Za vrijeme igračke karijere Aco Petrović (Šibenik, 16. veljače 1959.) bio je poznat po sjajnom šutu za tri poena. Većinu igračke karijere proveo je u dresu Cibone, u kojoj je igrao od 1976. do 1987. godine, te je uz Mirka Novosela, tvorca velike Cibone koja je dva puta bila prvak Europe, svakako najzaslužniji za to što je njegov pet godina mlađi brat Dražen u ljeto 1984. potpisao za klub s Tuškanca. Košarka kakvu je igrala tadašnja Cibona predvođena Draženom Petrovićem, s puno dalekometnih ubačaja za tri poena i niskom petorkom, bila je nešto novo u Europi. Iz današnje perspektive ispada kako je Cibona bila 20 godina ispred svog vremena. Braća Petrović ubrzo su postala popularnija od nogometaša Dinama i te dane ponosa i slave u Zagrebu, kada se na ulazak u Dom sportova na utakmice Cibone čekalo po tri sata, danas je teško zamisliti.

Aco Petrović u Cibonu je stigao kao 17-godišnji klinac iz rodnog Šibenika u trenutku u kojem se klub još zvao Lokomotiva. U tom je klubu proveo većinu igračke karijere, a nakon toga je već u 32. godini postao trener, da bi u najtežim trenucima, na molbu gradonačelnika Milana Bandića, kada je bio u velikim financijskim problemima i kada je prijetio stečaj, pa čak i gašenje, dvije godine bio dopredsjednik i predsjednik Cibone.

Alarm i poziv gradonačelnika za spas Cibone

'U ovom sportu profesionalno sam 43 godine i te dvije godine, kada smo spašavali Cibonu, bile su mi apsolutno najteže u karijeri. Kada je stigao poziv gradonačelnika, jer u pitanju je bila moja Cibona, nisam dvojio. No to je bilo čisto preživljavanje iz dana u dan.'

Kaže kako ga je ubijalo to što kao bivši igrač i trener s iskustvom ne možeš naći put do uspjeha u takvoj situaciji u kojoj igrači dolaze kod njega samo s jednim pitanjem: 'Šefe, kad će lova?'

Iako se od Cibone, zbog koje je udarao glavom u zid i zbog koje je imao puno neprospavanih noći, na koncu nije rastao u ljubavi, ponavlja kako će to uvijek biti njegov klub i da je ponosan na to što u dvije godine nije aktivirao ugovor te nije uzimao novac čak ni za putne troškove.

'Ako pomažeš nekome tko se utapa, nema logike da uzimaš novac', kaže Petrović.

Usprkos turbulentnim razdobljima u trenerskoj karijeri te odabiru nekih klubova koji su se kasnije pokazali kao prolazne stanice, Aco Petrović je kao izbornik hrvatske košarkaške reprezentacije osvojio posljednju medalju za seniorsku reprezentaciju. Bilo je to na Europskom prvenstvu u Grčkoj 1995., kada je sa svojim igračima, nakon što su dobili brončana odličja, napustio postolje kao protest zbog Srbije koja je osvojila zlato tada još pod imenom Jugoslavija. Od te 1995. prošle su već 24 godine, a u međuvremenu je Petrović još dva puta bio izbornik hrvatske košarkaške reprezentacije te ju je u ljeto 2016. godine odveo na Olimpijske igre u Rio de Janeiro, među 12 najboljih košarkaških selekcija. I na tim istim Olimpijskim igrama Hrvatsku je jedna lopta dijelila od plasmana u polufinale (poraz od Srbije) i borbe za jednu od medalja…

No godinu kasnije, nakon poraza od Rusije u osmini finala Europskog prvenstva 2017., napustio je klupu reprezentacije. Iz Hrvatskog košarkaškog saveza to su tada objasnili riječima kako je 'poraz od Rusije izazvao negativnu konotaciju' te je dogovoren sporazuman raskid ugovora.

Da apsurd bude veći, taj nagli odlazak Petrovića s klupe Hrvatske, kojeg su svi igrači izuzetno cijenili, pokazao se kao pogrešan potez čelnika HKS-a. Naime, u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, za koje se Petrović pripremao i već naveliko razgovarao s igračima, Hrvatska je doživjela poraz od svake reprezentacije s kojom se našla u skupinama, uključujući onaj od slabašne Rumunjske u Zadru. Osim lutanja s odabirom izbornika i stalnim promjenama u igračkom kadru (mladi, veterani, otpisani…), konačni udarac bio je da Bojan Bogdanović, Dario Šarić i društvo nisu izborili plasman na Svjetsko prvenstvo koje se prvi put u povijesti igralo s 32 reprezentacije. Neuspjeh je to koji su neki čelnici HKS-a pokušali prikazati kao realno stanje.

'I prije Eurobasketa 2017. naveliko sam razmišljao o tim kvalifikacijama i znao sam točno na koje igrače, zbog sukoba Uleba i Fibe, ne mogu računati. Ali sam isto tako kontaktirao s velikim brojem igrača, a prvi je bio Hrvoje Perić, kojem sam objasnio kako ga neću zvati na EP jer su tu Šarić, Bender i drugi, ali sam mu rekao da mi treba za kvalifikacije. Uvjeren sam da bismo prošli te kvalifikacije bez ikakvog problema.'

U svakoj njegovoj riječi, bez obzira na to što uživa status zvijezde u Brazilu, u kojem ga obožavaju, osjeti se kako pati za propuštenom prilikom s Hrvatskom. Pati jer su mu oduzeli viziju i olako je odbacili. Na kraju je sve ispalo kao u najgorem scenariju...

Naravno, prisjetio se Aco lutanja s izbornicima u tim kvalifikacijama, prisjetio se velikog broja igrača koji su pozvani, Luke Žorića koji se u svom rodnom Zadru ne bi prestrašio protiv jedne Rumunjske i traumatiziranja, kako je nazvao, koje je doživio centar Ivan Buva.

'Dečko je prvi put u karijeri morao igrati na poziciji četvorke i na kraju se zahvalio na pozivu. Sve što sam šest mjeseci pripremao i što sam posložio u glavi bačeno je i Hrvatska nije putovala na Svjetsko prvenstvo.'

No otišao je Aco korak dalje jer jednostavno teško mu je pala tadašnja odluka čelnika HKS-a da ne ostane na klupi Hrvatske nakon Eurobasketa. Iako u HKS-u kažu kako nije debakl to što Hrvatska nije putovala na Svjetsko prvenstvo, upozorava na nešto drugo.

'Ne postoji momčad koja nas nije dobila u kvalifikacijama, od Nizozemske pa do Rumunjske i Poljske, a to znači da smo bahato i olako ušli u njih i platili smo ceh.'

Pohvale na račun izbornika Veljka Mršića

U razgovoru o hrvatskoj košarci jučer, danas i sutra Petrović je izvukao i jedan dobar primjer. Ispričao nam je kako ga je nazvao izbornik Veljko Mršić te kako je on ozbiljno shvatio kvalifikacije.

'Drago mi je da Mršić tako razmišlja, tako i treba jer svatko tko smatra da će se Hrvatska prošetati pored Turske, Nizozemske i Švedske, gadno se vara. Nizozemska će biti jača nego prije dvije godine, Turci su lagano prošli kvalifikacije u snažnoj grupi, a Švedska je kod kuće jako, jako opasna. Mi praktički doma ne smijemo izgubiti.'

Očekivano, Petrović - koji je poznat kao trener koji zna prepoznati pravog igrača - komentirao je mogućnost da za Hrvatsku u dodatnim kvalifikacijama, koje će moći igrati svi naši NBA igrači, zaigra i Amerikanac Shane Larkin. Uostalom, sam je rekao kako mu se ideja dopada jer želi igrati na Olimpijskim igrama.

'Ako imaš sve posloženo, kao što je primjerice imala Hrvatska u Torinu, na kvalifikacijama na kojima smo izborili Olimpijske igre, onda strano tijelo može poremetiti kemiju. No s druge strane, ovo s Larkinom je pragmatično pitanje jer postoji nešto što je kratkoročno i dugoročno', kaže Petrović, uz dodatak kako mu je jasno da u HKS-u žele dati priliku mladim igračima i stvoriti nekoliko playmakera. No isto tako Petrović jako dobro zna koliko bi velika stvar bila za Hrvatsku da opet zaigra na Olimpijskim igrama.

'Kratkoročno ubrizgavanjem ekstra kvalitete Hrvatska bi imala veće šanse. Dakle, u slučaju Larkina, koji je poseban igrač, bio bih za. Zašto ne probati?' kaže Petrović te ne libi reći što zaista misli o toj temi.

'Vidio sam da je Dino Rađa jako brzo reagirao i rekao kako odlazi iz HKS-a ako stranac zaigra za Hrvatsku. No u cijeloj priči mene čudi to što sa službenom izjavom nije izašao predsjednik Saveza Stojko Vranković. Ovako ispada kako je predsjednik Stručnog savjeta HKS-a Dino Rađa čovjek broj jedan u hrvatskoj košarci', dodao je Petrović.

Hrvatska ga se odrekla pa otišao u Brazil

Kad Hrvatska nije željela Petrovića na klupi, vrlo brzo pronašao je novi posao pa je tako postao izbornik Brazila, zemlje od 200 milijuna ljudi u kojoj je košarka jako popularna. Njegova obitelj, supruga Jadranka, kći Lina i sin Marko, ionako su navikli na to da je većinu godine na putu, tako da njegove povremene odlaske u Brazil nisu previše osjetili.

Kroz kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo Petrović je kombiniranu reprezentaciju Brazila odveo na SP bez većih problema, da bi s nekoliko veterana i bivših NBA igrača na turniru u Kini režirao jednu od najvećih senzacija pobjedom nad favoriziranom Grčkom, koju je predvodio najkorisniji igrač NBA lige, Giannis Antetokounmpo.

'U kvalifikacijama, koje smo lagano prošli, afirmirali smo tri mlada igrača od 19, 20 godina. Brazil ima nevjerojatno veliku bazu igrača, a nas svi gledaju kroz veterane. Ono što me oduševilo kod nekih veterana to je da svaki od njih jako pazi na svoje tijelo, što jede, a imaju osobne trenere i na taj način su produžili karijeru.'

Njegova izjava nakon utakmice postala je hit u Brazilu. Naime, Petrović je kazao kako se za tu utakmicu pripremao šest mjeseci i kao taktičku zamku stavio je ponajboljeg igrača svijeta, 39-godišnjeg veterana Alexa Garciju. To se pokazalo kao dobitna kombinacija!

'Znate li zašto je sport veličanstven? Zato što na jednoj strani imate momka od 24 godine koji je proglašen MVP-em NBA lige. A tko je bio na drugoj strani? Igrač od gotovo 40 godina koji mu je isprašio stražnjicu', slikovito je opisao Petrović, čije su izjave odjeknule, a neki su ih pogrešno protumačili pa je ispalo da se ruga Giannisu Antetokounmpu i NBA ligi.

'Ljudi ne razumiju sportski žargon i pročitao sam kako su to neki shvatili kao ruganje. Ta izjava je u Brazilu bila najčitanija na internetu u zadnjih deset godina, kako su mi rekli. Onaj tko je zlonamjeran neka je shvati kako želi. Činjenica je da je Giannisa, koji ima ugovor od 100 milijuna dolara i aktualni je MVP najjače lige na svijetu, zastavio čovjek od 40 godina koji igra za 3000 dolara mjesečno.'

Naravno, prisjetio se Petrović i teškog poraza od Češke koji ih je koštao višeg plasmana iako su u sljedećoj utakmici zamalo iznenadili selekciju SAD-a. No uoči Češke, kako nam je Aco rekao, momčad je energetski nestala na 36 sati, a razlog je bio dug i naporan put od devet sati koji je započeo u 5.30 ujutro.

'Punih 50 dana bili smo na okupu i raspali smo se u toj utakmici. To je jedina utakmica, otkada vodim Brazil, u kojoj se nismo pojavili na terenu. Nakon toga došli smo sebi i protiv SAD-a izgledali smo sjajno u prvom poluvremenu te smo ih mogli dobiti. Onaj tko malo razumije košarku brzo je shvatio kako se s dva beka i tri niska krila u petorci neće daleko. Bez pravog centra, kada je Popovich izvadio jedinog pravog centra Turnera, bilo je pitanje trenutka kad će se raspasti. To se vidjelo protiv Turske koja ih je trebala dobiti, a lekciju su im održale Australija i Srbija.'

U spomenutoj utakmici Brazil – SAD, koja je odlučivala o plasmanu u četvrtfinale, Petrović je zbog prigovaranja sucima isključen već u 13. minuti, da bi kasnije rekao kako je to namjerno napravio, kako bi podigao momčad, dodavši da mu 'nije bio cilj samo se rukovati s Greggom Popovichem'. Klasični je to Aco Petrović koji je tijekom trenerske karijere puno puta napravio sličnu stvar.

'U mojim godinama, a nedavno sam napunio 60, više mi odgovara rad u reprezentaciji zbog ritma i manjeg broja utakmica i putovanja. Znate, rad u klubu i u reprezentaciji dva su potpuno drukčija svijeta. Najveća razlika je u tome što u klubu možeš kažnjavati igrače, opaliti po džepu, a u reprezentaciji sve mora biti pozitiva, mora se stvoriti kemija.'

Kaže Petrović kako ga ugovor za Brazil veže do listopada 2020. te kako su svi položili ispit usprkos tome što nisu izborili direktan plasman na Olimpijske igre. Pored Argentine, koja je otišla do finala, te SAD-a, kaže kako to nije bilo realno. No najviše ga veseli to što je potvrđen kompletan stručni stožer, od pomoćnika do fizioterapeuta. To samo govori o tome koliko Petrović misli na tzv. obične ljude.

'Za dodatne kvalifikacije priključit će nam se Raul Neto, dečko koji dobro igra u NBA ligi i koji je sposoban sam riješiti utakmicu. S takvim igračem, koji ima viziju i dobar je u obrani, možemo na Olimpijske igre', kaže Petrović, a uskoro će se u Londonu naći s predsjednikom Saveza kako bi dogovorili detalje oko momčadi s kojom kreće u sljedeće akcije s obzirom na velik broj veterana.

Nema dana da se ne sjetim brata Dražena

Naravno, bez njegova mlađeg brata Dražena, kojeg smo se dotakli nekoliko puta, razgovor u kafiću Amadeus nije mogao proći.

'Dražen je uvijek negdje prisutan, nema dana da ga se ne sjetim. Svih ovih godina otkada nas je napustio Dražen nakon dubljeg razgovora s ljudima iz košarke na fantastičan način otvara bilo koja vrata.'

Prisjetio se tako Aco anegdote u Kini kada je prilikom zagrijavanja selekcije SAD-a dobacio nešto igraču Boston Celticsa Marcusu Smartu koji je ubacivao tricu za tricom.

'Dobacio sam mu kako je upravo tako moj brat uništio Boston pa je bio oduševljen kada je shvatio da je Dražen, za kojeg je čuo, moj brat. Malo smo popričali i odmah sam shvatio kako me drukčije gleda. Još dandanas svi govore o Draženovoj ostavštini… Pa pogledajte samo kakvim riječima su o njemu govorili najveći NBA igrači svih vremena, od Jordana i Shaqa do LeBrona i Nowitzkog. Svi ti igrači shvaćaju kako je Dražen promijenio razmišljanje o stranim igračima koji već godinama imaju važnu ulogu u NBA ligi. Dokaz tome je prošla sezona - MVP je Grk Antetokounmpo, najbolji obrambeni igrač je Francuz Gobert, a novak sezone (rookie) je Slovenac Dončić.'

S obzirom na to da Hrvatska u NBA ligi ima rekordnih sedam igrača, zanimljivo je bilo čuti kako Aco opisuje odnos s Marijem Hezonjom, za kojeg su čelnici HKS-a Vranković i Rađa rekli da ne mogu do njega, a izbornik Mršić još uvijek čeka njegov telefonski poziv. Taj isti Hezonja bio je vrlo važan igrač Petroviću na putu do Olimpijskih igara 2016., a koliko je nedostajao na Eurobasketu 2017. vidjelo se u utakmici protiv Rusije. Ispada kako je Aco znao s Hezonjom…

'Jednostavno sam sjeo u avion i otišao u SAD te sam ga doslovno uhapsio nakon jedne utakmice Orlanda u Washingtonu. Na tom putu našao sam se sa svim našim igračima u NBA ligi i lijepo smo razgovarali. Dakle, da uhvatiš Hezonju, moraš se pokrenuti, a ne čekati poziv u Zagrebu. Iskreno, meni ne bi bio problem otići u Portland i to napokon raščistiti', kazao je Petrović, dodavši da s Hezonjom, igračem koji je prema riječima trenutačnog izbornika zasad jedini sporan, treba znati razgovarati na pozitivan način. Kaže da kod njega nikakva negativa ne dolazi u obzir.

'Mario je specifičan dečko i s njim se igra Hrvatske dizala iz dana u dan. Meni je on dodatno simpatičan jer je u Portlandu u čast Draženu izabrao njegov broj 44 na dresu i želim mu da mu to bude poticaj za bolju sezonu. Naravno, kao što je rekla moja majka Biserka, bilo bi lijepo da, kao i Dražen, ne propušta akcije reprezentacije.'

O bijegu Cedevite u Ljubljanu: Zašto nije uložio u Zadar?

Posebna tema za Petrovića je bijeg Cedevite, kluba u kojem je jedno vrijeme uspješno radio, iz Zagreba u Ljubljanu. Kaže da ga je to iznenadilo jer je to potez kakav nitko nije očekivao i nikako se ne slaže s njihovom odlukom. No ono što ga je kao košarkaškog radnika razočaralo jest činjenica kako je zbog toga Hrvatska izgubila jedno mjesto u regionalnoj ABA ligi koje je, kako je rekao, donirano Sloveniji.

'Mislim da imam pravo komentirati taj slučaj jer Cedevita nije privatan klub i dobivala je svih ovih godina novac od Grada. Da je to 100 posto privatni klub, u tom slučaju gazda može raditi s njim što želi. Iskreno, bilo bi puno simpatičnije i bolje za hrvatsku košarku da je g. Tedeschi uložio novac u Zadar jer je idealan za tako nešto. Radio sam u Zadru i ta sinergija grada i privatnog novca napunila bi dvoranu. Zaista ne znam tko bi u Višnjiku pred punom dvoranom i gotovo devet tisuća navijača uspio izvući živu glavu', kaže Petrović.