Da je moguće potući klupske pobjedničke rekorde i na kraju ostati kratkih rukava dokaz je Real Madrid ove sezone. Tijekom jeseni su gazili nogometaši 'kraljevskog kluba' sve pred sobom i nanizali povijesne 22 pobjede u niz i činilo se sve pripremili za berbu trofeja na kraju sezone.

No, ostali su na europskom Superkupu i trijumfu na Svjetskom klupskom prvenstvu, što nisu titule kojih se navijači Reala dugo sjećaju. Carlo Ancelotti je pak od trenera u kojeg su se u klubu kleli, za samo nekoliko mjeseci došao na rub gubitka radnog mjesta.

Ali Talijan si je zapravo sam kriv. Do rezultatskih kriza došlo je zbog ozljeda, ali i zbog njegove filozofije potrošnje nogometaša. Igrači s klupe najčešće bi dobivali priliku tek malo 'pomirisati' teren u zadnjih 15 minuta utakmice, a prvotimce je trošio nemilice.

Tako je jedan Javier Hernandez počeo dobivati prilike tek kad su ozljede potpuno pokosile momčad. Prije toga je ulazio u igru u sudačkoj nadoknadi. Asiera Illaramendija se malotko više sjeća, a došao je kao jedan od najvećih mladih talenata svijeta. Khediru je također malo koristio, a tijekom zime kupljeni Lucas Silva odmah je ocijenjen kao nedovoljno dobar. U toj je kategoriji završio i Jese čiji je oporavak klub iščekivao više od pola godine.

Rezultat Ancelottijeve logike je umor ključnih igrača koji se osjetio kad je bilo najvažnije. Prošle sezone također je 'izraubao' svoje zvijezde, ali su i drugi pa se uspio okititi titulom prvaka Europe. Ovaj je put naišao na prepreke koje nije mogao proći i sada će morati odgovarati upravi kluba. Vjerojatno će ostati još neko vrijeme, no prvu sljedeću krizu neće 'preživjeti'...