I četvrti put u svojoj povijesti Dinamo je Škotsku napustio poražen, no zbog visoke pobjede iz prvog dvoboja gorčina će s vremenom nestati. Ipak, trener i igrači došli su do spoznaje da su pred njima još sati i sati napornog rada
Kao i 2005. kada je igrao protiv Primorja iz Ajdovščine, Dinamo je od gotovog računa napravio veresiju. Gotovo identični dvoboji koji su ponudili suvišan strah, no i sretan završetak. Da je Stewart u Edinburghu pogodio gol, a ne prečku te da je Hearts u 28. minuti poveo sa 2:0, senzacija ne bi bila u sferi znanstvene fantastike. Ipak, Hearts nije bio dovoljno spreman i uspavani Dinamo ipak je mirno dovršio posao.
Kada Badelj, Sammir i Morales igraju u idealnim uvjetima, oni mogu stvoriti jednu kompaktnu cjelinu u veznom redu. Ali kada im kiša i vjetar otežavaju posao, kao što se u četvrtak jasno vidjelo, njihov trkački fond postaje nedostatan i Dinamova veza nađe se u problemima. Carlos je po tko zna koji put dokazao da nije igrač za velike utakmice, maksimirska publika s nestrpljenjem očekuje Leandra Cufrea. S njim bi obrana morala postati neusporedivo tvrđa. Napadači se baš i nisu proslavili, no u momčadi kao što je Dinamova to je pitanje trenutka i neizbježno će se ovakve večeri i u budućnosti ponavljati.
Jurčić je sve te probleme detektirao, pronašao još nekoliko taktičkih zamjerki i sada su pred njim tri tjedna u kojima mora ispravljati krive Drine. Toliko je ostalo do prvoga kola skupine Europske lige, a prve rezultate vidjet ćemo već u nedjelju protiv Slaven Belupa (ili nećemo).
