'Kada sam postao izbornik Hrvatske napustio sam mjesto sportskog direktora Cedevite. Ondje su mnogi taj moj potez smatrali ludošću jer sam bio dobro plaćen i nisam imao takav pritisak. No ja volim izazove. A posebno volim svakodnevni rad na klupi. Zbog toga sam napustio hrvatsku reprezentaciju i došao ovdje. Raditi jedan tjedan, dva puta u sezoni, je premalo za mene', izjavio je Mršić u intervjuu za španjolske novine La Voz de Galicia.

Mršić je vodio Hrvatsku od svibnja 2019. godine do 21. siječnja ove godine kada je sporazumno raskinut ugovor. Tijekom predstavljanja u Lugu kazao je kako u reprezentaciji nije mogao računati na najbolje igrače iz NBA i Eurolige, te da je odbio dva turska kluba, a onda prihvatio ponudu Río Breogana jer je 'to bila prilika trenirati u Španjolskoj klub koji nije nisko pozicioniran'.

Río Breogan se nalazi na 10. mjestu među 18 klubova španjolske lige.

'Ekipa ima prostora za napredak, ali znate kakva je situacija. Ovisi o puno faktora: sreći, dinamici, rezultatima...U španjolskoj ligi je jaka konkurencija pa sigurno neće biti lako održati ovaj ritam', rekao je Mršić s ugovorom do kraja sezone uz mogućnost produženja za dodatnu sezonu.

'Povratak u Španjolsku bio je također razlog zbog kojeg sam odlučio napustiti hrvatsku reprezentaciju. To je prekrasna zemlja koja voli sport. U Italiji mi je također bilo lijepo, ali ako moram izabrati zemlju, a da nije Hrvatska, onda je to Španjolska', izjavio je.

Mršić je od studenog 2017. do travnja 2018. bio trener Bilbao Basketa. Kao igrač je pak nastupao za Unicaju iz Malage te Gironu.

'Igrao sam nogomet do 14. godine. Živio sam u malom gradu u BiH gdje me je Jasmin Repeša, igrač i trener podmlatka lokalnog kluba, pratio po gradu kako bi me nagovorio da promijenim sport. Igrao sam dobro i bio reprezentativac u mlađim kategorijama', ispričao je Mršić dodavši da je s 15 godina počeo igrati košarku.

Istaknuo je Dražena Petrovića kao suigrača s talentom.

'Bez ikakve sumnje. Kada sam ja došao u prvu momčad Cibone on je bio potpisao za Real Madrid. Igrali smo zajedno u reprezentaciji', rekao je Mršić te napomenuo kako je Petrović 'bio impresivan, vanserijski i uvijek razmišljao kako napredovati i pobijediti'.

'Nije ga zanimalo ništa drugo. Posljednju utakmicu s Hrvatskom odigrao je u Poljskoj 1993. godine prije nego je poginuo. Bila je to kvalifikacijska utakmica za odlazak na Europsko prvenstvo. Bili smo smješteni u hotelu koji nije imao više od tri zvjezdice, s lošim uvjetima. Zamislite kako je to tek bilo za njega koji je bio u NBA-u', ispričao je.

"Druge zvijezde poput Dine Rađe i Stojana Vrankovića su se žalile i tražile da nas premjeste drugdje. Dražen, koji je u tom trenutku jeo, ustao je i rekao: 'Dečki ovdje nismo došli na odmor nego igrati košarku. Sve ekipe su ovdje pa ćemo i mi biti'. I tu je završila ta tema", dodao je Mršić.

Upitan je li više uživao kao igrač ili sada kao trener, Mršić je odgovorio: 'Drugačiji je osjećaj. Kao igrač sam gotovo svake godine osvajao barem po jednu titulu. Trenerski uspjesi se slave na drugačiji način, a odgovornost je puno veća, no također jako uživam.'

Mršić je kao igrač nastupao i za Žalgiris, Varese, Olimpiakos i Milan a kao trener je vodio i Zadar, Split, Varese te Cedevitu.