Toliko puno toga se promijeni u jednom desetljeću. Na današnji dan prije deset godina iščekivali smo vikend i nastavak prvenstva poslije duge zimske pauze u koju je Hajduk unio prednost od tri boda pred tad aktualnim prvakom Dinamom. Te sezone Splićani će osvojiti naslov tek u posljednjem kolu pobjedom 2-0 nad Varteksom; najboljim igračem lige bit će proglašen 19-godišnji Dinamov kapetan Niko Kranjčar, a titulu najboljeg strijelca osvojit će Osijekov veteran Robert Špehar ispred dvojice silno talentiranih mladića – suigrača Gorana Ljubojevića i Dinamovog Daria Zahore.

Ipak, tog 19. veljače 2004., samo dva dana prije nastavka lige, klupski je nogomet bio u drugom planu. Večer prije na Poljudu je u prijateljskoj utakmici gostovala Njemačka (tad je još bilo relativno normalno da se utakmice s jakim suparnicima igraju u Splitu) i pobijedila Hrvatsku 2-1.

Naš je izbornik Otto Barić tvrdoglavo ustrajao u ideji da testira 'nama strani' novi sustav 4-4-2 i izveo je sastav: Pletikosa – Živković, Tomas, R. Kovač, Šimunić – Srna, Rosso, N. Kovač, Babić – Pršo, Klasnić. Kao i uvijek kad je Herr Otto bio u pitanju, nedostajali su nam dva igrača (Tudor i Rapaić), dok su s klupe u drugom poluvremenu priliku dobili Dario Šimić, Jerko Leko, Ivica Olić, Nino Bule i Mato Neretljak. Ovaj posljednji zabio je tada svoj jedini gol za Vatrene, a u njemačkom Kickeru daleko je najbolju ocjenu u domaćim redovima dobila Leverkusenova zvijezda Marko Babić.

Ali ovo nije priča o detaljima iz hrvatskog nogometa koji nam s vremenske distance izgledaju čudnovato i opskurno, nego o nogometašu koji je tada (jučer je bilo točno deset godina) debitirao za Elf na mjestu lijevog braniča i odmah proglašen igračem utakmice: Philippu Lahmu. On je tada potpuno neutralizirao mladog Srnu, a puno je pomogao i u izgradnji napada, prouzročivši velike probleme našem kapetanu Borisu Živkoviću.

Još šest mjeseci ranije igrao je u amaterskoj momčadi Bayerna i nije izgledalo kao da će minijaturni (170 cm) 20-godišnjak ostvariti neku veliku karijeru. Ali Hermann Gerland, njegov trener u juniorima Bayerna, silno je vjerovao u njega. 'Nije imao šanse ući u prvi sastav', rekao je Gerland Roryju Smithu prije nekoliko dana u intevjuu za The Times. 'Nitko nije mislio da će uspjeti. Žena mi je govorila da sam možda u krivu što se kunem u njega. Rekao sam joj: 'Ako Lahm ne postane prvotimac, bacit ću svoju diplomu i otići trenirati vaterpolo'.'

Kad je vidio da njegov štićenik ne treba Bayernu, Gerland je nagovorio Stuttgartovog trenera Felixa Magatha da uzme Lahma na posudbu. 'Izgleda kao da mu je 15, ali igra kao 30-godišnjak', rekao je treneru kojeg zovu 'Saddam' i 'Posljednji europski diktator'. 'Nek dođe, pa ćemo vidjeti', odgovorio je Magath. Kad je došao, trener ga je pitao je li ikad igrao lijevog braniča. 'Naravno, puno puta', slagao je mladić, očajan u nastojanju da dobije šansu.

Tako barem ide priča – istina je da je Magath morao znati za Lahma, jer Philipp je već godinama prije toga igrao za mlađe uzraste njemačke reprezentacije kao desni branič. Ali svidio mu se njegov stav da ne bira poziciju i ga gori od želje za dokazivanjem. 'Tri mjeseca kasnije, zove me Rummenigge i kaže da Sir Alex Ferguson želi Lahma koji je na posudbi u Stuttgartu', priča Gerland. Još tri mjeseca kasnije, debitirao je za Njemačku protiv Hrvatske i briljirao na poziciji lijevog braniča.

Još deset godina kasnije, iz onog Barićevog sastava reprezentativci su još uvijek Pletikosa, Srna i Olić. Braća Kovač su izbornici, a aktivni su još Šimunić i Leko (Dinamo), Neretljak (Zadar) i Babić (LASK Linz). Veliki talenti Zahora i Ljubojević igraju za grčki Iraklis, odnosno singapurski Balestier Khalsa FC, sin Roberta Špehara igra u Dinamu – pardon, u Lokomotivi – a Niko Kranjčar svoj je jedini naslov prvaka u tom razdoblju osvojio s Hajdukom.

Philip Lahm je, međutim, u proteklom desetljeću postao jedan od najboljih igrača na svijetu – ali ne kao lijevi, nego kao desni branič. A onda ga je Pep Guardiola prenamijenio u defenzivnog veznjaka. Večeras s Bayernom, klubom u kojem je proveo cijeli svoj igrački vijek nakon povratka s posudbe iz Stuttgarta, gostuje na Arsenalovom Emiratesu i oči znalaca uperene su njega kao ključnog aktera ovog ogleda u Ligi prvaka.

Dok drugi ističu Robbena i Riberyja kao ključne Bayernove igrače, a Hrvati i Mandžukića, Lahm je uoči Arsenala glavna tema u otočkim medijima. 'Ako Arsenal želi imati šanse protiv Bayerna, najprije će morati locirati Philippa Lahma', piše Jonathan Wilson u The Guardianu. Michael Cox na ESPNFCu-u očekuje ga na poziciji defenzivnog veznog, gdje će sunarodnjak Mesut Özil voditi s njim ključnu bitku – bitku u kojoj je osuđen na poraz ako mu Arsene Wenger ne odluči pridružiti još jednog veznjaka poput Santija Cazorle.

Ali ako se odluči na to, Wenger će otvoriti prostor drugim Bayernovim kreativcima – ponajprije preko bokova – a Arsenal vjerojatno lišiti doprinosa Mikela Artete. U opticaju su i dosta radikalne teorije, poput one da bi defenzivno limitirani Özil trebao ostati na klupi, a u sredinu gurnuti Rosickog i Wilsherea ispred Flaminija. U svakom slučaju, malo tko u Engleskoj vjeruje da Arsenal ima realne šanse protiv ovakvog Bayerna.

A u tom i takvom Bayernu ključnu ulogu igra Philipp Lahm – 'Čarobni patuljak', kako ga zovu. Ni prije deset godina nije birao pozicije, ne radi to ni danas. U njegovoj i Guardiolinoj izvedbi, mjesto defenzivnog veznjaka dobilo je novu interpretaciju kao središte igre iz koje napadi kreću u svim smjerovima. Barney Ronay je to u The Guardianu opisao kao 'libero novog doba' za taktičke fetišiste ili 'vezni router' za tehnofile i računalne geekove.

Obratite pozornost na Lahmovu ulogu na terenu i to kako će mu se Arsenal suprotstaviti, jer velika je vjerojatnost da će baš to odlučiti utakmicu.