Nakon dva sadržajna dana i dvije lude noći napustili smo Sao Paulo i zamijenili ga za nešto manjim, ali daleko uzbudljivijim Rio de Janeirom. Tamo bosanski navijači sanjaju o povijesnog pobjedi, ali se i pribojavaju nove sudačke 'pljačke'....
Niti dan nakon utakmice Brazilci se nisu prestali ispričavati Hrvatima. Najžalosnije je što je FIFA kući potjerala suca koji je samo radio ono što mu je bilo rečeno. Kao da se država nakon kakvog rata odrekne svojih snajperista ili topništva.
Sao Paulo je ostavio dojam ludog grada vatrenih ljudi, ali zov Rija je opojan i većina Hrvata napustila je mjesto sučevog zločina. Cesta za Rio još jednom podsjeća koliko Brazil ima kržljavu infrastrukturu, autocesta ne sačinjava niti polovinu puta između dva velegrada koji su udaljeni kao Zagreb do Splita. Vlaka baš nema nikakvog...
Da je organiziranost kriterij za odabir mjesta za odmor Brazil bi bio pusta zemlja. Ali ulazak u Rio nudi čaroliju spoja netaknute prirode i uglavnom opskurnih kućica i teško te može ostaviti ravnodušnim. I onda na kraju ocean, najpoznatije plaže svijeta, apsolutno navijačko šarenilo i dobre vibracije sa svih strana.
Ima oko Copacabane koja je zaposjednuta navijačima i huligana, ali ako se i mlate, rade to u tišini i ne gase navijački raj natopljen u alkoholu, pjesmi i međusobnom uvažavanju. Uz plažu prednjače Argentinci te BH 'fanaticosi' koji u nedjelju otvaraju Mundijal na Maracani.
Vrtjeli su naši susjedi repertoar pjesama i runde, a samo 200 metara niz plažu grmjeli su Argentinci. U pubu uz BH navijače dolazili su i Hrvati koji su dočekani poput braće, a jedina naznaka problema došla je kada se na jednog Bosanca spustila verbalna lavina jedne Brazilke. No, i neprirodno glasno biće s vremenom je otišlo i tulum je nastavljen.
Bosanci i Hercegovci čekaju svoju najveću utakmicu u povijesti, a možda su i zato svoj kafić napustili ranije pa su ga kasnije zatvorili – Argentinci. Sanjaju trijumf, nadaju se bodu, pribojavaju udačke zviždaljke. Više se spominje sudac Joel Aguilar iz El Salvadora od Messija. Upozorenje s utakmice otvaranja glasno zvoni u ušima navijača malih zemalja. Krugovi koji vode nogomet ne prežu od ničega.
I na Copacabani se najviše pričalo o strahu od nove 'pljačke'. Uoči utakmice se opet okupljaju u svom pubu Rutas 66 i od tamo kreću na dvoboj života. Što god se dogodi pamtit će vječno, a ako zabiju gol slavlje će ući u anale.
