Malen je broj hrvatskih nogometaša koji su promijenili dresove klubova iz tzv. velike četvorke. Doduše, samo je Marijan Buljat igrao za Rijeku, Osijek, Dinamo i Hajduk. No nešto veći broj ih je ipak koji su igrali za tri kluba, odnosno trojac koji je još uvijek u utrci za naslov prvaka.

Mladen Mladenović, Ivan Bošnjak, Dario Jertec, Franko Andrijašević... Naravno, i Saša Peršon, danas 59-godišnjak, kojeg pamtimo i s početaka stvaranja hrvatske nogometne reprezentacije. Jer igrao je za Hrvatsku u prve dvije njene utakmice, protiv SAD-a i Rumunjske, a treći je nastup upisao 1993. godine protiv Ukrajine.

Danas se posvetio trenerskom poslu u Orijentu te radi s mladima.

>> MAXSport – najbolje od hrvatskog nogometa! Više informacija OVDJE.

'Pitaju me - zašto mladi? Ne znam, mislim da je zahvalnije, možeš više utjecati na njih. Istina, u seniorskom nogometu vjerojatno bih više zaradio. I nikad ne reci nikad, ali zasad mislim da još uvijek mogu utjecati na razvoj mladih nogometaša', javio se za tportal Peršon.

Dakle, kao što smo već spomenuli, Peršon je igrao i za Rijeku i za Dinamo, ali i za najbolju momčad Hajduka otkako je HNL-a.

Bio je stožerni igrač Bilih koji su devedesetih godina prošlog stoljeća ostvarili najveći klupski međunarodni uspjeh u povijesti HNL-a, kada su pod vodstvom trenera Ivana Katalinića igrali četvrtfinale Lige prvaka protiv Ajaxa, na kraju iste sezone europskog prvaka.

Stoga je jasno da Peršon jako dobro zna kako je 'živjeti i raditi' u gradu podno Marjana.

'Iako je Hajduk nakon poraza od Rijeke ostao još samo teoretski u borbi za naslov, sve što se događa pokazuje da su se pomirili s gubitkom još jedne sezone. I sigurno da je to veliko razočarenje. Znam to, jer bio sam u Splitu. I osjetio kako je to kada sve ide super. Onda te navijači nose na rukama od Poljuda do Rive, a kada se gubi, onda je dijametralno suprotno. To se vidjelo sada nakon ova dva poraza od Dinama.'

Hajduku se sezona raspala u samo tjedan dana.

'Ne znam, ne bih tako rekao. Uoči ogleda s Rijekom u prvom kolu nastavka sezone Hajduk je imao pet, šest bodova prednosti. I da je tada pobijedio, otišao bi na osam, devet. A sada za Rijekom zastaje deset bodova. Dakle cijeli proljetni dio je otišao u krivom smjeru, a sve je kulminiralo u ta dva poraza od Dinama i jednom od Rijeke. I naravno da je razočarenje veliko. Uloženo je puno u provjerene igrače, reprezentativce, a opet se ostalo bez trofeja. Čak i u ex-yu ligi, koja je bila puno jača od ove, Hajduk nije gotovo 20 godina čekao na naslov.'

Sve to rezultiralo je smjenom predsjednika, potom i trenera. Ali sportski direktor, na kojeg su navijači najviše ljuti, i dalje je u sedlu.

'Predsjednik Jakobušić očito je osjetio svoju moralnu odgovornost te je bez ikakvog pogovora prihvatio odluku da napusti klub. Međutim u svakom velikom klubu, ako predsjednik odlazi zbog loših rezultata, morao bi otići i čovjek zadužen za sportsku politiku, odnosno sastavljanje momčadi, a svi znamo tko je to. No vjerujem da će, kada se imenuje novi predsjednik, riješiti i to pitanje te da ćemo na toj funkciji vidjeti novo ime. Jer za cjelokupni hrvatski nogomet moramo imati jake i Hajduk, i Osijek, i Dinamo, i Rijeku.'

Dakle utrka za naslov spala je na dva slova.

'Kažem, matematički je i Hajduk u mogućnosti osvojiti naslov, ali zbilja bi se čudo moralo dogoditi. Rijeka ima laganu bodovnu prednost, pa čak ako i Dinamo pobijedi Varaždin te dođe na minus dva, prednost je i dalje na strani Rijeke. Ne očekujem da će oba kluba ostvariti sve pobjede do kraja sezone, tim prije što će i međusobno igrati na Rujevici, ali i zato što igraju i protiv Osijeka i Lokomotive, koji se bore za Europu. Neće biti lako upisivati pobjede. Žao mi je jedino što na dnu ne postoji veća neizvjesnost, recimo i da se predzadnji bori za svoju poziciju, odnosno da izbjegne dodatne kvalifikacije. Međutim sustav natjecanja je takav kakav jest, ali mi u jednu ruku djeluje i malo neregularan, jer sada te momčadi kojima ne prijeti ispadanje mogu igrati s rezervnim sastavima, juniorima. U svakom slučaju, za sve nas u nogometu možda bi i najbolje bilo kada bi baš derbi na Rujevici, odnosno izravni sraz Rijeke i Dinama, odlučivao o prvaku.'

Nego, bili ste branič, pa vjerujem da s pozornošću pratite razvoj Joška Gvardiola, koji je u utorak zabio Realu u četvrtfinalu Lige prvaka.

'Kako ne? Naravno, gledao sam i uživao. Jako mi je drago zbog tog dečka, jer iako igra u tako velikom klubu, s obje noge je čvrsto na zemlji. Također, razvija se na sjajan način, a igrama je opravdao povjerenje Guardiole, koji ga seljaka s pozicije beka na stopera. A to i nije jednostavno loviti. Naravno, sve to jako je dobro i za hrvatsku reprezentaciju, a posebno me veselilo vidjeti trojicu hrvatskih igrača u utakmici ove razine. I Mateo Kovačić odradio je velik posao, iako njegova uloga nije toliko vidljiva. Baš kao i Modrić, jer njegovim ulaskom kao da je i Real zaigrao još bolje, jer Kroos nije bio na željenoj razini. Znam da trenerima nije bilo drago vidjeti toliko golova, odnosno što njihove momčadi nisu pobijedile, ali ovo je bila baš prava utakmica za nogometne sladokusce', zaključio je Peršon.