Jedna od najperspektivnijih glumica mlađe generacije, Nadia Cvitanović, svojim nevjerojatnom darovitošću osvaja kinematografiju, televizijske ekrane i kazališne scene, a ostavila je trajan pečat u filmovima 'Smrt u Sarajevu', 'Osmi povjerenik' i 'Aleksi' te serijama 'Na granici', 'Oblak u službi zakona' i 'Novine'.

Prije glume studirala je ekonomiju, no kaže da je ona nikad nije zanimala. U studiju PlayDrama otkrila je svoju ljubav prema glumi, otišla na prijemni Akademije u Sarajevu i upisala se. Od tada očarava umjetnički svijet i publiku svojim neodoljivim šarmom i maksimalnom posvećenošću profesiji.

Za početak, kako ste, jer prije koji mjesec progovorili ste o svojim zdravstvenim problemima.

Odlično, hvala na pitanju. Važno mi je da je to sada gotovo i mislim da nije potrebno vraćati se na tu temu. Dobro sam i super se osjećam. Pazim na sebe i konačno sam uspostavila disciplinu prema svom tijelu.

Dok ste se bavili zdravljem, niste mirovali. Surađivali ste sa Senkom Bulić na predstavi 'Kurlani', osmislili online radionicu koju je financiralo Ministarstvo kulture i medija, držali ste dramske radionice za djecu, otvorili umjetničku organizaciju Stan 13, imali televizijske angažmane poput onoga u seriji 'Oblak u službi zakona' i stranoj koprodukciji 'Hotel Portofino'. Poprilično ste aktivni!

Taj sam tip, ne mogu mirovati. Ako nisam aktivna, odnosno ako ne radim na sebi i svom razvoju, postanem anksiozna. Jako mi je bitno da su stvari koje radim raznolike i drugačije jer na taj način štitim sebe od zamke ponavljanja, a i monotonije.

U seriji 'San snova', koja je krenula s emitiranjem, igrate inženjerku građevine Sonju Herman. Kakva je karakterom? Imate li s tom ulogom išta zajedničko?

Kad sam prihvatila ulogu, mislila sam da nemam ništa zajedničko sa Sonjom, no kako radnja odmiče, sve više pronalazim sličnosti. Na početku mi je bilo čudno igrati neku pripadnicu zlatne mladeži, jer ja to nisam, niti te ljude poznajem, ali kad sam zagrebla malo dublje od te etikete, pronašla sam mladu ženu koja snažno štiti svoje stavove i drage ljude oko sebe. To mi je centralna točka nekih naših zajedničkih osobina.

Dugo niste snimali ovakav format. Koliko vam je trebalo da se vratite u ritam dnevnih serija?

Taj te format natjera da se brzo prilagodiš, ali radim s divnim glumačkim partnerima i sjajnom ekipom, a imamo izvrsne redatelje. Scenaristi su napravili odličan posao, a znamo da sve kreće od dobrog scenarija.

Što vam po tom pitanju najteže pada?

U ovoj fazi ništa, možda bih ponekad voljela imati malo više privatnog vremena, ali doći će i to.

Napisali ste scenarij za kratki film 'Dva monologa i recitacija'. Kakvi su vam planovi s tim i namjeravate li se u budućnosti više baviti scenarističkim radom?

Nemam potrebu striktno definirati sebe u samo jednom umjetničkom smjeru. Gluma je moja ljubav i strast, ali mogu i znam raditi druge stvari. Imam volje za učenje i razvoj u scenarističkom smjeru, a pisanje također pomaže da napredujem kao glumica. Detaljnija sam, analitičnija i to pisanje me jako provocira. Aktualnost teme seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja na akademijama navela me na promišljanje o vlastitim negativnim iskustvima tijekom studija. Zato je scenarij pisan kao kombinacija elemenata osobnog iskustva i fikcije. Za mjesto radnje odabrana je bolnica, prvenstveno kao primjer institucije koja je strukturirana prema strogom principu hijerarhije, što je isto kao i na akademijama. Radnja prati Niku koja dolazi u bolnicu kako bi obavila operacijski zahvat, a koji je posljedica želučane bolesti. Pozvana je dan prije termina zbog zadnjih pretraga. Tijekom boravka u bolnici upoznaje sestru Magdalenu, s kojom ostvaruje neočekivan odnos, a glavni pokretač radnje u filmu je sukob s doktorom. Njegovo ponašanje retraumatizira Niku. Jedna situacija i nekoliko pregleda prisilit će je na suočavanje s traumom, na otkrivanje do tada neosviještenog osjećaja krivnje i katarzu u odnosu prema samoj sebi.

Tko vam je najveća podrška, kome se požalite na kraju dana?

Imam krug od nekoliko prijatelja i prijateljica, onda kukamo jedni drugima po grupama na WhatsAppu. Svi smo freelanceri pa si čuvamo pse i mačke po principu kako je tko slobodan, ali najveća mi je podrška moj dečko Miro.

Odlično izgledate. Imate li neku posebnu tajnu, recept?

Prije svega joga. Na to dodate nešto kampanjskog treniranja u teretani, ali ključno je u taj miks zamutiti izbjegavanje frigane hrane, slatkiša i gaziranih pića. Na kraju svega dodajte minimalno tri litre vode dnevno - i eto mog recepta! (smijeh)

U Splitu ste 12 godina plesali hip-hop, čak ste bili i juniorska državna prvakinja. Trenirate li danas što?

Najljepše uspomene i prve uspjehe vežem upravo uz tu davnu, ali ozbiljnu fazu treniranja plesa. No to je donijelo i nekoliko ozljeda, tako da ovih dana plešem samo na tulumima, onako za svoj gušt.

U srednjoj školi bili ste rokerica. Koliko danas pratite modu, trendove?

I dalje sam rokerica, makar na sebe navukla raskošnu večernju haljinu i otišla na neki event na kojem se puštaju šlageri i slično. (smijeh)

Po čemu ste tipična Dalmatinka?

Zbog ljubavi prema moru. Sad mi već nedostaje, a nedavno sam se vratila s godišnjeg odmora. Morat ću pobjeći iz Zagreba barem na vikend da ga još jednom pozdravim.

Kako hranite dušu? Što volite raditi u slobodno vrijeme, kako se odmarate?

Uglavnom dugim šetnjama sa psom po Maksimiru i igranjem igrica na PlayStationu. Ponekad mi je kronično potrebna tišina, ali ubrzo uslijedi faza u kojoj hranim dušu samo dobrom i glasnom muzikom.

Imate li, uz seriju, još koji projekt/predstavu na kojima trenutno radite?

Serija uzima mnogo vremena, ali uz nju sam si nakalemila i tri predstave. Za to se trenutno pripremam učenjem teksta, a brzo ću početi s probama. Bit će ludo, ali baš me veseli.