Primarno područje istraživanja kojim se Richard Mills bavi je povijest nogometa, ne samo kao igre, već prvenstveno kao odraza društva, s naglaskom na nogomet na području bivše Jugoslavije. Na tu je širu temu objavio više znanstvenih članaka u brojnim stručnim publikacijama. Godine 2013. doktorirao je temom o nogometu te stvaranju i rastvaranju Jugoslavije, a njegov doktorski rad postao je zametak 2018. godine objavljene knjige 'The Politics of Football in Yugoslavia: Sport, Nationalism and the State'. Godine 2019. u izdanju nakladničke kuće Profil objavljen je hrvatski prijevod 'Nogomet i politika u Jugoslaviji: sport, nacionalizam i država'. Tim je povodom nedavno gostovao u Zagrebu na predstavljanju knjige, a našao je vremena i za razgovor za tportal.

Zašto ste odlučili istraživati temu nogometa i politike u Jugoslaviji?

'Studirao sam suvremenu povijest, a nogomet me oduvijek zanimao. Za vrijeme studija shvatio sam da se kroz analizu zbivanja u nogometu može dobiti uvid u šire društvene probleme. Slušao sam kolegij o povijesti Jugoslavije, a predavala ga je sjajna profesorica Cathie Carmichael, koja se u osamdesetima specijalizirala u Ljubljani. Osim toga, Norwich i Novi Sad su gradovi prijatelji. Kao preddiplomski student kratko sam boravio u Novom Sadu, u kojem sam istraživao odnos nogometa i komunizma za rad koji sam tada pisao. Tada sam shvatio da je jugoslavenski nogomet po mnogo čemu bio poseban jer su ga instrumentalizirali i režimi koji su se izmjenjivali na vlasti i njihovi protivnici, zbog posebnog položaja Jugoslavije u Hladnom ratu te zato što je jugoslavenski nogomet mnogo pridonio razvoju igre. Za vrijeme diplomskog studija ušao sam dublje u temu. U istraživanju sam se koristio metodama oralne historije i razgovarao s bivšim navijačima, igračima i nogometnim dužnosnicima u Srbiji te Bosni i Hercegovini. U to vrijeme još sam se morao oslanjati na prevoditelje, no kada sam upisao doktorski studij, vratio sam se i proveo u Novom Sadu 18 mjeseci kako bih naučio jezik.'

Na koje ste se sve načine upoznavali s društvenim i političkim prilikama na području bivše Jugoslavije i koliko vam je za to trebalo vremena?

'Čitao sam sve što sam mogao naći. Od preddiplomskog studija pa do doktorata, čitao sam sve knjige o temi koje su mi bile dostupne. O regiji ili šire. Živio sam u Vojvodini, nakon toga sam proveo nekoliko mjeseci u Splitu, Rijeci, Sarajevu... S vremenom mislim da sam dobro upoznao područje. Želio bih posebno istaknuti da su na lokalnim jezicima napisane mnoge sjajne monografije o povijesti klubova, natjecanja... Historiografska, sociološka i novinarska literatura kojom sam se koristio bila je koristan uvod u poznavanje teme, a koje sam produbio proučavanjem arhivskog gradiva i drugim metodama istraživanja kojima sam se služio.'

Kako biste opisali glavnu tezu vaše knjige?

'Razni državotvorni projekti koristili su nogomet kao sredstvo za ostvarivanje svojih ciljeva. To smo mogli vidjeti u Kraljevini Jugoslaviji, na raznim područjima i od više aktera za vrijeme Drugog svjetskog rata, u socijalističkoj Jugoslaviji i u državama nasljednicama. Razne vlasti koristile su nogomet kao instrument unutrašnje, ali i vanjske politike. No instrumentalizacija nogometa bila je dvosjekli mač. U svim razdobljima koje knjiga pokriva postojale su skupine koje su nastojale promijeniti status quo i one su također nastojale koristiti nogomet u svoje svrhe.'

Možete li navesti neke primjere?

'Na primjer, u Kraljevini Jugoslaviji jedan od sukoba je bio gdje će biti središte nogometnog saveza. Jugoslavenski nogometni savez osnovan je u Zagrebu, ali 1930. godine središte je prebačeno u Beograd. Zbog toga su hrvatski nogometaši bojkotirali reprezentaciju. Nogomet je u tom slučaju bio vrlo jasan odraz političkog sukoba između Zagreba i Beograda i kroz nogomet su se otkrivale nijanse i kompleksnost širih političkih pitanja u Jugoslaviji. Zanimljivo, nogomet je u međuratnom razdoblju bio i naznaka budućih promjena. Godine 1939. nogomet je osnivanjem triju saveza pod zajedničkom kapom jugoslavenskog, hrvatskog, slovenskog i srpskog, federaliziran daleko prije nego što se to dogodilo s državom.

No instrumentalizacija nogometa bila je još izraženija u doba socijalističke Jugoslavije. Već za vrijeme rata Hajduk, koji je ranije odbio uključiti se u talijansko prvenstvo i tako praktički dati potvrdu uključenju Splita u Italiju, poslije obnove rada na Visu dobio je ulogu momčadi Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Liga je u sezoni 1946./47., zapravo prvoj koja se igrala nakon rata, odražavala ustroj nove države. Klubovi su igrali kvalifikacijsko natjecanje na razini republika i drugih teritorija. Oni koji su se kvalificirali zatim su nastupali u novoj jugoslavenskoj ligi. U natjecanju su sudjelovali i klubovi iz Rijeke i Trsta, čiji je klub bez kvalifikacija izravno uključen u jugoslavensku ligu. Time se nedvosmisleno željelo pokazati da ti teritoriji pripadaju Jugoslaviji. Naravno, s Trstom to na kraju nije bio slučaj.'

Što vam je bilo najzanimljivije prilikom proučavanja nogometa na ovim prostorima?

'Hajdukova ratna priča. Za vrijeme svog istraživanja otišao sam na Vis kako bih pronašao lokacije na kojima su se odvijali događaji. Obišao sam malo selo u kojemu su članovi 'nogometne grupe' živjeli pored savezničkih vojnika i Hrvatski dom, u kojemu je rad kluba obnovljen. Na kraju sam uspio naći i teren na kojem su igrane prve utakmice sa savezničkim momčadima. Cijela ta priča, o turneji u sklopu koje je Hajduk igrao, i to dobro, u Italiji, Egiptu, Libanonu i na brojnim drugim lokacijama kao propagandni predstavnik Komunističke partije i partizanskog pokreta, te o odjecima u svijetu koje je ona izazvala, bila mi je iznimno zanimljiva.'

Kakav je vaš dojam o trenutačnom stanju nogometa u regiji?

'Kroz nogomet se i dalje odražavaju mnogi aspekti različitih društava bivše Jugoslavije. Iz regije i dalje dolaze brojni talenti, a reprezentacije u zadnje vrijeme postižu nevjerojatne rezultate. Naravno, politika je na stadionima 'od Triglava do Đevđelije i dalje poprilično prisutna. Prvenstveno sam istraživao klupski nogomet, pa me veseli vidjeti recentne dobre nastupe velikih klubova iz regije, prvenstveno Dinama i Crvene zvezde, u europskim natjecanjima. Infrastruktura je i dalje većinom iz doba socijalizma i u nju bi se trebalo više ulagati. No kad se sve uzme u obzir, jugoistočna Europa je u svijetu nogometa daleko značajnija nego bi se na prvu očekivalo.'

Kako su vašu knjigu ocijenili u britanskoj akademskoj zajednici i kakve ste reakcije primili iz Hrvatske?

'U anglofonom svijetu knjigu su primili jako dobro. Dobila je puno pozitivnih recenzija u stručnim časopisima i dobio sam Nagradu Lord Aberdare, koju dodjeljuje Britansko društvo za sportsku povijest, za najbolju knjigu britanskog autora o povijesti sporta napisanu 2018. godine. Iz regije je zasad stiglo manje reakcija. No one koje sam dobio, a bilo ih je iz Hrvatske, Srbije i drugih država, uglavnom su bile pozitivne. Vidjet ćemo. Nadam se da sam ovom knjigom dao mali doprinos istraživanju povijesti nogometa i jugoistočne Europe.'

Koji su vaši planovi o daljnjim istraživanjima?

'Volio bih nastaviti pisati o nogometu, ako to bude moguće. No još ne znam na čemu ću raditi, vidjet ću što budućnost donosi.'

Božić i Novu godinu čitateljima tportala čestitaju Toni Cetinski, Bruno Petković, Goran Grgić, Peđa Grbin…