Dinamo ove sezone s uspjehom nastupa na tri 'fronta'. I dok se od domaćeg prvenstva te kupa – to i očekuje, nastupi u Ligi prvaka su, sasvim sigurno, ugodno iznenađenje. Doduše, još prošle sezone, kada je skinuto 'prokletstvo' dugo gotovo 50 godina bez nastupa u tzv. europskom proljeću', ova generacija Dinamovih igrača pokazala je da ima snage boriti se i s najjačim europskim klubovima.

A jedan od oslonaca Bjeličine momčadi definitivno je i kapetan – 28-godišnji Arijan Ademi. Nažalost, zbog udarca u gležanj lijeve noge kojeg je dobio u kvalifikacijskoj utakmici, nastupajući za Sjevernu Makedoniju protiv Slovenije, još uvijek nije sigurno hoće li povesti svoje suigrače protiv ukrajinskog sastava.

'Stvarno ne znam. Vidjet ćemo, trenirao sam u petak. Sigurno je samo da ću putovati na utakmicu', počeo je razgovor za tportal Arijan Ademi, a na koji je došao lagano šepajući.

Naravno, svjestan je Ademi kakva se prilika otvara Dinamu. Jer ako slučajno 'modri' u Ukrajini, a potom i za dva tjedna na svom Maksimiru osvoje koji bod, te Atalanta ostane na nuli nakon dva ogleda s Manchester Cityjem, Dinamo bi ove godine u proljetnom dijelu sezone mogao igrati i utakmice u Ligi prvaka.

'Istina je, imamo veliku šansu. Puno toga ovisi o nama, da budemo pravi, da budemo koncentrirani kao što smo bili u prethodnim utakmicama. I da pokušamo napraviti sve kako bismo uzeli po tri boda. Jer u svaku utakmicu ulazimo s tim ciljem, pa tako i u ovu, prvu u Harkivu. Ne bavimo se kalkulacijama, što i kako, već samo želimo biti pravi i bolji iz utakmice u utakmicu'.

Do ovog razgovora, Šahtar još nije bio na 'meniju' igrača. No, sasvim sigurno trener Bjelica znat će ukazati na nedostatke ukrajinske momčadi, koja u svom prvenstvu ima već 11 pobjeda u 11 utakmica.

'U svojoj ligi su dominantni. Nitko im ne može blizu. Pokazali su svoju snagu i Europi, pobjedom nad Atalantom u gostima. Osim toga, već godinama su u Ligi prvaka, tako da su sasvim sigurno iskusna ekipa koja zna igrati na rezultat. Bit će nam teško, ali i mi smo pokazali, još prošle sezone, da znamo i možemo. Samo da budemo kakvi smo bili dosad, i nema brige'.

Kemija u momčadi i trener psiholog kao dobitna kombinacija

Po čemu se ova Dinamova momčad razlikuje od nekih prošlogodišnjih? Jer u ovim utakmicama pokazali ste da imate hrabrosti za borbu s, na papiru, respektabilnijim klubovima i da se ne bojite nikoga. Pa čak ni Manchester Cityja.

'Svi smo, od Uprave, do trenera, pa i nas samih igrača, nekako kliknuli. Uprava je dovela dobre igrače, dovela je odličnog trenera, koji pak s nama igračima radi odličan posao. I sve to skupa, dovelo je do ove 'kemije'.

Svi stalno naglašavaju ulogu trenera Bjelice. U čemu je njegova snaga?

'Naravno, zna sve o nogometu. Ali pod broj jedan, on je veliki psiholog. Ono što me posebno iznenadilo kod njega jest što zna iz svakog igrača izvući maksimum. Kod njega je svaki igrač bitan, a to nama igračima jako puno znači, jer time dobivamo i na dozi samopouzdanju. A onda mu to igrač vrati tako što daje svoj maksimum'.

Kad ste rekli da je treneru Bjelici svaki igrač bitan, znači li to da kod nekih njegovih prethodnika nije bilo tako? Odnosno da su imali neke svoje igrače, koji su mogli igrati s manje angažmana?

'Nije da su imali ljubimce, ali u prijašnjim situacijama nije bio toliko širok kadar u kvaliteti. U prijašnjim vremenima bilo je 16, 17 igrača, danas je ovdje 24, 25 igrača, a svaki može uskočiti jer je pravi'.

Ovaj Dinamo, kada je sastavljan prošle godine, nije imao neku ekstra-zvijezdu. Istina, sada su pojedinci isplivali, poput Olma, Petkovića, Oršića, ali ta ujednačenost je dovela do ovakvog iskoraka?

'Karakter tih igrača doveo je do svega ovog. Kako se ponašaš prema ekipi, kako te ona prihvati… Sve je to utjecalo na ovu grupu igrača. I sada je taj Dani Olmo izrastao u pravu zvijezdu, ali sve kroz rad s ovim igračima. No, nije samo on izrastao, jako puno igrača otišlo je na razinu više. Da ih ne nabrajam. Najbolji primjer svega je Bruno Petković, koji je došao k nama, a malo je ljudi znalo za njega. I onda je svojim radom, velikim trudom, napravio taj iskorak. Isplatilo mu se, ali bio je to težak put da dođe do svega ovog što sada ima. Ali što je najvažnije, nitko od nas sada taj trud neće tek tako 'proliti' u nekoj svojoj zafrkanciji. Svi se bore, svi rade, da se zadrže na tom vrhu'.

Želimo biti prvaci, ali Hajduk igra jako dobro

Ove sezone u prilog vam ide i jača konkurencija u Hrvatski Telekom Prvoj ligi. S Hajdukom se izmjenjujete na vrhu tablice, ali opasni su i Rijeka, Osijek, Gorica…

'Naravno. Najvažnije je da imamo kontinuitet jakih utakmica. Pogotovo što HNL u zadnjih 15 godina, možda i nikad nije bio jači. Ima pet, šest ekipa s odličnim igračima. A to je nama, za ozbiljnost, jako dobro jer lakše se prilagođavamo i jakim utakmicama u Europi. Non-stop moramo biti koncentrirani, stalno smo 'unutra', a to je za nas puno bolje'.

Jeste li domaće prvenstvo možda trenutno stavili u drugi plan?

'Ni govora. Nismo fokusirani samo na Ligu prvaka. Želimo biti prvaci, ali Hajduk igra jako dobro. Rijeka i Osijek isto tako. Ja vjerujem, da ako mi budemo pravi, da ćemo to i osvojiti, ali trebamo biti jako ozbiljni'.

A koliko je Ademi dobar igrač potvrđuje i činjenica da je do 2013. godine bio igrač mlađih hrvatskih reprezentacija, ali i da se našao na popisu A reprezentacije, koju je u to vrijeme vodio Igor Štimac. Međutim, nakon što je Štimcu uručen otkaz, Ademi je ispao s radara novog izbornika Nike Kovača. Dinamov kapetan u to vrijeme nije zaigrao u službenoj utakmici za Hrvatsku, pa je mogao prihvatiti i poziv reprezentacije Sjeverne Makedonije. Jeste li zbog svega toga žalosni ili možda ljuti na nekog u HNS-u?

'Ne, nije me imalo ni što razočarati. Jer Sjeverna Makedonija je također moja zemlja, iz koje je potekla moja familija (op.a. djed, Makedonac albanskog porijekla s 11 godina došao je u Šibenik, gdje je Arijanova obitelj i nastavila živjeti). Ja sam izabrao tu reprezentaciju. Igram s puno ljubavi prema njima. A što se tiče Hrvatske, ona je meni jako puno toga dala. U tom trenutku ja jednostavno nisam trebao Hrvatskoj. Ne trebam joj ni sada, jer Hrvatska ima osam van serijskih veznih igrača, tako da ta priča uopće nije nejasna. Velika je kvaliteta na toj poziciji, i ja nemam za čime žaliti'.

U Ademijevoj karijeri dogodio se i 'nesretni slučaj' s dopingom, zbog kojeg je morao provesti van terena dvije godine. Doduše, prva je kazna iznosila čak četiri godine suspenzije, ali nakon brojnih žalbi, kazna je smanjena na dvije godine. Što je u jednu ruku i dokaz da pravo činjenično stanje nije dokazano. Jer da jest, onda Ademiju sigurno kaznu ne bi smanjivali.

Kako je vama bilo te dvije godine prolaziti tu agoniju?

'Bio je to dosta težak period za mene. Jednostavno, bilo mi je jako teško. Posebno na početku, dok se ništa nije znalo. Kasnije smo se fokusirali da se kazna smanji odnosno skroz ukine, što bi bilo jedino pošteno. Istina, smanjili je jesu. Bile su to dvije teške godine. Igrao sam padel, trenirao sam sve živo, kick-boks, mali nogomet… Naravno, sve mi je bilo puno lakše jer Dinamo je stao iza mene, u tom najtežem trenutku. I zato bih se još jednom zahvalio cijeloj upravi, na čelu sa Zdravkom Mamićem. Da oni nisu tada bili iza mene, tko zna gdje bih bio sada'.

Drama na rutinskoj doping-kontroli i vraćanje filma

Ove godine, nakon uzvratnog dvoboja protiv Rosenborga u play-offu Lige prvaka, opet ste morali na doping-kontrolu. Vratile su vam se te ružne uspomene?

'Uf, da.. Bila je dosta slična situacija kao i te 2015. godine. I tada se u isto vrijeme igrala utakmica s Hajdukom, opet smo slušali himnu Lige prvaka. Također, kao i tada, i sada sam za tjedan dana imao okupljanje reprezentacije. Puno toga sličnog se događalo, gdje mi se vratio film i kada sam se pitao 'što je ovo?'. Ali, hvala Bogu, sve je prošlo OK. Mislim, ja sam svjestan da nisam ni sada, kao ni tada, ništa uzimao. Nisam se imao čega bojati, ali bila mi je to velika trauma, a kada ti se jednom to dogodi u životu, ne zaboravljaš to nikada'.

Na svu sreću, sve je to sada iza vas. Neki su govorili da vaša igra podsjeća na igru Patricka Vieire? Jeste li imali uzora?

'Meni je pojam igrača bio Daniele De Rossi. Njemu sam se stvarno divio'.

Možda kao i De Rossi ili Franesco Totti koji su najveći dio karijere proveli u jednom klubu, točnije u AS Romi, vi gotovo cijelu karijeru odradite u Dinamu? Znamo da su vas tražili Lille i neki drugi klubovi, ali još ste uvijek u 'modroj' svlačionici.

'Bilo je dobrih ponuda, ali u suglasnosti s klubom uvijek smo donosili odluku u njegovu korist. Ja nisam nikad htio nešto inzistirati jer znam koliko je Dinamo meni pomogao. Ako me klub u nekom trenutku ne bude trebao i ako se otvori nešto zanimljivo, da postoji veliki novac, otišao bih van. Ali ponavljam, sve u dogovoru s klubom. Izazov uvijek postoji, kao i svakom igraču. No, ja guštam u Dinamu svaku utakmicu, bilo sa Slaven Belupom, bilo u Ligi prvaka. Tako će biti i dalje. Ne opterećujem se'.

Iz cijelog našeg razgovora osjeti se veliki respekt prema Dinamu. Ipak, rođeni ste u Šibeniku, roditelji i obitelj su makedonskog porijekla, pa otkud baš takva privrženost 'modrima'?

'Šibenik je klub u kojem sam napravio svoje prve korake i koji mi je omogućilo da uđem u profesionalce i da se bavim nogometom na ovoj razini. Ali oduvijek sam volio gledati Dinamo. Dolazio sam i na neke utakmice, poput Werdera, Arsenala, Rijeke kada se opraštao Luka Modrić. A idol mi je bio Niko Kranjčar. Naravno, dok je igrao za Dinamo (ha, ha). Osim toga, u Šibeniku, u gradu, tamo gdje sam ja odrastao, tamo su baš svi za Dinamo. Baš kao i što je cijela okolica za Hajduk'.

A tko je od Dinamovih igrača, s kojima ste igrali, ostavio najdublji utisak?

'Meni najdraži igrač, sa svim karakteristikama, je Milan Badelj. Pravi vezni igrač, koji zna sve s loptom. I koji mi je u ovih mojih deset godina baš br. 1. Ne računajući, naravno, na ovu trenutačnu ekipu jer ona je cijela 'top'.

Kakvom vidite perspektivu Danija Olma, za kojeg se već sada otimaju najveći europski klubovi i nude velike milijune?

'On je igrač koji je sada u fokusu, koji je u zadnje dvije godine jako napredovao, najviše pokazao. I nije samo on, u Dinamu su svi napredovali. Bilo je igrača s kojima sam trenirao i prije, ali sada se taj napredak itekako vidi. No, što se Olma tiče i njegovih i granica, ja stvarno ne znam ima li ih on? Ozbiljno. Dečko je takav i u glavi. On je vrh svjetskog nogometa. Hoće li to biti Real, Barcelona, Inter, Arsenal, Chelsea… Stvarno ne znam, ali on je igrač za vrh svjetskog nogometa, što je i pokazao. Sada još samo čeka poziv za španjolsku reprezentaciju, što je i zaslužio svojim igrama', završio je Ademi i laganog hoda krenuo automobilu, usput podijelivši nekoliko autograma i odradivši par fotografiranja s malenim obožavateljima.