Nikada ne treba prerano slaviti. Najbolji primjer je završetak jedne utrke s preprekama u SAD-u
U prošlosti ima toliko primjera da ne treba prerano slaviti pobjedu dok se ne prođe kroz cilj ili dok sudac ne svira kraj. No neki nikako ne nauče pa im se dogodi nešto slično...
Trkač Oregona Tanguy Pepiot je posljednjih 100-tinjak metara utrke odlučio odraditi u relaksacijskom ritmu, mahao je publici, pozivao ih na skandiranje tako da nije primijetio kako mu se u naletu približava Meron Simon iz Washingtona koji ga je prestigao prije cilja za jednu desetinku.
Pepiot je bio zbunjen, nije mogao vjerovati, no sigurni smo da je naučio lekciju.