Ljubitelji plemenite vještine u meču za naslov po WBA verziji još jednom su ostali uskraćeni za boks. Borba je otišla u 12 rundi, a tek u posljednjoj smo vidjeli malo vatre. U ostalim rundama gledali smo preopreznog Hayea koji je izbjegavao blisku borbu te presporog Valujeva koji je pokušavao uhvatiti suparnika. I tako skoro cijeli meč. Pravih udaraca bilo je malo, a nakon meča oba boksača izgledala su svježe, kao da i nisu bili u ringu. I sam Rus je priznao kako je imao osjećaj da trči maraton, a ne da se bori.

Dani kada su u mečevima za titulu u teškoj kategoriji pucale arkade i krvarili nosovi očigledno su prošlost. Nekada su boksači željeli pobjedu i bili su spremni učini sve za nju - udarali su čak ispod pojasa ili glavom pa i odgrizali uho suparniku. Naravno, da takav način ne podržavamo, ali barem se vidjelo da im je stalo. Danas je drukčije; najbolji teškaši najjači su na jeziku, a borbe sliče na polagano ispitivanje snage suparnika, ali ne samo na početku, nego cijeli meč. Nije ni čudo što boks gubi kredibilitet koji je ionako malen zbog podjele po verzijama pa zapravo nitko ne može sa sigurnošću reći tko je najbolji, jer istodobno postoji nekoliko prvaka. Razočaranje je i veće ako se zna da su Valujev i Haye za svoju šetnju u ringu dobili par milijuna dolara, a najavljivali su nokaute i premlaćivanje jedan drugoga. Zanimljivija je bila presica uoči njihova sraza od same predstave.

Zato nije ni čudno da se za vrhunski boks polako gubi zanimanje u Hrvatskoj i ljudi se sve više okreću borilačkom sportu ultimate fightu u kojem nema kalkulacija. Dovoljno je reći to da je na tportalu tekst o meču Fedora i Rogersa bio čak 22 puta čitaniji od teksta borbe za naslov Valujeva i Hayea. Boks pod hitno nešto mora promijeniti ili će mu ljubitelji borilačkih sportova nastaviti okretati leđa.