Koga je zanimalo, utakmicu je vidio. Dinamo je u najvažnijem ogledu dosadašnjeg dijela sezone pokazao svoje pomalo tradicionalno lice, ispao je iz Europe, a da ga protivnik nije nadigrao. Ipak, bilo bi pogrešno zaključiti da je Dinamo bio bolji. Bez Marija Mandžukića ovaj sastav gubi na svakom elementu igre i njega se ne može zamijeniti.

Nedostajali su i Robert Kovač, Etto i Tomečak, redom važni igrači u Jurčićevoj koncepciji, no izostanak napadača s brojem 17 bio je ključ uzvrata u Maksimiru. Mogao je Dinamo i proći, ali nije. Ekipa iz Salzburga zasluženo je nakon utakmice podigla ruke u zrak, dok su dinamovci padali na leđa i hvatali koljena.

Sudac je u prvih 30-ak minuta kočio igru Dinama, ali Zagrepčani su si sami krivi. Nedostatak koncentracije ponovno je ispostavio visok račun, pa sada predstoji duboka analiza. Igrači su izlazeći iz svlačionice bili tužni, Austijancima ne priznaju da su bolji. Dapače, na to pitanje Dejan Lovren samo se posprdno nasmijao. Nije kraj svijeta, Dinamov navijač naviknut je na ovakve večeri. Uostalom, europska turneja nije završena. Dinamo još stigne ostaviti pozitivan dojam na inozemnoj sceni.