do upisa na Akademiju u Sarajevu vrlo čudan i zanimljiv. Kada ga se prisjećam, djeluje mi da ni jedan korak nisam sam napravio - uvijek je bio netko tko bi me usmjerio i sve me to vodilo ka glumi...Nisam išao na dramske radionice u osnovnoj, nije gluma cijelo vrijeme u mom životu...

Završili ste sportsku Gimnaziju, trenirali ste košarku, odbojku, streljaštvo. Koliko danas imate vremena za sport?

Do 10. godine trenirao sam nogomet i streljaštvo paralelno, a nakon toga odbojku u kojoj sam ostao sve do upisa na Akademiju. Igrao sam za hrv. rep. odbojke na pijesku. Danas se aktivno bavim tenisom i žao mi je što nisam ranije krenuo. Uživam u tenisu!

'Definitivno bih se volio okušati u režiji'

U Ljubuškom - rodnom mjestu svojih roditelja, 2022. godine pokrenuli ste zanimljiv projekt - Teatar Fest. Kako ste zadovoljni s dosadašnja dva izdanja? Što pripremate za sljedeći?

Zaista sam ponosan na Ljubuški Teatar Fest koji je imao svoje treće izdanje. LJTF je prvi teatarski festival u Ljubuškom koji okuplja brojne regionalne zvijezde i najbolje predstave. Iz godine u godinu, pokušavam unaprijediti priču koju sam započeo još kao student. S početkom iduće godine, u suradnji s LemonPRLab iz Ljubuškog, krećemo u pripreme za 4. po redu Ljubuški Teatar Fest!

Uskoro ćete imati premijeru predstave 'Dok nas inteligencija ne rastavi'. O kakvoj je riječ?

Riječ je o nesvakidašnjoj komediji! Što se dogodi kad umjetna inteligencija stane između muža i žene, provjerite u kazalištu KNAP! Premijera je planirana za 9. studenog.

Imate li još neki talent, osim ovog za glumu, kojem biste se voljeli posvetiti? Kako provodite slobodno vrijeme? Što vas veseli, opušta…

Definitivno bih se volio okušati u režiji. Pored toga, kuhanje mi je veliki ispušni ventil, kao i sport. Trenutno aktivno igram tenis... Tko zna, možda će poslužiti za neku iduću ulogu.