Devet europskih momčadi već je osiguralo avionske karte za Južnu Afriku, a u subotu kreće završna borba za još četiri preostala mjesta. Engleska, Njemačka, Italija, Slovačka, Nizozemska, Švicarska, Srbija, Danska i Španjolska više ne moraju razmišljati kako i protiv koga se boriti za odlazak na Svjetsko nogometno prvenstvo, no Portugal, Rusija, Francuska, Republika Irska, BiH, Slovenija, Grčka i Ukrajina trebaju još odraditi teških 180 minuta na travnjaku u nadi da će ipak izboriti odlazak na jug Crnog kontinenta.

Giovanni Trapattoni izbornik je Irske i jedan je od trojice stranaca na izborničkoj funkciji u dodatnim kvalifikacijama. Preostala dvojica su Otto Rehagel u Grčkoj i Guus Hiddink u Rusiji. Slavni Talijan svojedobno je s Juventusom osvojio sve što se moglo osvojiti, no s Azzurrima nije bio ni izbliza tako uspješan. Na Svjetskom prvenstvu u Japanu i Koreji 2002. jedva je prošao skupinu (izgubio i od Hrvatske), a onda ga je u nokaut fazi, uz neobjektivno suđenje, izbacila Južna Koreja koju je vodio Hiddink.

Dakle, Trapattoni će protiv Francuza tražiti put do nove slave. Richard Dunne i ostatak ekipe u zelenom, prepuni su samopouzdanja i nade da mogu 'preskočiti' Francuze. Na ruku im definitivno ide i činjenica da su 'pijetlovi' favoriti te da Raymond Domenech već dugo ima problema u momčadi. Svađe, otkazi i loša igra gotovo su izbacili Francuze iz prilike da se razigravanjem s Ircima ubace u zadnji vlak za Južnu Afriku. Uostalom, u 'regularnim' kvalifikacijama dobili su Farske otoke u gostima s jadnih 1:0, istim rezultatom dvaput nadvisili ipak nejaku Litvu, a protiv Rumunja su ukupno osvojili dva boda. Pritom treba naglasiti da su Irci bolji od svih tih momčadi.

Grci su u liku i djelu Otta Rehagela dobili novo božanstvo kojem je mjesto na Olimpu. Nogometni mađioničar iz Njemačke prvo je potomcima Homera, Ahileja i Odiseja osigurao europsku nogometnu besmrtnost osvajanjem Eura 2004, a sad je i vrlo blizu odlaska na SP 2010. U Ateni mu beskrajno vjeruju, čak i u trenucima kad njegova momčad ne igra onako kako se od nje očekuje. Protiv Ukrajinaca definitivno su favoriti, ako ništa drugo onda zbog iskustva koje njihovim suparnicima nedostaje.

Andrij Ševčenko jedan je od europskih velikana koji je imao jako malo prilika voditi svoju reprezentaciju na velikim natjecanjima. Tek je SP 2006. upisano u knjigu ukrajinskog nogometa kao natjecanje koje nisu propustili. Sva ostala Europska i Svjetska prvenstva prolazila su mimo Ukrajinaca. Zato se u Kijevu svi ozbiljno pripremaju za dodatne kvalifikacije, svjesni da se protiv Grčke zaista i može izboriti Južna Afrika. Uostalom, u snagu Ukrajinaca uvjerila se i Hrvatska; upravo su 'kockasti' izgubili bitku s Ukrajincima za drugo mjesto koje vodi u repasaž kvalifikacija za SP 2010.

Kad je u pitanju trenerski rad Guusa Hiddinka, tad se nijednu njegovu momčad ne smije otpisivati. Čovjek je genijalni izbornik jer, koga god je vodio napravio je čudo. Prvo je s Nizozemskom igrao najljepši nogomet na svijetu i samo zahvaljujući Ćirinim 'kockastima' osvojio četvrto mjesto u Francuskoj 1998. Onda je preuzeo Južnu Koreju i stigao do polufinala SP-a 2002, nakratko svratio u Australiju i prvi puta u povijesti odveo 'klokane' u drugi krug Mundiala. Na kraju je preuzeo kaotičnu Rusiju i stigao do polufinala europskog prvenstva 2008. Još uvijek je u Rusiji i nema sumnje da priprema nekakvo iznenađenje Slovencima. Usput, s PSV-om je 1988. stigao i do naslova prvaka Europe.

Upravo zato Matjaž Kek nema mirne snove; da igra protiv bilo koje momčadi osim Hiddinkove Rusije, bilo bi mu lakše. No, to ne znači da su dečki iz Dežele već skinuli gaće i izvjesili bijelu zastavu. Slovenci su svjesni svoje snage, objektivni su u procjeni snage suparnika i u tamošnjoj javnosti nema takvog pritiska kao recimo u BiH. Uostalom, prosječni poznavatelj nogometa u slovenskoj reprezentaciji neće prepoznati veliku većinu nogometaša. Od koliko-toliko jačih imena tu su tek Boštjan Cesar i Milivoje Novakovič. No, nemojte ih samo tako otpisati, ipak su sa Svjetskog prvenstva izbacili i Čehe i Poljake, a prvoplasirane Slovake pobijedili oba puta.

Utakmica Portugala i Bosne i Hercegovine vjerojatno je najneizvjesnija od svih u europskom dijelu dodatnih kvalifikacija. Da Cristiano Ronaldo igra, da je u punoj formi, tad bi i BiH imala kudikamo manje šansi, no ovako, dok se Ronaldo oporavlja u Madridu, stvari su puno drukčije. Jasno, ima Carlos Quieroz izvrsne igrače u momčadi i nije samo CR zvijezda, no njegov utjecaj na sve momčadi u kojima je igrao je izuzetno velik. Uostalom, i madridski Real bez njega ne izgleda baš dobro, a i u igri Manchester Uniteda se vidi da nedostaje. Koliko je plus za Portugalce to što prvu utakmicu igraju na svom travnjaku, tek ćemo vidjeti, no ukoliko ne ostvare značajniju prednost, barem dva razlike, tad će u Zenici biti kuhani i pečeni.

Ludilo koje se sprema u Zenici vjerojatno je nezamislivo Portugalcima i uz neospornu kvalitetu reprezentacije BiH, a pogotovo iskustvo, znanje i moć Ćire Blaževića, upravo bi atmosfera mogla biti najveći plus Ćirinih jurišnika. Premda BiH definitivno nije favorit, Porugal bez Cristiana Ronalda nije ni izbliza tako neprelazan kako se čini. Uostalom, vezna linija i napad BiH je u izvrsnoj formi i ako se na prvoj utakmici ne dogodi nekakva golijada u mreži Samira Handanovića, tad i šanse BiH itekako rastu. U svakom slučaju, bit će to pravi ispit za Ćiru i BiH.