Na trosatnom izlaganju na Općinskom sudu u Daruvaru Marić je govorio o svojoj neprestanoj nesanici, tjeskobama, vrijeđanjima i prijetnjama, kojima je izvrgnut u Daruvaru.

Pa i šire, od Vinkovaca do Splita, gdje god je radio ili boravio privatno, našao se u neugodnim situacijama kao sudac ključnih utakmica domaće nogometne lige. Bokšićevim izjavama Marićeva karijera nogometnog suca uništena je do te mjera da više ne može računati na karijeru međunarodnog suca. Obitelj, šira i uža, trpi pritiske svih vrsta zajedno s njim i zato od UEFA-e traži odštetu od milijun eura.

Marić i njegov odvjetnik Vladimir Gredelj sutkinji Maji Sikori rekli su da se na internetu ne mogu izbrojati novinski članci u kojima se blati rad ovog nogometnog suca u hrvatskoj nogometnoj ligi. Gredelj je rekao da iako je Bokšić optužbe iznio samu u intervjuu za Sportske novosti, mnogi mediji kasnije su prenosili te izjave, koje i danas opterećuju Marićev ugled.

Marićeva kalvarija, objašnjava nogometni sudac, počela je krajem 2010. godine ispitivanjem u podrumu zgrade HNS-a, gdje ga je Bokšić ispitivao o namještanjima nogometnih utakmica. Uključujući onih između Hajduka i Dinama. Robina Bokšića zanimale su tada informacije o radu viših dužnosnika Hrvatskog nogometnog saveza (Markovića, Mamića i Srebrića).

Gredelj i Marić u svojoj tužbi protiv UEFA-e još uvijek imaju najmanje tri problema – dokazati da je Robin Bokšić tada bio službenik te međunarodne organizacije; dokazati da je jednom izrečena, eventualna, kleveta, zapravo višestruka kleveta s višestrukom posljedicom; i razlog zašto za te izjave tuže UEFA-u, a ne Bokšića.

„Dopisi UEFA-inih dužnosnika HNS-u nesumnjijvo dokazuju da je Robin Bokšić bio službenik te organizacije. Za njegove izjave i postupke u Hrvatskoj izravno je odgovorna ta organizacija.“, rekao je Gredelj, iznoseći ponovno već viđene dopise iz 2010. godine u kojima Peter Limacher, šef UEFA-ina disciplinskog odjela, piće Zorislavu Srebriću i traži da primi Bokšića, kojeg Srebrić 'osobno poznaje'.

Ranko Tomašević, UEFA-in odvjetnik u ovom procesu, kratko je ustvrdio da Bokšić nikada nije bio službenik UEFA-e i da se njegove izjave ne mogu povezivati s tom organizacijom. Pod Bokšićevim optužbama bili su i nogometni klubovi njemački Bayern i Koeln, ali Bayern nije tužio organizaciju nego Bokšića i Liemachera, zaključio je Tomašić.

Na Gredeljev zahtjev Tomašić se obavezao pribaviti dokaze o razlozima smjene Liemachera s mjesta šefa disciplinske službe UEFA-e.

Marić je u svom višesatnom izlaganju povezivao utjecaj Bokšićevih tvrdnji na svoje zdravstveno stanje i pritiske na obitelj. Neposredno nakon tih izjava, kaže, morao se skloniti u vinograd punca i punice u okolici grada, da bi se sklonio osuda javnosti, koju nije mogao izbjeći. Izložena su mu bila i tri maloljetna sina. Kao predsjednik Gradskog vijeća Grada Daruvara i danas

Na novinarsko pitanje o utjecaju zdravstvenih problema na obnašanje političke funkcije predsjednik Gradskog vijeća Grada Daruvara Marić kaže: „Svakako razmišljam da ću se povući iz političkog života. Ometa me tužba što trebam puno više truda da bi bio na funkciji predsjednika Gradskog vijeća.“.