Svakih par godina u Primeri pojavi se ekipa koja se umiješa u borbu za vrh, koja je uglavnom rezervirana za Real Madrid i Barcelonu. Tamo početkom stoljeća sjećam se Valencije pod vodstvom Rafe Beniteza koja je uspjela osvojiti čak dva naslova prvaka Španjolske u razmaku od tri godine. Međuvremenu Benitez odlazi u Liverpool, te se borba za naslov ponovno nastavlja odvijati između dvije ekipe...
Sljedećeg čega se sjećam, piše korisnik tribine.hr Realovac čiju analizu prenosimo u cijelosti, jest Sevilla, mislim da sam te sezone počeo aktivno pratiti Real Madrid, bila je to sezona 2006./2007. kada je Capello u završnici sezone odigrao 'dvanaest finalnih utakmica' te na krilima asistencija Beckhama (koji je već bio bivši) i golova Ruuda van Nistelrooya (25 golova) osvojio naslov, taj naslov ima posebnu težinu kada se napomene bodovni zaostatak tijekom sezone te koliko puta su se vraćali iz već izgubljene utakmice. Sezonu nakon, i Capello je već bivši, sada je trener Reala Bernd Schuster koji osvaja vjerovatno naslov na rijetko laki način za Primeru, bitno za nas je napomenuti kako se do drugog mjesto probio Villareal koji usprkos drugom mjestu nikad nije bio toliko ozbiljan kandidat za titulu, ispred Barcelone koja je upala u veliku krizu (18 bodova su zaostali za prvoplasiranim) i bila je sasvim spremna za veliku čistku smjenom Rijkaarda i dolaskom Guardiole.
POGLEDAJTE LJESTVICU PRIMERE U PROGNOZI TRIBINE.HR
Dolaskom Pepa Guardiole, započinje era jedne od najdominantnijih ekipa u povijesti, era koju je uspio lomiti tek Jose Mourinho na sebi svojstven način, najprije slavnim bunkerom u polufinalu Lige prvaka sa Interom, te osvajanjem kupa, a zatim i Primere sa Real Madridom. Tih godina jedva da je Real Madrid uspjevao zapapriti Barceloni u pohodu ka naslovu, dok su ostali bili mahom statisti.
Nakon deset godina pretežite dominacije Barcelone i Real Madrida, pojavio se novi vizionar koji je našao način da se naruga velikanima, njegovo ime je Diego Simeone. Godinu ranije osvajanjem španjolskog kupa ispred nosa Jose Mourinha (što je za njega bilo vrlo bolno budući da je morao upisati "zero tituli" sezonu, iako je već bio bivši) najavio je velike stvari, ali pred kraj sezone je ekipa pala u lovu na najvrijedniji trofej unutar države.
Simeone će sigurno ići na obranu titule
Ono što je momčad krasilo u prošloj sezoni što u Ligi prvaka, što u Primeri, jest da je to momčad sa veliki "cojones" kako je to Cholo rekao. Momčad koja ima pobjednički mentalitet i nikome ne priznaje da je bolja, tako bi uistinu i bilo da se 90-inekoj nije pojavila glava Sergija Ramosa.
Većina momčadi ostala je ista, što će biti dobar temelj za ovu sezonu, ali izgubili su tri WC (world-class) igrača u vrataru Courtoisu, lijevom beku Luisu (nikad objašnjeno zašto nije pozvan u reprezentaciju Brazila, dok su na njegovoj poziciji cirkusirali Marcelo i Maxwell) te napadaču Diegu Costi jednako poznatom po ekscesima i nogometnim vještinama na terenu. Za svu trojicu su planski kupovane zamjene, na vratima je sada Jan Oblak koji ima potencijal biti jedan od najboljih, lijevo je Siqueira koji je imao ponude mnogih klubova, dok je u napadu naravno Mario Mandžukić koji koliko je sličan toliko je i različit od Coste.
Momčad je napustilo još nekolicina igrača, između ostalih Adrian, Manquillo, Villa, Sosa koji su davali (ne)dovoljnu širinu momčadi lani. Mislim da ove sezone Atletico ima puno potentniju širinu sa Jimenezom, Gamezom, Ansaldijem, Correom i kao novonastala vrijednost, odnosno jedina bitna razlika u odnosu na prošlu sezonu je Antoine Griezmann koji je za čak 30 milijuna eura došao iz Real Sociedada i trebao bi dati dodatnu vrijednost ionako jakoj momčadi.
Dakle na vratim Oblak, zadnja linija prošlogodišnja Juanfran, Miranda, Godin i novpridošli Siqueira. Vezna linija Koke, Gabi i Arda Turan (ozljeđen trenutno) sigurni te Raul Garcia i Griezmann koji se mogu mijenjati na pozicijama desnog krila i drugog napadača, dok bi pozicija Mandžukića trebala biti neupitna.
Naravno kroz sezonu će se rotirati i biti će potrebni svi igrači koji daju širinu, dok se prošle sezone nerijetko događalo da na klupi nema igrača koji može donijeti bitnu razliku pa se krpalo sa Diegom i Sosom koji nikad u karijeri nisu ispunili svoj potencijal. Pitanje jest može li momčad nastaviti pobjeđivati u nizu, što je Primeri krucijalno ako želite kandidirati za titulu, nakon fenomenalne prošle sezone u kojoj je momčad iscijeđena do zadnjeg atoma realno je očekivati pad ove, iako, Atletico je najneugodniji protivnik za igrati protiv. Naravno pitanje jest i hoće li se novi igrači uklopiti u skladu sa zahtjevima.
Koliko sezona će Atletico ostati u borbi za naslov sa Barcelonom i Real Madridom, uvjetovano je ostankom Simeonea, bez čijeg doprinosa, Atletico nikad ne bi bio prvak i finalist Lige prvaka.
Remont momčadi, sa sezonom kašnjenja
Barcelona je napokon, nakon toliko vapljenja za svježom krvi, konkretno investirala u osvježavanje momčadi. Iako je prošle sezone Barcelona do zadnje sekunde gotovo bila u igri za naslov prvaka, bilo je očito kako je ta momčad zenit odavno prošla i da slijedi samo pad, a upitno jedino koliko bolno će biti prizemljenje. Prizemljio ih je Atletico Madrid uzevši im naslov Primere u zadnjem kolu, te izbacivši ih rano, prerano, već u četvrtfinalu iz Lige prvaka. U španjolskom kupu za to se pobrinuo Gareth Bale sa povijesnim sprintom kraj nedoraslog i ozljeđenog sprintera Bartre.
Tata Martino je bivši, za kormilom je sada Luis Enrique kao netko to će uvesti neke nove ideje u igri. Nije samo trener promijenjen, napravljenja je konačno prava čistka u kadru. Na Camp Nou više ne stanuju Valdes, Pinto, Puyol, Tello, Fabregas, Sanchez od bitnijh lica, a dovedeni su Suarez kao ovoljetno spektakularno pojačanje, te Mathieu, Rakitić, ter Stegen, Bravo, Vermaelen, uz Rafinhu koji se vratio s posudbe.
Iako službeno nije rečeno, prvi golman trebao bi biti ter Stegen, dok osobno mislim da će mnogobrojni fanovi Barcelone itekako suzu pustiti za toliko prekomjerno kritiziranim Valdesom koji je najmanje zadnjih dvije sezone ponajbolji golman svijeta, sa vjerovatno najboljom distribucijom lopte uz Reinu. Stoperi su također novi, pitanje jest hoće li Pique ostati sigurni prvotimac usprkos vrlo lošoj formi već dulje vrijeme i anemične nastupe s vremena na vrijeme. Što će biti sa Mascheranom, hoće li i dalje biti isključivo stoper? Mathieu i Vermaelen su solidno jaki na lopti i relativno ugodno se osjećaju na širem prostoru što je temelj za stopera Barcelone. Pitanje jest jesu li dovoljno kvalitetni za Barcelonu.
U veznom redu zapravo se neće puno toga promjeniti, dok se od Rakitića puno očekuje, biti će izbor ispred Xavija, jednog od najboljih veznjaka u zadnjih 20 godina. Dok će mu društvo u sredini ostati Busquets i Iniesta, uz naravno povremenu pomoć Rafinhe i Xavija.
Napad je zapravo mjesto u momčadi koje izaziva najviše zanimanja, kako će se uklopiti Suarez, kraj već egoizmom prebogatog napada sa Messijem i Neymarom. Prve najave kažu kako Enrique Messija vidi bliže veznom redu, dok bi se prostor otvarao za dvojicu napadača. Suarez će sigurno dati ono što je vidno nedostajalo Barceloni, igrač jak 1na1 na krilnim pozicijama, a istovremeno biti dovoljno agresivan i nepredvidiv. Istina Sanchez i Neymar su jaki individualci ali Sanchez nikad nije postao krilo kakvo je bio u Serie A i bio je relativno predviljiv dok Neymar jednostavno nije dovoljno iskusan kako bi bio vođa i stalno stvarao višak i tako se ponavljala priča da se sva individualna kvaliteta očekuje od Messija koji se u zadnje vrijeme bori sa sobom jednako kao i sa protivnicima.
Ancelotti ne želi mijenjati
Prošle godine potrošio je gotovo pola sezone kako bi uštimao momčad i pronašao balans, kako igra ne bi patila radi izrazitog napadačkog arsenala. Promjenio je formaciju u 4-3-3, otpisani Di Maria dobio je jednu fluidnu ulogu box-2-box u kojoj djeluje za klasu bolje nego kao klasično krilo. Uz to vezni red koji je patio od statičnosti sa Modrićem i Alonsom nakon ozljede mobilnog Khedire, također je pokrenuo Di Maria.
Prošle sezone inkasirano je u Illarramendija i Isca dva ponajveća potencijala Španjolske, Illarra kao nasljednik Alonsa (stvarno sličan stil igre, ali zasad veliko razočaranje) te Isco kao "golden boy" i klasična desetka koji za razliku od Ozila, puno sudjeluje u igri, ne samo u zadnjem pasu. Obojica usprkos velikoj minutaži su završila na klupi, a ove sezone se priča ponavlja, sa nešto skupljim akterima.
Dovedeni su James Rodriguez i Kroos za oko 100 milijuna eura. Kroos izgleda kao nasljednik Alonsa, koji za razliku od Illarre može uskočiti bez pada u kvaliteti, iako još nema čvrstinu Alonsa ali obećava. James kao i Isco igra na poziciji klasične desetke, te puno sudjeluje u igri, ali budući da se formacija promjenila u 4-3-3 te pozicije nema te će morati proći fazu prilagodbe, na čije mjesto u momčadi puca? Vjerovatno ono što je igrao Di Maria, dok bi Modrić i Kroos trebali ostati sigurni. Prema prvim nastupima, James ne izgleda kao osoba koja može donijeti doprinos kao Di Maria lani, jednostavno nema taj work-rate i poniznost.
Zato ponavljam, Ancelotti ne želi mijenjati sistem koji funkcionira, ali pod pritiskom skupih pojačanja će vjerovatno morati. Hoće li Kroos i Modrić uspjeti samostalno održati balans momčadi, koliko trener vjeruje u to mogli bi saznati već večeras protiv Atletica, dok bi James trebao dati dodatnu napadačku moć koja je ionako vrhunska.
Casillas ostaje, ali vjerovatno ponovno kao zamjena boljem Navasu, dok je Lopez sreću potražio u Milanu. Zanimiljivo jest kako Benzema ostaje jedini klasični napadač (uz Ibrahimoća najbolji u link-up playu), kao njegova zamjena minutažu bi mogao prikupljati Jese kada se oporavi od ozljede, nadam se jednako moćan kao i prije. Naravno "false 9" mogli bi odigrati James, te Isco kao lani.